Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 2
Sutra: 9° 9° 2
26. rujna 2018.
Kosinj pod vodom

foto U ovoj dolini život stoji već pola stoljeća: "Umorni smo od čekanja, ovo više nema smisla"

Foto: I. TOMIĆ
Foto: I. TOMIĆ
Autor:
Objavljeno: 2. travanj 2018. u 14:54 2018-04-02T14:54:00+02:00

Zbog bezbrojnih političko-gospodarskih prijepora druga faza akumulacije Kruščica, koja bi obuhvatila i dio Kosinjske doline, na odluku o gradnji čeka – pola stoljeća

Ti da si novinar? Ne može bit'. Kako ti možeš biti novinar kad je jedini pravi novinar – Marko Balen. U lagano tonućem smjeru kojim ide novinarska profesija u Hrvatskoj, definicija koju nam je na »obalama« Lipovog polja, raštrkanog sela u Kosinjskoj dolini istaknuo Marko Gledić, iznimno simpatični sedmogodišnjak, najprije nas je dirnula u taštinu, da bi, nakon letimičnog pogleda apokaliptičnom okolinom postala kristalno jasna – normalno da je sjajni reporter Nove TV pojam novinarstva kad ta profesija na kosinjsko područje dolazi u pravilu samo kad je – nevolja. A Balen je taj koji se iz nevolja uvijek javlja među prvima.

Iako je voda u smirivanju, kako nam ističu vrijedni članovi DUZS-a, Civilne zaštite te DVD-a Perušić i Otočac, područje oko znamenitog Kosinjskog mosta, pa kilometrima »nizvodno« i dalje je pod vodom. S groblja koje se nalazi tik uz most voda se spustila tako da mrtvaci mogu odahnuti, dok za stotine zmija koje je nagli prodor vode ugušio i u zimskom snu izbacio na površinu, svi kojima je zaštita prirode na srcu baš i – neće.

Lička nas je mornarica, u sastavu Milan Kreković Minja i Ivica Prša, a riječ je o vrijednim vatrogascima perušićkog DVD-a, lagano dovezla do Lipovog polja. Izmučeni od skoro pa dvotjedne bitke s vodom, umorni su nas dočekali, naravno uz nezaobilaznog malog Marka, i njegova mama Ana te baka Darinka.

Njihova novogradnja, u koju je voda ušla skoro do krova, nešto je lakše disala jer se voda za koji metar povukla. Ne i mi u njoj jer je zadah vlage i dalje bio nesnosan. Peć neumorno grije kako bi isušila vlagu, ali sve ide jako sporo.

– Čega nije bilo – svega: vode, vlage i zmija. Nema čega nije bilo. I tako svako nekoliko godina. Nisam sigurna ima li smisla više ovo trpjeti. Čekamo procjenitelje, pa što bude, istaknula nama je Ana Gledić.

Foto: I. TOMIĆ

Tuga i jad

Uistinu, ima li više smisla? Ovih je dana naime pola stoljeća od kako egzistira akumulacija Kruščica. Riječ je o jezeru koje posluje u sastavu HE Senj, energetskom postrojenju što osigurava čak pet posto hrvatskih potreba za strujom. Zbog čega sve ovo? Pa iz prostog razloga što zbog bezbrojnih političko-gospodarskih prijepora druga faza akumulacije, koja bi obuhvatila i dio Kosinjske doline, na odluku o gradnji čeka – pola stoljeća. Sad, lako bi bilo kad bi pola stoljeća na »papire« čekali samo brana i buduće jezero, problem je u tome što na konačnu odluku čekaju i – stanovnici.

– Vjerujte mi – umoran sam. Jako sam umoran od uvijek istih priča i odgađanja konačnog rješenja. Život u Kosinjskoj dolini stoji već najmanje pola stoljeća. Toliko je naime vremena prošlo od završetka Kruščice i jasne spoznaje kako bi dodatna akumulacija odlično utjecala na energetski potencijal Hrvatske. No, s jedne strane zbog odgađanja odgovora, stanovnici područja koje bi takvo jezero, ali i sva ostala okolna sela, stoje u zrakopraznom prostoru, bez mogućnosti ishodovanja dozvola za gradnju ili ma što slično tako da smo permanentno izloženi depopulaciji, starenju, izumiranju, istaknuo nam je Ivica Turić, cijenjeni, dugogodišnji načelnik Općine Perušić.

LI2703TI2
Kosinjska dolina umorna od poplava / Foto: I. TOMIĆ

Uistinu, i ne zbog toga što smo na većini u dolasku prometnica nailazili na »privremeno jezero«, kosinjski je kraj u svojevrsnom vremenskom diskontinuitetu. Trošne kuće i tek elementarno gospodarstvo. I to svega petnaestak kilometara od autoceste A1. I dok se Lika nakon Domovinskog rata razvija velikom progresijom, Kosinj stoji u tamo nekim pedesetim, šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Osim Marka, vidjeti dijete nemoguća je misija.

– Da, tuga i jad. Pomažemo koliko možemo no kako sam vam rekao i nas polako svladava umor. Ili pitanje besmisla. Na tom području živi po prilici četvrtina, ili 30-ak posto stanovništva Općine Perušić, njih nešto više od tisuću, da bi u zoni neposrednog zahvata buduće brane i akumulacije ostalo njih stotinjak. I to starih i nemoćnih.

Višedesetljetna prijetnja urodila je iseljavanjem tako da je sada sve dovedno na rub opstojnosti, dodaje Turić.

