Putovanje u prapovijest: Na Velebitu jeli dagnje i kamenice prije Krista

Na lokalitetu Drvišica iskopan je materijal koji pokazuje kronologiju od 4. i 5. pa do 1. stoljeća prije Krista.Stanovnika je bilo puno, a po ostacima kostiju u otpadnim jamama voljeli su meso svih vrsta, ali i potpuno neočekivano – školjke i morske puževe

KARLOBAG Jednog dana bit će to Arheološki park Drvišica. Područje koje smo pronašli je ogromno, ne mogu vam ni otprilike reći na koliko se metara četvornih prostire, priča znanstvena novakinja na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru Vedrana Glavaš, koja uz profesora Miroslava Glavičića vodi istraživanje na prapovijesnom lokalitetu Drvišica ponad Karlobaga.

Prema dosadašnjim rezultatima uvidjeli smo da je ovo definitivno najveće naselje na području čitavog Velebita, odnosno njegove primorske padine, govori Glavaš. Ističe kako se na ovom prostoru isprepliću prapovijesna gradina, prapovijesna nekropola, rimsko naselje, kasnoantička utvrda i crkvica sv. Vida koja je po dosadašnjim spoznajama nastala u 13. stoljeću. 

   – Radi se o sustavu gradina, a koje su sve vizualno povezane. Nastale su zbog Baških Oštarija, tog planinskog prijevoja koji je omogućavao brzu komunikaciju mora i unutrašnjosti, što je bilo pogodno radi trgovine i naravno stočarenja, jer stanovnici ovih prostora nisu cijele godine bili uz more, kaže Glavaš. 

  Dobra kondicija

Put koji vodi do gradine od arheologa traži itekako dobru kondiciju. Njihov dan počinje jutarnjim putovanjem do Drvišice, naravno preko Velebita, ili kako bi lokalni stanovnici rekli odlaskom »u Planinu«, a zatim do popodnevnih sati kopaju, kistovima razmiču zemlju te pažljivim okom promatrača zapažaju svaku sitnicu od koje kroje povijest.

Nakon što se i naša ekipa u potrazi za poviješću na ovim prostorima uputila »u Planinu«, shvatili smo da ćemo udobnost automobila vrlo brzo morati napustiti te smo se slijedeći pješice Jozefinu – jednu od cesta izgrađenih još u doba Marije Terezije i njenog sina Josipa II. u drugoj polovici 18. stoljeća – uputili u avanturu.

Ubrzo ulazimo u planinu koja doista pokazuje na svakom koraku da nije nastala za čovjeka već prije njega, no Vedrana koja do Drvišice poznaje već svaki kamen, sigurnim korakom vodi nas u prapovijest, ali i druga razdoblja. Usput nabraja impresivan popis otkrića koje je iznjedrila ova njihova prva kampanja.   

Fenički novac

– Materijal iskopan na ovom lokalitetu pokazuje kronologiju od 4. i 5. pa do 1. stoljeća prije Krista. Od materijala prevladavaju grčko-italske amfore koje se datiraju od 4. do 2. stoljeća prije Krista i one predstavljaju najrašireniji tip vinskih amfora. Drugi tip su amfore tipa labmoglia II., one nastaju sredinom 2. stoljeća, nadalje prevladava helenistička reljefna keramika, keramika s premazom… Imamo i veliku količinu keramike lokalne produkcije, nešto grublje teksture, koja je služila uglavnom za kuhanje hrane. Osim keramike, pronađene su i životinjske kosti, a na velikom broju njih imamo tragove rezanja, dakle nastale prilikom kidanja mesa s kostiju gdje vidimo tragove hranjena, a pronašli smo i veliku količinu različitih školjaka. Zanimljiva je jedna otpadna jama puna školjaka – od periski, morskih puževa, dagnji, pa do kamenica, nabraja Vedrana. Među nalazima s Drvišice je i nekoliko primjeraka novca. Novac koji već sad mogu prepoznati, a ostali će biti jasniji nakon konzervacije, kaže Glavaš, potječe iz feničke kolonije Kartage, koja je kovala novac od kasnog 5. stoljeća do 146. godine prije Krista, kada je uništena. Pronađeni novac na Drvišici datira u razdoblju od 241. do 146. godine, kada se kovao novac s prikazom božice Tanit na aversu i konjem udesno s glavom okrenutom unatrag na reversu.  

  – Novac je dosta istrošen, što znači da je bio dugo u upotrebi, a zanimljiva je i pojava na pola prepolovljenog novca ili na četvrtinu odlomljenog, jer naime novac se nekad određivao po težini i tako se dobivao sitniš, nadodaje Glavaš. 

 Istraživanje vode prof. dr. sc. Miroslav Glavičić i znanstvena novakinja Vedrana Glavaš, s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Na terenu su još dr. sc. Igor Kulenović i apsolventi arheologije Neda Ocelić, Ivan Huljev i Denis Tojčić. Na terenu su i radnici koje je unajmila Općina Karlobag, a koji pomažu arheolozima u težim poslovima – Blaž Čačić, Drago Smojver i Elvir Dergić.

Naseljene terase

Dok hodamo pustim Velebitom teško je zamisliti da su istim ovim putevima nekad hodali brojni stanovnici, da je Velebit obitavao terasama koje su možda služile i za poljoprivredu, stoka je pasla, a u podnožju je bilo pitke vode uz more u lokvama i kamenicama ili izvorima koji su nestali kako se s prolaskom stoljeća podizala razina mora. Oni su živjeli na planini i za njih je planina bila život.   

– Teško je reći tko su bili i ne bih ulazila u njihov entitet, ali stanovnika je bilo puno jer tragova prapovijesnog, antičkog i srednjovjekovnog vremena imamo po cijelom Velebitu, samo te tvorevine koje su ostavili treba znati prepoznati, za što treba proći puno terena i imati izvježbano oko. Velebit je tada bio puno naseljeniji nego danas, bio je zapravo naseljen sve negdje do početka 20. stoljeća, kada je politikom raseljen, a s druge strane razvitak turizma doveo je do gašenja stočarstva. Ti stanovnici su se bavili uglavnom stočarstvom, i to na način da su zime provodili uz more, priča Glavaš. Naša percepcija o Velebitu je iskrivljena zbog ovog stanja danas, pojašnjava. 

Velika količina amfora ukazuje i na moguće postojanje luke u podnožju, što će daljnja istraživanja morati tek potvrditi, a uz sve ovo pronađena je i jedna strelica s tuljcem za nasad, velika količina ulomaka fibule – svojevrsne kopče za odjeću, zatim predmeti za ukrašavanje kose, a onoga dana kada smo ih posjetili, arheolozi su pronašli i komadić nečega za što se čini da bi mogao biti lančić. Također pronađeno je i nešto iz novije povijesti, bunkeri i meci iz Drugoga svjetskog rata. 

Kamena zmija

Na prvoj od istraživačkih sondi nailazimo na ostatke nečega što običnom promatraču može izgledati kao tek još jedna nakupina kamenja, no iskusna arheologinja pojašnjava kako se radi o prapovijesnom bedemu koji su definirali na površini, a uz bedem su za sada otvorene dvije sonde. 

   – Izgleda da je on napravljen negdje u tom periodu od 4. do 1. stoljeća prije Krista. Izgrađen je tipičnom prapovijesnom tehnikom, dakle suhim slaganjem kamenih blokova koji su megalitski, tzv. kiklopski zidovi. Na pojedinim mjestima je širine čak i pet metara. Nije perimetralni, nego teče vrhom brda, a s morske strane gradina je formirana terasasto sve do mora. Ti ljudi izgradili su terase da bi dobili površine za život ili obavljanje svakodnevnih poslova, priča Glavaš. Bedem je dosta kompleksan i prilagođava se konfiguraciji terena, a nakon što je Vedrana pokazala kamo treba gledati, može se uočiti duga »kamena zmija« koja vijuga Velebitom, čini se, kilometrima u dalj – koliko točno, zasad se može samo nagađati. Taj kompleksni bedem arheolozima iz svog postojanja otkriva mnogo. 

   – To što smo imali takav bedem znači i da je postojao čovjek koji je naredio da se on gradi, da ga je možda morao graditi veći broj ljudi. Znači da postoji nekakvo, nazovimo društvo, grupa ljudi, a na Drvišici ima prostora za veću grupu ljudi, ističe Vedrana napominjući kako su oni tek zagrebali površinu Drvišice, no i ono što su do sad otkrili dovoljno je da znaju kako će se Drvišici zasigurno još dugo vraćati. 

Dolaskom arheologa u Karlobag, koji je mala sredina gdje svatko svakog zna, proširila se priča o bogatstvu lokaliteta. Arheolozi su na lokalitetu, već prvih dana kampanje, pronašli manje rupe koje su iskopali pljačkaši u potrazi za predmetima koje bi najvjerojatnije preprodali na crnom tržištu, ali ovoga puta ostali su kratkih rukava. Intervenirala je i policija te se pljačkaši više nisu vraćali.    Možda su pljačkaši tražili i bunar koji po lokalnoj legendi čuva blago. Naime, priča se po Karlobagu i okolnim mjestima da na Drvišici postoji devet bunara, a deveti bunar skriva blago. U posjeti lokalitetu prošli smo kraj jednog od bunara, zaraslog u korov, ali u njemu zlata nije bilo. Bunari na Drvišici sigurno su čuvali blago, ali vjerojatnije je da je to blago bila voda, a ne zlato. 

  Opljačkani grobovi

Jedno od posebnih otkrića je i nekropola do koje ipak nismo stigli jer je ona bila na drugom kraju ogromnog lokaliteta, a arheolozi za sada nisu ni radili detaljnija istraživanja na grobovima. Zasad su definirana 24 groba, te Glavaš kaže kako se radi o iznimnom broju. 

   – U pitanju su prapovijesni grobovi. To su zapravo škrinje napravljene od kamenih blokova s poklopnicom. Većina grobova je opljačkana, vjerojatno još davno, ali kako smo otprilike definirali područje gdje se nalaze i obrazac pozicija za nekropolu, znamo gdje tražiti. Inače, grobovi se ne nalaze na samom lokalitetu nego podno bedema, na susjednim brdima i slično. To su male grobne škrinjice gdje se pokojnik stavljao u zgrčene položaje na bok, kaže Glavaš. 

   Još uvijek nisu pronašli kosti u opljačkanim grobovima, ali nadaju se u idućem istraživanju naći i kosti i eventualne predmete pokopane s pokojnicima.