Lijepa turistička priča

POVRATAK KORIJENIMA Kako je mlada obitelj vratila život na 200 godina staro imanje iznad Opatije

Marina Kirigin

Foto Marin Aničić

Foto Marin Aničić

Proizvodi obitelji Rumac nekoć su »hranili« imućne opatijske obitelji i hotele. Godine 2000. ostala su na imanju samo dva čokota. U to doba odlazilo se raditi u »3. maj«, ne na zemlju. No, enologinja Patricija i suprug Andrijano došli su na ideju da revitaliziraju vinograde. Iako su oboje zaposleni, danas uz pomoć sinova Antonija i Benjamina grade OPG i nude domaće proizvode na kućnom pragu



Na cesti za Učku, onoj koja s kvarnerske strane od Opatije vodi do vrha Učke, Poklona, tek malo iznad Veprinca skretanje je za malu očuvanu »oazu« obitelji Rumac. Po skretanju s glavne ceste, pola kilometra dug put vodi do zaseoka Maćuki. Mjesto je to koje pripada Poljanama, međutim do kojeg se isključivo može doći preko Veprinca. U tom malom »biseru« opatijskog zaleđa, mladi članovi obitelji Rumac nastavili su dva stoljeća dugu obiteljsku tradiciju bavljenja vinogradarstvom i poljoprivredom.


Od kada je njihov prvi predak Georgeus Puž doselio na taj komad zemlje i negdje početkom 19. stoljeća izgradio prizemnicu iz koje, baš kao i danas, »puca« zapanjujući pogled na Lovran, more i otok Cres, sve do danas terasaste površine plodonosne su i vrijedne svakog ljudskog truda. Suncem obasjano imanje s kojeg se pruža predivna slika na liburnijsku obalu, mjesto je koje zasigurno može nositi epitet »najljepše skrivenih tajni Kvarnera«.


– Vinogradarstvo kao jedna od osnovnih poljoprivrednih grana i zarade na ovom se imanju proteže dugo u povijest. Obitelj Rumac živjela je od uzgoja i prodaje vina i mlijeka. Proizvode obitelji Rumac nekoć su kupovale imućne obitelji smještene u opatijskim vilama, otkupljivali su ih opatijski hoteli. Obitelj je proizvodila oko 3.500 litara vina. Godine 2000. bilo je sve posječeno, ostala su samo dva čokota. U to vrijeme zapošljavalo se u »3. maju«, a poljoprivreda je bila zapostavljena. U međuvremenu smo se suprug i ja upoznali. Kako sam enolog, suprug i ja smo došli na ideju da se ti vinogradi revitaliziraju. U početku smo grožđe kupovali jer nismo imali svoje, a kasnije smo počeli i sa sadnjom. Zasadili smo prvi vinograd, a evo protekle subote zasadili smo i novih 300 čokota – povijest je to imanja u Maćukima koju je prepričala Patricia Rumac, po struci enologinja, supruga Andrijana Rumca, i majka dvojice sinova, Antonija i Benjamina, koji predstavljaju tu novu generaciju obitelji koja se odlučila vratiti svojim korijenima i prirodi.




Foto Marin Aničić


Foto Marin Aničić



Zaokružena priča


Izvrsna vina obitelji Rumac, koja su nagrađivana zlatnim medaljama na velikim vinskim smotrama, mogu se kušati u njihovoj konobi uređenoj u tradicionalnom mediteranskom stilu. Uz vinovu lozu sorti malvazija, muškat i chardonnay, OPG Rumac uzgaja i jabuke i maline od kojih spravlja različite marmelade. Pritom koriste isključivo svoje domaće proizvode, uzgojene prirodnim načinom, bez aditiva, zbog čega postižu izvorne okuse. Sve to »zapakirano« u turistički paket, novu ponudu Opatijske rivijere, odlučili su ponuditi i kroz europski Feel& Taste projekt, čija je intencija ponuditi autohtoni doživljaj i prodati domaće proizvode OPG-ova na kućnom pragu. Patricia Rumac kaže da ih je Turistička zajednica Grada Opatije u tom projektu prepoznala kao zaokruženu priču, te kako su uz njihovu pomoć doradili turistički proizvod koji je sada već dostupan grupama posjetitelja. U tradicionalno uređenoj starinskoj konobi, ukrašenoj starim alatima koje su nekad koristile težačke obitelji, obitelj Rumac gostima nudi degustaciju svoje četiri vrste vina, domaći zalogaj, prezentaciju i radionicu izrade starinskih košića, a sve »začine« zvucima harmonike.