Foto: I. TOMIĆ

Cijena zemljišta

Ili drugim riječima, mada ta ideja još uvijek ne nailazi na odobravanje stanovnika Gornjeg Kosinja, gradnja brane donijela bi zapravo – spas Kosinjskoj dolini. Rekli smo, na području zahvata živi još samo stotinu ljudi. Istina, imovinski gledano, tu je i nekih 400-tinjak trošnih kuća za što bi se također moralo obeštetiti raseljene vlasnike, no ni to ne bi trebalo biti problem. Agilnošću čelnih ljudi perušićke općine postignuto je i to da je značajno povećana cijena zemljišta, s 3 na 12 kuna koliko se po prilici cijeni »kvadrat« na području u neposrednoj okolici općinskog središta, tako da je nezadovoljstvo i po tom pitanju sve manje.

Ono što je velika prednost potencijalne brane, činjenica je da bi se poplave u preostalom dijelu Kosinjske doline svele na minimum. Naprosto, prostor je to specifične geologije tako da je veću navalu vode u kosinjsku depresiju, kad se krene topiti snijeg s obližnjeg Velebita, nemoguće spriječiti. No, s obzirom da bi većinu »pokupila« akumulacija, poplave bi ipak bile izbjegnute. Svakako, izvan zone dohvata ostao bi i Kosinjski most, povijesno vrijedno arhitektonsko ostvarenje, a takav vid sigurnosti blagotvorno bi i poticajno djelovao i na razvoj poljoprivrede.

– Nije ova poplava iznenađenje. Nije to požar ili neka druga nevolja koja naglo, iznenada nastaje. S obzirom na snijeg koji je ove godine bio i više nego obilan, ovakve su poplave bile očekivane. Sad, mora li baš do njih doći da je primjerene ljudske, graditeljske intervencije, drugo je pitanje, mišljenje je agilnog Mihaela Kurteša, zamjenika perušićkog načelnika, kao, što je od 12. ožujka kad je narasla voda i još važnije, načelnika stožera Civilne zaštite Perušića.

Foto: I. TOMIĆ

Ne ponovilo se!

Nakon što je do čamca ispratio kosinjskog velečasnog Peru Jurčevića, koji je ploveći otišao obaviti ispovijed – obred koji baš i ne može čekati, pridružio nam se u razgovoru i karizmatični Joso Živković, pročelnik Područnog ureda DUSZ-a u Gospiću. Osoba koja je u svom radu imala bezbroj intervencija i spasila brojne živote, koordinira i ovogodišnjom kosinjskom akcijom.

– Da, točno je. Očekivana poplava, koliko god to čudno zvučalo. Dan-dva prije nje sve smo stanovnike koji su se nalazili u zoni predviđene poplave obavijestili o onom što ih čeka. Nekima je sugerirano seljenje, drugima, onima koji će ostati odsječeni, nabavka zalihe hrane. Ne mora biti ovako, no na nama je pomoći, druge su strukture zadužene za uklanjanje opasnosti od poplava, naglasio je Živković.

Je li dakle došao krajnji čas da se krene s gradnjom brane? Ima još uvijek dakako glasova protiv, no svi oni koji su se ovih dana našli u Kosinjskoj dolini mogli su osjetiti kako je želja jedinstvena: ne ponovilo se! Zapravo, sazrilo je uvjerenje kako je nova akumulacija – jedini spas. Ima dakako skeptika koji »znaju« kako će i nakon toga voda izbijati iz specifičnog kosinjskog geomorfološkog podzemlja, no svima je jasno kako bi nepotopljeni dio tog područja konačno mogao u – novi život.

– Velika je tuga gledati kako poplave uništavaju imovinu, kako su prijetnja normalnom životu. Kad bi došlo do druge faze izgradnje akumulacije, na ovom bi vam području nastao sustav veličine Peruče. A to je već i vrlo ozbiljni i energetski potencijal. Nije na nama, državni su to interesi, no na nama je da kažemo – odlučite nešto. I neka bude konkretno, dodao je Kurteš.

Foto: I. TOMIĆ

Vodena muka

I u pravu je. Krene li izgradnja akumulacije, već će ta gospodarska aktivnost biti itekako korisna po Općinu Perušić i njezino stanovništvo, posebno na kosinjskom području. Prema aktualnim proračunima, vrijednost izgradnje nove akumulacije bila bi 500 milijuna eura. Da samo manji postotak ostane Kosinju, da se banalno rečeno desetak posto »zavrti« na njegovom području, druga slika. Koliko bi pak donosila godišnja renta, ne treba ni spominjati. Današnja akumulacija Kruščica se manjim dijelom, oko 30 posto nalazi na perušićkom području, 70-ak je na gospićkom. Druga faza bi u cijelosti bila perušićka tako da bi se i po tom osnovu u nejaki općinski proračun, danas on iznosi 11 milijuna kuna, počeli slijevat prihodi koji bi blagotvornio djelovali na gospodarstvo i ono za čime svi, pa i ne samo na području Kosinja, najviše žude – demografska obnova.

Zadnji »đir« Kosinjem omogućio nam je Mario Malčić, vatrogasac DVD-a Otočac. Moćnim smo terencema na Kosinjskom mostu naprosto »razgrnuli« vodu.

Uistinu, bio bi krajnji čas da se sjedne za isti stol i konačno, za sva vremena, razgrne polustoljetnu kosinjsku vodenu muku. Usud koji mori žive i na groblju pokopane mrtve.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka