LOVRAN Agostonu Gergelyju, turističkom vodiču i dopredsjedniku Demokratske zajednice Mađara Primorsko-goranske županije, Republika Mađarska dodijelila je Zlatni križ Mađarske – priznanje za zasluge u očuvanju mađarskih povijesnih znamenitosti te produbljivanju mađarsko-hrvatskih društvenih i kulturnih kontakata. Rođenom Osječaninu mađarskih korijena, koji od 1996. godine živi u Lovranu, priznanje je dodijeljeno na mađarski Dan državnosti 20. kolovoza. Gergely, inače umirovljeni psiholog, koji je kao drugi životni poziv izabrao biti turistički vodič, najstariji je turistički vodič u ovoj regiji, a u 85. godini života pun elana obilazi s grupama mađarskih gostiju znamenitosti Rijeke, Opatijske rivijere, Istre… Žitelj Lovrana koji se ponosi s dva državljanstva – mađarskim i hrvatskim, član je dvije udruge turističkih vodiča, one Kvarnera i Liburnije.

– U Istri, Primorju i Lici sam najstariji turistički vodič, ali mislim da u Dubrovniku postoji jedna gospođa koja je negdje mojih godina – govori gospodin Agoston koji se za svoje drugo, turističko zvanje odlučio u sedamdesetoj godini života. Tada je upisao tečaj za turističkog vodiča i krenuo u, kako kaže, najljepše godine svog života koje provodi na Liburniji.

Dragi nadimci

Agoston Gergely na Liburniji je poznatiji kao »gospon Mađar« ili »šjor Grga«. Lovrancima je teško zapamtiti njegovo ime pa je dobio ove njemu drage nadimke, govori čovjek koji je radeći kao psiholog radni vijek proveo u Subotici, a po umirovljenju preselio u Lovran.

– U Vojvodini sam se bavio ljudskim problemima što me naučilo raditi s ljudima, a što smatram da mi jako pomaže i danas kao turističkom vodiču. Imao sam sreće da mi je nona 50-tih godina prošlog stoljeća došla iz Vojvodine i u Lovranu kupila stan. Ona je kao djevojčica s roditeljima za vrijeme Monarhije ljeta provodila u Opatiji i sanjala o tome da će kao umirovljenica preseliti na ovu rivijeru. Zato je i kupila stan koji sam s vremenom ja naslijedio. Lovran i okolina poznaju me već unazad pola stoljeća, ali definitivno sam u Lovran stigao 1996. godine. Kada sam došao, odmah sam se uključio u udrugu Mađara čije je sjedište u Rijeci te postao aktivan član. Kada sam se malo bolje upoznao s Rijekom, Opatijom i okolicom, poviješću kraja, shvatio sam da ništa o tome ranije nismo učili u školama, niti nam je itko stavio naglasak koju ulogu je imala Austro-Ugarska monarhija u razvoju ovih krajeva. To me ponukalo da to pokušam proučiti. Upisao sam se na tečajeve za turističke vodiče. Vidio sam da i mađarski turisti o tome apsolutno ništa ne znaju. Sada upravo tu moju spoznaju i oduševljenje koje ja imam prema ovim krajevima, prirodnim ljepotama, graditeljstvu, ljudima, mentalitetu, nastojim prenijeti na goste – priča Gergely.