Lička »Oj medvjede« majka svih ojkalica

Lička rozgalica »Oj medvjede« rijetka je glazbena biljka u sveukupnoj tradicijskoj glazbi, a praiskonska snaga njene vokalne izvedbe vodi nas u neka davna, tajnovita vremena predslavenskog balkanskog ili prailirskog života i pjevanja

LIČKO LEŠĆE – U svjetlu obilježavanja 30 godina rada Kulturno-umjetničke udruge Gacka iz Ličkog Lešća, nedavno UNESCO-ovo uvrštavanje tradicionalnog pjevanja »ojkanja« na listu svjetskih nematerijalnih kulturnih dobara, štoviše i na popis najugroženije kulturne baštine kojoj treba hitna zaštita, može se interpretirati i kao svojevrsno priznanje cjelokupnom radu i 30-godišnjim nastojanjima očuvanja od zaborava tradicijske kulturne baštine Gacke doline.

   I članovi udruge Gacka pod vodstvom etnologa prof. Vidoslava Bagura prošle su godine radili na pripremi materijala za kandidaturu ojkanja na UNESCO-vu listu. Naime, osebujna rozgalica »Oj medvjede, gorska životinjo«, koja sadrži najviše obilježja »ojkanja« kao tehnike pjevanja, sačuvana je iz davnina upravo zahvaljujući činjenici što se od početka nalazi u repertoaru ove kulturne udruge u nenadmašnoj izvedbi Tome Jagodića. Postala je s vremenom i zaštitni znak KUU-a Gacka.   

Praiskonska snaga

To je podatak koji je malo koji medij, osim lokalnih, izdvojio u svome izvještavanju o priznanju UNESCO-a. Da je medijski pristup bio prilično površan i konfuzan, priznaje i sam voditelj projekta, stručni suradnik Instituta za etnologiju i folkloristiku Joško Ćaleta. Neki su mediji, naime, izdvajali pojedine načine pjevanja u Dalmatinskoj zagori, Sinju ili zaleđu Zadra, kao nositelje titule vrijedne zaštićene baštine, ne shvaćajući da je pritom, srećom, ojkanje još uvijek prisutno na širokom području od Karlovca, preko Like do Zagore i Konavala, iako ponegdje u više nego skromnim izdancima.

Pritom različito zvuči, negdje je to treskanje, negdje orzanje, a negdje, kao u Lici, rozganje. Lička rozgalica »Oj medvjede« uistinu je rijetka glazbena biljka u sveukupnoj tradicijskoj glazbi, a praiskonska snaga njene vokalne izvedbe vodi nas u neka davna, tajnovita vremena predslavenskog balkanskog ili prailirskog života i pjevanja. Ojkanje je, prema muzikolozima, najstariji oblik višeglasja, puno stariji od srednjovjekovne dijafonije. Pjevači koriste specifičnu tehniku potresanja glasa, a dionica traje onoliko dugo koliko vodeći pjevač može držati dah.   

Pred kamerama

Nakon koncerta kojim je dostojno obilježena 30. godišnjica i promoviran novi nosač zvuka pred razgaljenom publikom u prepunoj dvorani Gackog učilišta krajem prošle godine, članovi KUU Gacka na samom početku ove 2011. postali su protagonistima još jednog projekta.

Za potrebe HTV-ove emisije Škrinja koja će pod naslovom »Oj« biti emitirana 25. siječnja, članovi lešćarske udruge pred kapelom sv. Franje uz rijeku Gacku izveli su pred kamerama, na nula stupnjeva i snježnom pokrivaču, Kolo, ojkana i neizostavnu rozgalicu. Što će se sve od ojkanja moći čuti u emisiji preostaje vidjeti, a doznajemo i da je urednica Branka Šeparović pronašla još jednu neoborivu poveznicu prostora na kojima se snažno praiskonski ojka, svi su poznati po bogatstvu i ljepoti vodnih resursa!