Ljubav prema Liburniji

Lovranski Mađar Agoston Gergely najstariji je turistički vodič Primorja, Istre i Like. Ovo je njegova priča

Marina Kirigin

Foto arhiva, Marin Aničić

Foto arhiva, Marin Aničić



LOVRAN Agostonu Gergelyju, turističkom vodiču i dopredsjedniku Demokratske zajednice Mađara Primorsko-goranske županije, Republika Mađarska dodijelila je Zlatni križ Mađarske – priznanje za zasluge u očuvanju mađarskih povijesnih znamenitosti te produbljivanju mađarsko-hrvatskih društvenih i kulturnih kontakata. Rođenom Osječaninu mađarskih korijena, koji od 1996. godine živi u Lovranu, priznanje je dodijeljeno na mađarski Dan državnosti 20. kolovoza. Gergely, inače umirovljeni psiholog, koji je kao drugi životni poziv izabrao biti turistički vodič, najstariji je turistički vodič u ovoj regiji, a u 85. godini života pun elana obilazi s grupama mađarskih gostiju znamenitosti Rijeke, Opatijske rivijere, Istre… Žitelj Lovrana koji se ponosi s dva državljanstva – mađarskim i hrvatskim, član je dvije udruge turističkih vodiča, one Kvarnera i Liburnije.


– U Istri, Primorju i Lici sam najstariji turistički vodič, ali mislim da u Dubrovniku postoji jedna gospođa koja je negdje mojih godina – govori gospodin Agoston koji se za svoje drugo, turističko zvanje odlučio u sedamdesetoj godini života. Tada je upisao tečaj za turističkog vodiča i krenuo u, kako kaže, najljepše godine svog života koje provodi na Liburniji.


Dragi nadimci


Agoston Gergely na Liburniji je poznatiji kao »gospon Mađar« ili »šjor Grga«. Lovrancima je teško zapamtiti njegovo ime pa je dobio ove njemu drage nadimke, govori čovjek koji je radeći kao psiholog radni vijek proveo u Subotici, a po umirovljenju preselio u Lovran.




– U Vojvodini sam se bavio ljudskim problemima što me naučilo raditi s ljudima, a što smatram da mi jako pomaže i danas kao turističkom vodiču. Imao sam sreće da mi je nona 50-tih godina prošlog stoljeća došla iz Vojvodine i u Lovranu kupila stan. Ona je kao djevojčica s roditeljima za vrijeme Monarhije ljeta provodila u Opatiji i sanjala o tome da će kao umirovljenica preseliti na ovu rivijeru. Zato je i kupila stan koji sam s vremenom ja naslijedio. Lovran i okolina poznaju me već unazad pola stoljeća, ali definitivno sam u Lovran stigao 1996. godine. Kada sam došao, odmah sam se uključio u udrugu Mađara čije je sjedište u Rijeci te postao aktivan član. Kada sam se malo bolje upoznao s Rijekom, Opatijom i okolicom, poviješću kraja, shvatio sam da ništa o tome ranije nismo učili u školama, niti nam je itko stavio naglasak koju ulogu je imala Austro-Ugarska monarhija u razvoju ovih krajeva. To me ponukalo da to pokušam proučiti. Upisao sam se na tečajeve za turističke vodiče. Vidio sam da i mađarski turisti o tome apsolutno ništa ne znaju. Sada upravo tu moju spoznaju i oduševljenje koje ja imam prema ovim krajevima, prirodnim ljepotama, graditeljstvu, ljudima, mentalitetu, nastojim prenijeti na goste – priča Gergely.



Priznanje koje mu je nedavno dodijelio sam državni vrh Mađarske izuzetno ga je iznenadilo i učinilo ponosnim. Kaže kako je na facebooku dobio čitav niz čestitki.– To je jedno veliko priznanje za mene Mađara koji živim ovdje, izvan svojih granica, da se mogu osjećati dijelom mađarske nacije. De facto Orbanova vizija je ta da povezuje ne samo Mađare, već i ostale nacije. Priznanje mi je dalo osjećaj pripadnosti jednoj velikoj zajednici, a sama činjenica da je ono stiglo s najvećeg vrha, to je velika čast i velika motivacija da dalje radim na tome – govori lovranski Mađar koji je i član lovranskog općinskog odbora za međunarodnu suradnju.


Veliko priznanje


Odrađuje i značajnu ulogu u odnosima između Budimpešte i Lovrana, odnosno 17. okruga mađarskoga grada koji je pobratimljen s Lovranom, baš kao i odnosa između Hurbanov-Oogyalla i Lovrana.


– Ti pobratimljeni odnosi dovode velik broj Mađara koji su sve brojniji gosti naše rivijere, koji su sve više zainteresirani za ove krajeve, za ove povijesne, zajedničke korijene. Zato sada, u sezoni radim svaki dan. Vodim goste na Trsatsku gradinu, Marijino svetište, u obilazak Rijeke, Opatijske rivijere, Plomina, Huma, Pule, Rovinja i otkrivam im te povijesne poveznice… Mađari ne ostaju u destinaciji dugo, ali ostanu li 5-6 dana, obavezno ih vodim na izlet brodom uz samu obalu Opatijske rivijere. Želim da s mora vide ono što smo prethodnih dana obilazili, želim da shvate zašto je to bila rivijera Monarhije, želim im pokazati taj jedinstven spoj planinskog zraka s morskim isparavanjem. To su takve stvari koje mene ushićuju dok im govorim, a to isto želim i da turisti dožive. Izuzetno mi je zadovoljstvo kada vidim da im pružim nešto novo. Onda im mogu reći: Eto, to smo mi zajedno stvarali, Hrvati i Mađari. Mađari zaista vole ovu regiju, ali i Hrvatsku jer nas veže 900 godina zajedničke povijesti – govori mađarski Lovranac koji i na mađarskom tržištu, gostujući u medijima, radi veliku promociju Opatijske rivijere i Lovrana.