Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
14. studenoga 2019.
Tate od formata

foto U Opatiji popularne radionice na kojima se uči kako lakše (pre)živjeti očinstvo

Radionicu opisuju kao iznenađujuće ugodno druženje / Foto Marin ANIČIĆ
Radionicu opisuju kao iznenađujuće ugodno druženje / Foto Marin ANIČIĆ
Autor:
Objavljeno: 12. prosinac 2017. u 14:27 2017-12-12T14:27:00+01:00

Kroz opatijski Klub očeva, koji vode psihologinja Gorana Mišćenić, odgajateljica Tea Sobol i socijalna psihologinja Tanja Sudiskas, u dva ciklusa prošao je 21 otac – bio je to izazov za voditeljice, ali i za očeve koji su oduševljeni što mogu, kako kaže naziv radionice – rasti zajedno

OPATIJA - Opatija se može pohvaliti s dva uspješno zaključena ciklusaradionica za očeve – Klub očeva Rastimo zajedno. Ciklus radionica u svakoj se sezoni sastojao od četiri radionice koje su se održavale jednom tjedno u trajanju od dva sata u Dječjem vrtiću Opatija i bile su besplatne, ali je broj mjesta u Klubu bio ograničen. Voditeljice Kluba i radionica bile su Gorana Mišćenić (psihologinja), Tea Sobol (odgojiteljica) i Tanja Sudiskas (socijalna pedagoginja).

– Do sada se u dva ciklusa radionica u Klubu očeva uključio 21 otac. Prva grupa bila je posebno velika – 15 očeva i taj nas je interes iznenadio i razveselio. Pogotovo stoga što do tada nismo nikad imale priliku raditi samo s grupom očeva. Bio je to i izazov. Ovogodišnja je grupa bila manja, krenuli smo sa sedam očeva, no jedan je na žalost morao odustati zbog drugih obaveza. Pomalo smo se pribojavale rada s manjim brojem članova zbog mogućnosti odustajanja članova i osipanja grupe kao i dinamike aktivnosti, no na kraju možemo reći kako je dinamika bila drugačija, bilo je više vremena kako bismo se mogle posvetiti svakom članu grupe, a sami očevi su bili otvoreniji i opušteniji – ispričale su nam o dosadašnjim iskustvima.

Pozitivna energija

U Klub očeva, pored onih čija su djeca polaznici opatijskog vrtića, i prve i druge godine uključili su se i »vanjski« očevi. Njihova djeca polaze neke druge vrtiće ili neka još uvijek nisu polaznici vrtića.

Program, kao i međusobna podrška, osnažuju očeve / Foto Marin ANIČIĆ

– Možemo reći da sve tri uživamo u radu s grupama roditelja, kako s očevima tako i s majkama na nekim drugim radionicama, odnosno u Programu Rastimo zajedno kojeg također od 2011. godine provodimo u našem vrtiću. Naime, ideja o grupi samo za očeve proizašla je upravo iz iskustava nekih grupa iz programa Rastimo zajedno u kojima su zajedno sudjelovali i očevi i majke. I jedni i drugi smatrali su kako bi bilo dobro pokrenuti grupu u kojoj će priliku za susrete i razgovor imati samo očevi.

U radu s roditeljima posljednjih godina zamjećujemo povećanu uključenost očeva u životu djeteta u vrtiću / Foto Marin ANIČIĆ

Također, iskustva i nekih drugih programa podrške roditeljstvu pokazuju da su očevi zadovoljniji sudjelovanjem u grupama samo za očeve, dijeleći međusobno jednu drugu dimenziju iskustava i podrške koja se ipak razlikuje od iskustava majki – pojašnjavaju kako je došlo do radionica namijenjenih samo očevima. Rad s očevima je, kažu, na neki način poseban jer, unatoč tome što su očevi sve više prisutni u životu svoje djece te tako sve više sudjeluju i u njihovom životu u vrtiću, ipak je još uvijek manje prilika za susrete s njima u odnosu na susrete s majkama.

