Doživljaj

U Lici smo posjetili najdužu “zračnu pistu” u Europi: ‘Adrenalin je prejaka droga kojoj je teško odoljeti’

P. N.

Foto Marin Smolčić

Foto Marin Smolčić

Svakodnevno se između 80 i stotine hrabrih avanturista odluči spustiti niz čeličnu sajlu koja na prosječnih 850 metara nad morem kreće iz šumske vrleti povrh sela Rudopolje, da bi baza za završetak spusta bila na jednom od mnogih blagih brežuljaka što se ističu u smjeru Vrhovina



Ne mrem bilivit kakav je to doživljaj. Pa letim k’o ptica«! Bile su ovo prve riječi koje su toga jutra odzvanjale na cilju Adrenalinskog sadržaja zip-line »Pazi medo«.


Izrekla ih je 17-godišnja Ines iz Zagreba nadomak završetka 1,7 kilometara dugog spusta niz najduži zip-line u Europi. Odmah je zatražila snimak načinjen na selfie kameri koja joj je bila pričvršćena na zaštitnu kacigu. Da za uspomenu sačuva 1.35 minuta snimka kada se družila s pticama.


Snimanje spusta radi se i s Panorama kamerom koja je okrenuta prema naprijed i snima ono što vidite. Sustav snimanja »Go pro Exipirience« kameru možete koristi kako želite tijekom boravka na zip-lineu.




Zip-line »Pazi medo« u Vrhovinama je u svega četiri godine od puštanja u rad postao jedan od najpopularnijih sadržaja za dizanje adrenalina u krvi što ih nudi Lika. Na prosječnih 850 metara nad morem čelična sajla kreće iz šumske vrleti povrh sela Rudopolje, da bi baza za završetak spusta bila na jednom od mnogih blagih brežuljaka što se ističu u smjeru Vrhovina.


Let među pticama


Putnici na zip-lineu u tih nešto više od minute i pol spusta doista lete među pticama, bez primisli kako je riječ o metafori. Pod njima se u prvih nekoliko stotina metara pruža netaknuta šuma, a nakon izbijanja izvan toga živog, zelenog usjeka pogled im puca na polje prošarano voćnjacima, brežuljkastim poljima i zelenilom koje opija.


Jedini »prizvuk« civilizacije u tom je kratkom vremenu uska, krivudava cesta preko koje oni lete, a samo nekoliko minuta ranije s tom su se vijugavom sivom asfaltnom zmijom popeli na vrh Rudopolja, odakle su krenuli u ambis.


Za sigurnost ovih hrabrih ljudi brinu se četiri čovjeka, po dvojica na startu i dvojica na cilju. Iako se nama laicima sve čini vrlo jednostavno, jedan od četvorice ističe kako sve nije tako banalno, kao što se u prvi mah čini. Naš sugovornik se predstavlja kao Bati iz Otočca i do najsitnijih detalja opisuje način na koji se pristupa ovom adrenalinskom »šutu«.


– Ako se želite spustiti na zip-lineu, morate doći do mjesta gdje se spust završava. Tu će vas naša ekipa uputiti u pravila ponašanja, obući vam poseban prsluk, dati vam zaštitnu kacigu s kamerom, provjeriti vašu obuću, dok iz džepova morate izvaditi i spremiti sav sadržaj. Spuštanje niz »zip« se obavlja u ležećem stavu pa se na ovaj način sprečava da pogubite stvari iz džepova. Onda sjedate u kombi koji vas vozi u brda, do starta. Tu vas opet upućujemo na važne detalje koje ćete primijeniti za vrijeme spousta. Osiguravamo budućeg putnika dvostrukim vezovima i kada je spreman – let počinje – živo pripovijeda Bati.


Foto Marin Smolčić


Foto Marin Smolčić



Eksplozija adrenalina


Ovisnici o adrenalinu su posebna sorta ljudi. Gotovo da se nije dogodilo da netko pred sami početak spuštanja nizi sajlu pokaže strah i odustane. Upravo suprotno. Svi oni jedva čekaju spust, osjećaj eksplozije adrenalina, povjetarac koji obasipa lice unatoč zaštitnom viziru. U razgovoru doznajemo pomalo poguban podatak za macho-tipove koji sve sportove vole klasificirati na isključivo muške i ženske. Od samoga početka rada zip-linea u Vrhovinama u ovom spustu redovno guštaju pripadnice tzv. slabijeg spola. U starosnom rasponu od 8 do 80 godina. I danas je ovaj pustolovni sadržaj pripao ženskom ešalonu jer se od deset spustova, sedam odnosilo na djevojčice, djevojke i žene.


Razmišljam kako djeca nešto manje sudjeluju u ovome doživljaju. A onda iz kombija za dovoz nove skupine »letača« na vrhu Rudopolja izađe dvoje djece. Najmlađi je Dejan, sedmogodišnjak koji je došao iz Novog Beograda. U Vrhovine je stigao u posjet djedu i baki. Kada ga vidimo visokog svega par lakata, slijedi logično pitanje: Je li te strah ovoga spusta? Dječakov odgovor dostojan je svakog divljenja.


– A što bi me bilo strah? Kad mogu odrasli, a zašto ne bi’ i ja ovo probao?!? Siguran sam da će mi se dopasti pa ću uskoro opet letjeti – odgovara nam prpošni dječak lišen svake treme. I u razgovoru, i u spustu niz zip-line.


Foto Marin Smolčić


Foto Marin Smolčić



Nema straha


Na cilju spusta parkirano je 30-ak vozila. Zatičemo registarske oznake Zagreba, Rijeke, Karlovca, Zadra, Daruvara, Beča, Beograda… Dok jedan za drugim u rasponu od nekoliko minuta stižu zaljubljenici visina, čuju se njihovi povici. Neki šire ruke imitirajući ptice, iako im se prije spusta obavezno preporuča da ruke drže na leđima. ‘Ko bi im zamjerio? Uživaju u onome što vole. Dok traju spustovi, skupina mlađih priprema se za penjanje po adrenalinskoj stijeni. Straha od padova nema jer je svaki penjač obavezno pričvršćen za vrh stijene jakim konopom. I u ovome slučaju djevojke po brojnosti nadmašuju dečke.


Od kada je zip-line u Vrhovinama svoju popularnost proširio znatno izvan granica Like, dolazak »letača« sve je intenzivniji. U idealnim vremenskim uvjetima dnevna dinamika spustova je između 80 i najviše 100 ljudi. Vremenske neprilike znadu i na nekoliko sati zatvoriti ZIP, iako je toga dana već započeo spust. Strpljivi junaci-letači čekaju svoj trenutak spusta, iako su neki već bili dnevni recidivisti. A


Adrenalin je prejaka »droga« kojoj je teško odoljeti.