Foto Marin Smolčić
GOSPIĆ Nakon nekoliko obilnih kiša što su pale unatrag tjedan dana navlažilo se tlo i potjeralo van usnulu vegetaciju. Među mnogim plodovima jeseni u Lici se posebno ističu gljive. Ovdje nema velikih industrijskih resursa i zagađivača pa je ovaj dio Hrvatske pravi gljivarski raj. U ovo vrijeme najobilnije rađaju vrganji, a sakupljači gljiva raspršili su se po šumama i gorama.
Lovačka društva svake godine počinju lovnu sezonu prvih dana listopada. Ljuti su na gljivare jer navode kako im oni plaše divljač, uz mogućnost nesretnih slučajeva prilikom otvaranja puščane vatre na divljač. Budući je osnovni sigurnosni postulat lova znati u što se puca, unatrag 30 i više godina na sreću nije zabilježen niti jedan nesretan slučaj u kojem je lovac nastrijelio gljivare.
Na gljivare su ljuti i šumari jer im mnoštvo berača navodno nanose štete na mladim stablima. Ovome su pokušali doskočiti izdavanjem posebnih dozvola za berače gljiva i ograničavanjem količina ubranog „šumskog mesa“.
Sve ovo shvaćeno je kao „porez na brade“. Mnogi berači iz šuma iznose dnevno i po 40 kilograma vrganja. Gljive se beru za jelo, ali i za znatniji popravak kućnog budžeta. U tome prednjače umirovljenici i nezaposleni.
Otkupljivači gljive najviše preprodaju nakupcima iz Italije gdje kilogram vrganja I. klase doseže u maloprodaji i do 150 kuna, odnosno skoro 20 eura. Trenutna otkupna cijena za kilogram vrganja u Lici za I. klasu iznosi 30, a za II. klasu beračima se plaća 15 kuna. Osim što su gljive slasan i zdrav obrok, najveća korist dolazi od boravka i šetnje kroz nezagađenu prirodu. Tako se u gljivarenju na najbolji način spojilo ugodno s korisnim.
