Komemoracijom koju su u znak sjećanja upriličili Udruga ratnih veterana 1. gardijske brigade Tigrovi i Grad Senj, jučer je u Krivom Putu obilježena 26. godišnjica pogibije stožernog brigadira Damira Tomljanovića Gavrana, legendarnog ratnika koji je 1994. godine poginuo na Velebitu. Uz majku Mariju i Gavranovu obitelj, Gavranu su se došli pokloniti brojni uzvanici, među kojima su bili i izaslanik predsjednice Republike i predsjednika Vlade RH ministar branitelja Tomo Medved, te saborski zastupnici Tomislav Tolušić, Davor Ivo Stier i Miro Kovač.

Niz delegacija

Komemoracija je počela na krivoputskom groblju gdje su brojne delegacije na Gavranovu grobu upalile svijeće i položile cvijeće. Uz državne delegacije, Gavranu su počast odale i delegacije županije, niza gradova i općina te braniteljskih udruga, a prisutnima se obratio Gavranov suborac i prijatelj Ivica Krizmanić koji je govorio o Gavranovu ratnom putu, te među ostalim rekao:

– Naš Gavran nije imao formalne vojne naobrazbe, ali je nizao uspjehe, a ono što je najvažnije, voljeli su ga ne samo Tigrovi, nego i svi na terenu s kojima je surađivao. Ono što me kao čovjeka ispunjava, evo i nakon 26 godina, svake godine do sada ovdje se skupi znatan broj ljudi, ne samo Tigrova, nego i svih drugih pripadnika koji su imali prilike s njim sudjelovati na ratištu, a koji i svojim dolaskom čuvaju uspomenu na njega.

Žalosna sadašnjost

No, ono što mislim da nije dobro, jest to da smo izgubili takvog heroja, i još puno heroja i hrvatskih branitelja, međutim tužno je i žalosno da naša zemlja ni približno ne izgleda onako kako je mogla i trebala izgledati. Imamo Bogom danu zemlju i trebalo je to biti puno drukčije nego što je danas. Imamo i situaciju da ljudi koji su suodgovorni i odgovorni što smo izgubili takve ljude, još uvijek ponosno šeću našom Hrvatskom, a neki od njih čak i sudjeluju u kreiranju određene vlasti i određuju tko će biti što i na koji način će se ponašati. Mislim da to nije u redu, međutim nada umire zadnja i mislim da još uvijek ima šanse, da imamo jako bogatu zemlju, s puno perspektive, ako u budućnosti budu ljudi koji će je kvalitetno voditi, mislim da se sve to može promijeniti.

Hvala vam što dolazite i nastavimo dolaziti i ubuduće, sve dok možemo, da se naš Gavran ne zaboravi – rekao je Krizmanić.

Nakon komemoracije u krivoputskoj crkvi Gospe Snježne služena je sveta misa koju je predvodio vojni kapelan Vlado Mandura.

Izniman ratni put

Gavran je rođen 1968. u krivoputskom zaselku Veljun u zaleđu Senja, a 1990. pristupio je postrojbi MUP-a za specijalne namjene u bazi Rakitje i sudjelovao u gotovo svim njezinim akcijama. Nakon osnivanja Zbora narodne garde, pristupio je 1. A brigadi, 4. bataljunu koje su zvali Gavrani, po čemu je i dobio nadimak. Borio se na Banovini i Kordunu, a potom diljem bojišnice u istočnoj i zapadnoj Slavoniji i na južnom bojištu. Gavran se je već kao vojnik u Rakitju, a zatim zapovjednik desetine, isticao primjerom. Tijekom borbi na južnom bojištu postavljen je za zapovjednika 4., a nakon povratka i preustroja 2. bojne Tigrova, koja je zbog srpskog protunapada koji je slijedio nakon operacije Maslenica, u veljači 1993. upućena na Velebit. Tada Gavran ubrzo preuzima dužnost zapovjednika Sektora 1 i bio je nadređen svim postrojbama na području Velebita i podvelebita, a tu dužnost je obnašao sve do pogibije. Zbog hrabrosti i odlučnosti suborci i visoki časnici su ga iznimno cijenili. Već sa 26 godina Gavran je obnašao dužnost pukovnika, a posmrtno je promaknut u čin stožernog brigadira i odlikovan najvišim državnim odličjima. Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva u Šepurinama kod Zadra, otvoreno u srpnju 1994.g., nosi ime Damira Tomljanovića Gavrana. Njegovo ime danas nose i ulice i trgovi hrvatskih gradova. Posebna uspomena na njega čuva se u rodnom mu Krivom Putu gdje je uređena i Gavranova spomen-soba, a njegovo ime nosi i krivopuski sportski teren.