Mijenjaju se i uključuju u život obitelji

– U radu s roditeljima posljednjih godina zamjećujemo povećanu uključenost očeva u životu djeteta u vrtiću. Viđamo ih sve češće prilikom upisa djece u vrtiću, na prvim razgovorima gdje znaju koliko i majke o porodu, razvoju djeteta, pokazuju interes za aktivnosti u grupi, dolaze na savjetovanja i aktivno sudjeluju u njima, dovode i odvode djecu u vrtić i vidljivo razvijaju drugačiju ulogu u odnosu s djecom. Takva iskustva potvrđuju i drugi vrtići. To dokazuje da se očevi mijenjaju, da postaju svjesniji svoje uloge, potrebe vlastitog uključivanja u život djece i svoje obitelji, potrebe dijeljenja odgovornosti sa svojim partnericama oko važnih pitanja koje se tiču odgoja djece i sklada cijele obitelji – ocjenjuju Gorana Mišćenić, Tea Sobol i Tanja Sudiskas.

– Još uvijek imamo manje prilika čuti kako oni žive svoje očinstvo te da o njemu otvoreno govore. U ovim radionicama posebnu pažnju posvećujemo upravo njima, a oni pak u podržavajućem okruženju imaju priliku stjecati nova saznanja o ulozi oca u ranom djetinjstvu i promicanju djetetovog razvoja, promišljati vlastitu očinsku ulogu, razmjenjivati ideje o načinima na koje žive svoje očinstvo, razmjenjivati informacije i podršku u ostvarivanju uloge oca, upoznati bolje sebe kao oca te prepoznavati učinkovite načine kako se nositi sa zahtjevima roditeljstva – govore Gorana Mišćenić, Tea Sobol i Tanja Sudiskas. Pitamo ih i koji su bili najzanimljiviji momenti na radionicama i je li bilo pitanja polaznika.

– Najzanimljiviji trenuci u radu s njima su svakako puno smijeha, zabave i živahne energije. Zanimljivi su i njihova percepcija nekih životnih situacija, njihov »zaigrani« pristup, sagledavanje situacija iz nekih drugih perspektiva, njihovi uvidi, upoznavanje drugih….. Posebno bismo željele istaknuti puno ljubavi i ponosa prema svojoj djeci kad o njima razgovaraju. Zanimljivo je kako su očevi na našem prvom susretu bili pomalo skeptični oko vremena koje će morati odvojiti za pohađanje radionica, međutim tako su se »zakačili« da su ne samo bili redoviti, već je svaki susret bio prekratak – pričaju dalje voditeljice koje dugi niz godina rade s djecom i njihovim roditeljima, međutim kažu da su im nam ove radionice omogućile da se više približe roditeljima, da ih bolje upoznaju, da ih više čuju, da razviju pravi partnerski odnos s njima, kako s majkama tako i s očevima.

Radionice su im omogućile neka nova iskustva, otvorile neke druge poglede na roditelje i roditeljstvo. Kako same kažu, promijenile su i oplemenile i njih same kao profesionalce u odnosu s djecom s kojom rade, ali i kao majke u odnosu s njihovom vlastitom djecom.

Zanimljivo i korisno i budućem ocu

Ove godine interes za radionice pokazao je i jedan budući otac koji uskoro očekuje rođenje svog prvog djeteta. Voditeljice kažu da je to za njih bilo iznimno iskustvo iz kojeg su i same imale priliku učiti, a i iz kojeg su se rodile nove ideje za kreiranjem radionica za buduće očeve koje bi oni mogli pohađati prije rođenja djeteta kao i majke trudničke tečajeve.

– Radionice iz Kluba očeva namijenjene su očevima, odnosno osobama koje imaju ulogu oca u djetetovu životu, koji već žive svoju ulogu, međutim kao voditeljice procijenile smo kako će sadržaj i aktivnosti radionica biti od značajne koristi i za osobu koja će tek preuzeti tu ulogu. Od velike koristi za ovog oca, zasigurno je bilo i iskustvo ostalih očeva – kažu voditeljice. A budući otac, 39-godišnji Ivan Črnjarić iz Matulja, koji će za tri mjeseca s partnericom Sarom dobiti prvo dijete, ocjenjuje da su radionice za njega bile izuzetno korisne, edukativne i poučne jer je kroz interaktivnost, neposrednost, ponekad i zabavu, mnogo naučio o ulozi i važnosti oca u odgoju djeteta.

– S obzirom da još nemamo dijete u odnosu na druge očeve koji su pohađali radionice, imao sam jednu drugačiju perspektivu i polazišnu točku, no to sam nastojao pretvoriti u prednost i što bolje se upoznati s ulogom oca koja me uskoro očekuje. Najavu za radionice sam vidio online te mi je odmah zvučalo zanimljivo i korisno, sudeći po naslovima svake od četiriju radionica – pojašnjava kako je stigao na radionicu koja, kako kaže, omogućuje čovjeku da bolje upozna i sebe te izmjenjuje iskustva sa drugim očevima, a što je za njega bilo izuzetno korisno.

