Ima nade

Nakon dva desetljeća konačno stižu kupci: Legendarni opatijski hotel Paris kupuju ”strani investitori s Balkana”?

Slavica Bakić

Foto M. Aničić

Foto M. Aničić

U opatijskoj agenciji koja u ponudi ima ovaj turistički objekt potvrdili su nam da postoji zainteresirani investitor s kojim se pregovara već dulje vrijeme, ali da još uvijek ništa nije precizirano



OPATIJA Priča o hotelu Paris, turističkom objektu u središtu Opatije zatvorenom već gotovo dva desetljeća, stalna je tema na opatijskim ulicama i javnim forumima, a ponovo ju je ovih dana potaknula vijest o dolasku potencijalnih kupaca koju je spomenuo na Skupštini Turističke zajednice Grada Opatije gradonačelnik Ivo Dujmić. Gradonačelnik je kazao da su »članovi jedne grupacije« zainteresirane za kupnju hotela izrazili želju da se sastanu s predstavnicima lokalne samouprave prije nego potpišu konačni ugovor, ali nije želio govoriti o kome se radi pa smo tragom te informacije krenuli istražiti je li ovaj put zaista u pitanju ozbiljan kupac ili samo jedan u nizu onih koji su pokazali interes za ovu vrijednu nekretninu otkako se ona 2009. godine počela pojavljivati u oglasima agencija za nekretnine, ali su na kraju odustajali.


– Osobno nemam saznanja o kojim se investitorima konkretno radi, jer kontaktiram s više njih – kazala nam je vrlo kratko Gartis Marko, koja je na čelnom mjestu tvrtke IN-MAR iz Varaždinskih Toplica, vlasnika hotela Paris, naslijedila svoju sestru Ines Marko.


Ozbiljni kupci


Informaciju o tome tko su ti potencijalni kupci provjeravali smo i u opatijskoj agenciji za nekretnine Smart-Invest Immobilien, koja u svojoj ponudi ima ovaj hotel, te od direktora Milana Mandića doznali da zaista postoje vrlo ozbiljni kupci, no niti on nije želio konkretnije govoriti o kome se točno radi. Na pitanje je li riječ o domaćim ili stranim investitorima, kazao je tek da je riječ o »stranim investitorima s Balkana«. Prema njegovim riječima, razgovori s ovim investitorima traju dulje vrijeme i moglo bi se reći da su u (pred)završnoj fazi, no još ništa nije konkretizirano i precizirano. Nije želio precizirati niti cijenu za koju bi nekretnina mogla biti prodana, tek da je ona pala ispod 10 milijuna eura.




Kada se hotel Paris 2009. godine pojavio u ponudi agencija za promet nekretninama, cijena mu se kretala i do 21 milijun eura, a tvrtka IN-MAR, vlasnice Ines Marko iz Varaždinskih Toplica, kupila ga je 2002. godine na javnom natječaju od Liburnia Rivera Hotela za 2,3 milijuna eura. Nova vlasnica nije preuzela samo nekretnine, nego i obaveze prema 30-ak zaposlenika koji su se već na prvoj plaći pod novom upravom uvjerili da su izigrani i da neće, kao što im je obećano, godinu dana primati plaću na razini one koju su imali u LRH-u. Zbog toga su se odlučili na tužbe, a sudski postupak potrajao je deset godina i tek krajem 2012., odnosno početkom 2013. godine, dobili su pravomoćne presude.


Predstečaj i hipoteka


Ni presude im nisu pomogle da dođu do svoga novca pa su, kako bi zaštitili svoja potraživanja, upisali hipoteke na nekretnini. Potraživanja radnika danas iznose oko 440 tisuća eura, ali taj iznos se mijenja budući da kamate i dalje rastu, doznajemo od odvjetnice Sonje Bonifačić, koja zastupa radnike hotela Paris. Osim bivših radnika, hipoteku nad nekretninom ima navodno i banka koja je tvrtki IN-MAR odobrila kredit za kupnju objekta. Kolika su stvarna potraživanja vjerovnika u ovom trenutku, preciznije će se znati nakon 17. travnja za kada je na Trgovačkom sudu u Varaždinu sazvano ročište radi sklapanja predstečajne nagodbe.


Činjenica da je vlasnik objekta u predstečajnom postupku, kao i hipoteke kojima je nekretnina opterećena, problemi su s kojima se suočavaju i potencijalni kupci pa ne čudi da se pregovori vode već duže vrijeme i da žele provjeriti svaki detalj prije nego stave potpis na ugovor kojim bi postali vlasnici hotela, u oglasima predstavljenog kao »rustikalni sa suvremenim štihom«. Hotel još uvijek ima i pravomoćnu građevinsku dozvolu koju je dobio 2008. godine i projekt za rekonstrukciju i dogradnju čiji je početak bio najavljen za rujan te 2008. godine. No, radovi nikada nisu započeli, vrata hotela i dalje su zatvorena, a građani i dalje upiru prstom u »ruglo grada«. Svaka informacija o tome da će se konačno nešto maknuti s »mrtve točke« u Opatiji je i do sada dočekivana s pomalo sumnje, ali i s velikom nadom, pa tako i ova koju je prenio gradonačelnik da konačno dolaze dugoočekivani ozbiljni investitori.