Foto Marin Aničić


Foto Marin Aničić



– Uređenje konobice započelo je pred 10-ak godina. Kako imamo veliko društvo, puno prijatelja, željeli smo taj prostor pretvoriti u mjesto našeg okupljanja. Sve je započelo restauracijom stare vitrine. Tu je nekako krenula ideja da se konoba pretvori u nešto što bi moglo biti zanimljivo i drugim ljudima, a ne samo našim prijateljima. Suprug je sve zidove sam fugal, sve smo to uglavnom sami radili i u konobi izložili stare alate s kojima se nekad radilo u polju, na imanju, u težačkim kućama – govori Patricia Rumac te otkriva što zapravo žele kroz ovaj novi turistički proizvod ispričati gostima.


Foto Marin Aničić


Foto Marin Aničić



Težaci i mlekarice


– Našim gostima kroz projekt Feel & Taste želimo predstaviti život težaka. Ispričati im kako su na ove naše terase donosili zemlju, prezentirati im život mlekarica, koji su nosile 48 litara mlijeka u Opatiju svako jutro, po ledu, snijegu, zimi, vrućini. Zapravo sve ono čime se ova obitelj bavila. Svekrva Marija zadnja je živuća mlekarica iz ove kuće. Moj muž Andrijano je jedini mlađi od 70 godina koji se još uvijek bavi izradom košića. Obnovio je znanje kod svog barbe Josipa i sada plete starinske košiće. Sve to prezentira gostima, uči ih izradi. Nedavno su nas obišli predstavnici turističkih agencija, hotelijeri s hrvatske obale Jadrana. Oduševljeni su našom ponudom, kažu kako su ljudi željni upoznavanja novih, drugačijih mjesta i vinarija i kako traže baš ovakve mikrolokacije, mjesta gdje na kućnom pragu od domaćina, poljoprivrednika, kušaju njegove autohtone domaće proizvode i slušaju priče o životu. S obzirom da nam to nije primarni posao, svi članovi obitelji su uključeni u ovaj projekt Feel&Taste. Bez pomoći obitelji to nikako ne bi moglo funkcionirati i što se tiče radova u vinogradu, i na cijelom imanju, ali i što se tiče primanja gostiju.


Foto Marin Aničić


Foto Marin Aničić



Nada u sinove


Imam svoju firmu, a muž radi u firmi na Viškovu pa ovaj dodatni posao vidim kao mogućnost da se netko od naše dvojice sinova jednog dana bavi turizmom, da ostanu na imanju – priča Patricia koja je za prve goste morala ipak organizirati dolazak harmonikaša, međutim kaže kako mlađi sin Benjamin voli »zasost armuniku« pa kako će i on pokatkad dočekivati goste.


Foto Marin Aničić


Foto Marin Aničić



Obitelj Rumac smatra kako je projekt Feel&Taste jako pohvalna ideja, lijepo koncipirana i osmišljena. Zato planiraju dalje ulagati u ovaj posao. Kako mala konobica može primiti maksimalno 18 ljudi, želja im je u obližnjoj gospodarskoj zgradi, u kojoj se nekad držalo blago, napraviti veću degustacijsku konobu kako bi mogli primiti i malo veće turističke grupe.


– Nakon prvih dojmova, posjeta gostiju, ostala sam ugodno iznenađena kako su ljudi lijepo reagirali, kako se njima to svidjelo. Mislili smo da smo premali, bili pomalo skeptični, ali sada više ne sumnjam u to da će to uspjeti jer ima dobre temelje i ljudi su prepoznali da turizam Opatije treba preseliti i u zaleđe. Tu nam je blizu i Veprinac i etnozbirka, Učka. Imamo zaista sve na dohvat ruke – zaključila je Rumac.


Moglo je i jednostavnije, ali bi se izgubila autentičnost


– U vinogradu sve radimo ručno. Traktor u vinograd ne može jer su sve terase. Taj zahtjevan posao ne bismo mogli obavljati da nema supruga. S druge strane, terase smo mogli pretvoriti u veliku ravnu plohu ali onda bi se izgubila autentičnost. Željeli smo sačuvati naše stare gromače koje su naši stari sagradili svojim trudom i zemlju donesli da bi se sve to posadilo. Ne želimo to uništiti i zato na taj naš dodatni posao trošimo puno vremena. Svako popodne kada dođemo s posla, ne sjednemo pred televizor, nego radimo. To nas i ispunjava, a i raduje me da smo svi angažirani, i suprug i djeca, da svatko na svoj način uživa u ovom našem komadiću raja – rekla je Patricia Rumac.


Nošnje za doček


Foto Marin Aničić


Foto Marin Aničić



U sklopu projekta Feel&Taste koji bi trebao zaživjeti ove jeseni, izrađene su i nošnje kvarnerskog Krasa, a svako od obiteljskih gospodarstava uključeno u projekt dobilo je dvije, mušku i žensku nošnju, u kojoj dočekuju grupe gostiju.


– Iako naši preci nisu nosili nošnje, već su nosili traversi i suknje, lijepo je goste vikendima dočekati i u takvom jednom izdanju – zaključila je Rumac na čiji OPG gosti mogu stići isključivo vikendom i po narudžbi.