– Želimo istaknuti kako su očevi koji se uključuju u naše radionice ustvari očevi koji promišljaju o svojoj ulozi, očevi koji su i inače uključeni u život svoje djece, koji pokazuju interes za djecu, njihove potrebe, njihov razvoj, uživaju u igri i vremenu provedenom s njima. Ovi očevi uživaju razgovarati o svojoj djeci, međusobno dijeliti iskustva. To su očevi koji su spremni mijenjati svoja uvjerenja i ponašanja, isprobati nešto drugo, učinkovitije, svjesni toga da nije lako, da je izazovno. Radionice im pomažu osvijestiti, poboljšati, »ispolirati« neka ponašanja i vještine koje će im pomoći u boljem odnosu s djecom. Posebno ističu važnost međusobne razmjene iskustva i podrške – pojašnjavaju voditeljice, a tu važnost razmjene iskustva i podrške naglašavaju i polaznici ovogodišnjih radionica, očevi koji žele biti »tate od formata«.

Preporučile – supruge

Matej Uršić Staraj ima 39 godine, živi u Opatiji i ima jednu kćer koja ide u vrtić u Opatiju.

– Iskreno, moja supruga je čula za radionice i savjetovala mi je da idem kako bih nešto novo naučio. Izuzetno sam zadovoljan radionicama. Predavačice su bile odlične tako da su nam objasnile kako ispravnije komunicirati sa svojom djecom i kako se ponašati prema djetetu tako da nam njegovo odrastanje bude šta veselije. Naravno, puno su mi pomogla i iskustva drugih očeva i nadam se da će biti još takvih radionica – ispričao je Matej svoja iskustva te svim očevima poručio: »Volite ih, provedite što više vremena s njima jer nažalost, djeca prebrzo odrastaju«. I Tin Juračić, 30-godišnjak iz Matulja koji ima sina od 18 mjeseci, ali koji još ne ide u vrtić nego ima nonu – mladu penzionerku koja ga čuva, a Klub očeva je čuo od supruge, zaposlenice DV Opatija.

– Malo sam proučavao i zainteresiralo me jer želim i volim znati kako moj sin reagira na moje akcije i reakcije. Kako da se ophodim s njim ovisno o situacijama koje nam priređuje i koje »tehnike« koristiti s njim da ga pravilno usmjerim za dalje. Radionice su bile jako korisne i kako bi rekli »eye-opening« jer je nama kao kulturi usađen drugačiji sustav vrednovanja i odgoja koji se bazira na kažnjavanju, a upravo to treba promijeniti i vjerujem da bi ta promjena pomogla i roditeljima i djeci. Ne kažem da treba sve biti slobodno i bez granica! Osobno sam na radionicama naučio kako uvažiti dijete i njegove emocije, koje vjerujem znaju svi da luduju, te kako graditi samopouzdanje djetetu s JA-porukama. Najviše ipak znače iskustva ostalih očeva jer mislim da se najbolje uči tako, na primjerima iz prakse od drugih ljudi. Razmijenili smo iskustva, situacije koje su nam se događale, kako smo ih riješili mi, a kako bi ih riješili drugi i tako, smatram da je upravo to najbitniji dio ovih radionica. A sebe kao oca sam već počeo malo mijenjati jer pokušavam primijeniti neke stvari koje su nam rečene, i djeluju – priča Tin, poručujući očevima da provode vrijeme sa svojom djecom, s naglaskom na kvalitetnom vremenu, ne kvantitativnom, ali i da dođu na radionice, između ostaloga i zbog zabavnog druženja s ostalim tatama i voditeljicama iz vrtića.

Siniša Čohar ima 38 godina i dolazi iz Velog Brguda. Otac je »jedne predivne djevojčice, predškolke«. Treba li uopće reći da je i on u Klub očeva ušao na preporuku i nagovor – supruge!

