Trgovački sud

SUDSKA NAGODBA NAKON 18 GODINA Bivša upravna zgrada KEI-ja konačno može u prodaju

Orjana Antešić

Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin

Nagodbom na Trgovačkom sudu u Zagrebu ovog su tjedna propalom Kvarner Express Internationalu vraćene u vlasništvo tri nekretnine – osim pravog bisera na tržištu nekretnina, bivše upravne zgrade u Opatiji, tu su još i nogometno igralište na parceli od 10.000 m2 te poslovni prostor u Lovranu



RIJEKA/OPATIJA Šesnaest godina nakon otvaranja stečaja Kvarner Express Internationala, ovog su se tjedna postigli uvjeti da se mogu prodati i preostale nekretnine koje je ova nekoć poznata opatijska turistička agencija imala u svom vlasništvu, među kojima je i jedan pravi »biser« na tržištu nekretnina, s obzirom na njegovu poziciju i atraktivnost lokacije. Riječ je o bivšoj upravnoj zgradi KEI-ja u samom srcu Opatije, na Slatini. Uz ovu nekretninu, sudskom nagodbom koja je ovog utorka potpisana na Trgovačkom sudu u Zagrebu, u vlasništvo, odnosno stečajnu masu KEI-ja vraćeni su i nogometno igralište i poslovni prostor u Lovranu.


Prema najavama koje imamo od stečajne upraviteljice KEI-ja Ombrette Belić-Ilijašić, prodaja ovih nekretnina oglasit će se najkasnije do konca ove godine. Zasad se još ne zna po kojoj početnoj cijeni jer tek treba napraviti novu procjenu njihove vrijednosti. No, nema dvojbe da su prostori u centru centra Opatije najatraktivniji i najvredniji u preostaloj imovini propalog KEI-ja.


Riječ je o većem dijelu zgrade na adresi Maršala Tita 128/3, koji obuhvaća suteren, poslovne prostore u prizemlju i na prvom katu te zgrade, sveukupne površine blizu 2.000 četvornih metara. U toj se zgradi, podsjetimo, na drugom katu nalaze privatni stanovi, a vlasništvo nad manjim dijelom prizemlja ima i Privredna banka Zagreb, oko 112 »kvadrata«, koja je tu nekad imala i svoju poslovnicu, a već duži niz godina posluje u susjednoj zgradi. Spor još od 1999.

Uz ove iznimno atraktivne poslovne prostore u samom centru Opatije, »na bubanj« ide i poslovni prostor od 91 metar četvorni u Lovranu, na adresi Maršala Tita 39 te tamošnje nogometno igralište, na parceli od oko 10.000 četvornih metara.




Kada je 2001. godine otvoren stečaj nad KEI-jem, vrijednost ovih nekretnina bila je procijenjena na 34 milijuna kuna, pri čemu su prostori na top opatijskoj lokaciji bili procijenjeni na gotovo 27 milijuna kuna.


Sve do sredine ovog tjedna fiducijar, odnosno pravo vlasništva nad ovim poslovnim prostorima i nekretninama KEI-ja imala je Gradska banka Osijek u stečaju. Spor oko toga vodio se još od 1999. godine da bi se ovog utorka na Trgovačkom sudu u Zagrebu, izvijestila je Ombretta Belić-Ilijašić, konačno potpisao tekst nagodbe kojom se ove nekretnine vraćaju KEI-ju, a Gradskoj banci Osijek priznaju se potraživanja od 3,9 milijuna kuna. Nakon nekoliko presuda koje su bile u korist KEI-ja, spor oko ovih nekretnina dospio je čak i do Vrhovnog suda.


Kako doznajemo od stečajne upraviteljice KEI-ja Ombrette Belić-Ilijašić, pokušalo se u više navrata neuspješno doći do rješenja mirnim putem. Tek nakon što je došlo do promjene stečajnog upravitelja u Osijeku, indikativno ili ne, od konca prošle godine počelo se izgleda konkretno razgovarati i dogovarati sporazumno rješenje spora.


Revizija Vrhovnog suda


Stečajna upraviteljica KEI-ja navodi kako, ustvari, potraživanja Gradske banke Osijek zapravo nisu nikada bila sporna, ali jest način njegovog namirenja. Riječ je o kreditu iz 1997. godine za koji je ova propala osječka banka, putem fiducijara, uzela deseterostruko vrednije nekretnine, i to u vrijeme kada je račun KEI-ja već duže vremena bio u blokadi. Zagrebački Trgovački sud 2006. godine donio je presudu u korist KEI-ja, na koju se osječka banka žalila.


Dvije godine kasnije predmet se ponovno vraća na ponovni postupak u kojem Trgovački sud ponovno presuđuje u korist nekadašnje opatijske turističke agencije. Gradska banka Osijek ponovno se žali, Visoki trgovački sud 2011. presuđuje u njihovu korist, a KEI u stečaju ulaže reviziju Vrhovnom sudu koji prošle godine, u veljači, dakle nakon gotovo pet godina, ukida presudu VTS-a iz 2011. i vraća predmet na ponovno suđenje.



Prema riječima stečajne upraviteljice KEI-ja Ombrette Belić-Ilijašić, veliki su izgledi da će iz prodaje ovih nekretnina dio bivših radnika, koji se nisu uspjeli namiriti kao razlučni vjerovnici, dobiti svoj novac. U pitanju je oko 700.000 kuna, koliko ukupno potražuje ta grupa radnika. Belić-Ilijašić pojasnila je da će isplata novca koji se dobije od prodaje preostalih opatijskih i lovranskih nekretnina bivšeg KEI-ja ići po ključu da se najprije namiruju tražbine države, odnosno njezinih institucija, koje su oko 6,7 milijuna kuna. Nakon toga, u drugom isplatnom redu jesu preostala radnička potraživanja i tih 700.000 kuna.


Ovisno po kojoj će cijeni ove KEI-jeve nekretnine biti prodane, na red moguće dođu i ostali vjerovnici, iz 3. isplatnog reda, čije su ukupne tražbine oko 21 milijun kuna. Ombretta Belić-Ilijašić dodaje kako su u stečajnom postupku svi razlučni vjerovnici, dakle, oni koji su imali hipotekarno pravo nad KEI-jevim nekretninama, namireni.



Potpisanom nagodbom nakon gotovo dva desetljeća sudskog sporovanja i natjeravanja između dviju propalih i likvidiranih tvrtki, otvoren je put da se konačno riješi pitanje ovih vrijednih nekretnina na Liburniji, a čime će se jednom zauvijek staviti i točka na stečaj KEI-ja. Taj je postupak, podsjetimo, formalno zaključen još u prosincu 2009. godine, ali trebalo je proći još gotovo sedam godina da se konačno raspetlja i zadnji čvor iz ostavštine KEI-ja.