– Biti danas vjernik-katolik u Hrvatskoj nije lako. Crkva je u zadnje vrijeme novinarima i dijelu javnosti jako zahvalna tema kada je riječ o napadima i ocrnjivanju Crkve i svećenstva. Vjera se izruguje kao nešto nazadno. To se javlja u povijesnim ritmovima, jer toga je bilo i prije. Koliko god je to loše možda je dobro i zbog buđenja dijela vjernika koji su mislili da će sve vezano uz vjeru, sve što je trebalo postići, već učinjeno. Zato su ovi napadi na Crkvu i vjeru, uza sve loše i krivo, u nečemu i dobri jer nam pokazuje da se vjernik katolik nikada ne smije uljuljati, nego u svako vrijeme i nevrijeme svjedočiti svoju vjeru i nadu, sve one pozitivne vrijednosti koje nam naša vjera donosi. Zato napade na Crkvu ne treba shvaćati toliko tragično. Nažalost, puno je neistina izrečeno, puno objeda bez temelja i dokaza. Istina je, nekada ima i razloga da bi se Crkvu kritiziralo, ali danas je previše lako odapinjati strjelice neistina, ranjavati ljude iako nisu krivi. To nije dobro. Sami napadi nas povremenu bude. Pogrešno je i nepravedno stvarati negativnu klimu cijele naše Crkve. Po tome se vidi da je i naše društvo u cjelini dosta bolesno. Treba se aktivirati više dobrote, a mi u Crkvi vjerujemo da toga imamo. Ne samo u visokoj hijerarhiji, nego prvenstveno u običnim malim ljudima, iskrenim i poštenim vjernicima kakvih je na sreću najviše. Oni su izvana mali ljudi, ali čine toliko dobroga da najviše obogaćuju ovaj svijet, zaključio je biskup Bogović koji se i sam povremeno nalazi u nemilosti dijela novinara i medija. Na to uvijek voli kazati da im je te medijske nestašluke oprostio prije nego li su ih i počinili. 

    Među brojnim pitanjima koje su novinari uputili biskupu Bogoviću jedno se odnosilo na povijest, znanost u kojoj je biskup, kao povjesničar, »na svojem terenu«. Riječ je, naravno, o rehabilitaciji četnika i mogućim odjecima u nas. 

    – Možda je četništvo u Srbiji i bilo nešto drugo nego li ovdje u Hrvatskoj. Kada u Hrvatskoj govorimo o četnicima ne možemo govoriti ni o kakvim antifašistima, a ni o rodoljubima. Oni su u Hrvatskoj iskazivali svoj bijes i netrpeljivost prema ljudima koji nisu Srbi i nisu dijelili njihovo mišljenje. Od staroga režima tadašnje Jugoslavije Hrvati nisu dobili mnogo, pa čak niti onaj minimum koji nam kao narodu pripada u zdravim ambicijama i potrebama. Četnici su u 2. svjetskom ratu posvuda načinili brojne zločine, posebice tamo gdje su se susretali s ljudima druge vjeroispovijesti i nacionalnosti. Hrvati su kao katolici bili stalna smetnja velikosrpskoj hegemoniji, u onome i u ovom zadnjem ratu, pa rehabilitirati četništvo u Hrvatskoj znači stvarati novi jaz između Hrvata i Srba, između katolika i pravoslavaca. Pod tim vidom to bi bilo vrlo, vrlo štetno, pogrešno i opasno, zaključio je biskup dr. Mile Bogović.