– Nisam požalio jer mi supruga već neko vrijeme pokušava ukazati na neke moje krive postupke u odgoju kojih nisam bio niti svjestan ali čuvši i ostale očeve shvatio sam da se katkad nađemo u situaciji koju pokušavamo riješiti na pogrešan način, a u mom slučaju je to preglasan ton kojim se obraćam svojoj kćeri ili kazna neprimjerena njenoj dobi. Moram priznati da sam nakon radionica shvatio gdje griješim ali isto tako shvatio da je to postupak koji traje i moram se naučiti kontrolirati te pokušati shvatiti što moja kćer zaista treba u određenoj situaciji. Teško je, ali izvedivo. Moje mišljenje je da bi očevi trebali pohađati ovakve radionice jer u ovom »ludom« i ubrzanom životu se često puta »izgubimo« pa nije loše potražiti pomoć ili poslušati nekog tko je educiran ili nekog tko ima isti ili sličan problem našemu. Djecu treba izvesti na pravi put, a svaki roditelj zna da je to najteži ali ujedno i najslađi posao na svijetu – iskren je Siniša koji iskustvo iz radionice opisuje kao »iznenađujuće ugodno druženje«.

Edvin Terčić ima 34 godine i jedno dijete, curicu od dvije i pol godine. Živi u Opatiji i kćer pohađa Dječji vrtić Opatija. Na ulazak u Klub očeva potaknula ga je, kaže, znatiželja.

– Smatram da dobro i kvalitetno odgajam svoje dijete, ali zanimalo me čuti mišljenja i iskustva struke i drugih očeva. Kroz radionice i razmjenu iskustava naučio sam korisne stvari, npr. kako bolje reagirati i na koji način reagirati u nekim problematičnijim situacijama, a mislim da na kraju još i bolje razumijem svoje dijete i njene potrebe, te sam još i svjesniji važnosti moje uloge oca – kaže Edvin, koji svim očevima poručuje da bi svakako trebali sudjelovati u radionicama ovoga tipa.

– Bez obzira što svi za sebe smatramo da dobro odgajamo i radimo s našom djecom, uvijek postoje neke stvari, situacije i pravila kojih nismo u potpunosti svjesni i na kojima možemo raditi da naši maleni dobiju još kvalitetnije, sretnije i zdravije okruženje za odrastanje – zaključuje Edvin.

Gorana Mišćenić, Tea Sobol i Tanja Sudiskas najavljuju da će se radionice nastaviti provoditi i dalje, kako Klub očeva Rastimo zajedno, tako i bazični program Rastimo zajedno koji je namijenjen svim roditeljima odnosno i majkama i očevima.

Dinamika života

No, priznaju da je veliki izazov okupljanje grupe, budući da se roditelji često boje vremena koje moraju izdvojiti za dolazak na radionice.

– Nažalost, dinamika života nerijetko nas dovodi u stisku s vremenom, pa se roditelji teško odlučuju izdvojiti vrijeme za ovakve aktivnosti. No, dio roditelja ipak prepoznaje prioritete i odlučuje vrijeme posvetiti sebi i isprobati nešto novo. Neki se roditelji možda pribojavaju suhoparnih predavanja, moraliziranja, no ovaj program to nije. Radionice su dinamične, s velikim brojem različitih aktivnosti, rasprava i vježbi koje roditeljima omogućavaju da se izraze i da za sebe pronađu ono što im je.

No, smatramo da je važno da što više očeva i majki čuje ono što im želimo prenijeti ovim programom koji je iznimno kvalitetan što potvrđuje veliki broj vrtića diljem, a i izvan Hrvatske u kojima se provodi kao i veliki broj roditelja koji se u njega iz godine u godinu uključuje. Kada kao povratnu informaciju vidite zadovoljstvo na licima roditelja, njihovo oduševljenje, osjetite atmosferu u kojoj se događa razmjena dobre energije, onda je to svakako poticajno za daljnji rad nas kao voditeljica. A ako se to sve događa za dobrobit djece s kojom radimo i živimo, onda je to naše dodatno zadovoljstvo.

Program, kao i međusobna podrška osnažuje roditelje kako bi se uspješnije mogli nositi s izazovima koje donosi suvremeno društvo i suvremeno roditeljstvo. Upoznaje ih s nekim znanstvenim stajalištima, no s druge strane ne donosi gotova, univerzalna rješenja budući da svako rješenje ne vrijedi na isti način za svakoga. Na radionicama se uvažavaju različita mišljenja i iskustva te se zajednički uz raspravu dolazi do nekih rješenja, potiče se roditelje na isprobavanje i traženje onoga što najviše odgovara njima i njihovoj djeci. To i jest ono što roditelji prepoznaju kao vrijednost programa – zaključuju voditeljice radionice Rastimo zajedno opatijskog Dječjeg vrtića.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.