Što misle Opatijci

Kako je živjeti u Opatiji? Muči nas parking i promet, zdravstvena njega, dječji vrtići

Marina Kirigin

Foto S. DRECHSLER

Foto S. DRECHSLER

Opatijci »treće životne dobi« daju visoke ocjene za uvjete u kojima žive, dok oni mlađi nalaze puno zamjerki i kvalitetu njihovog života ocjenjuju s niska i osrednja – čini se da je Opatija grad po mjeri umirovljenika, a u prilog tome govore i demografski podaci



OPATIJA » Opatija je ispala s ovogodišnje Forbesove liste dvadeset najboljih hrvatskih gradova za život i poslovanje. Pobjednik je Split, a među dvadeset prvoplasiranih čak je jedanaest gradova s Jadrana. Istraživanje je obuhvatilo 127 hrvatskih gradova, gdje živi nešto više od tri milijuna stanovnika i posluje 80 tisuća poduzetnika. Forbesov tim prilikom istraživanja bodovao je apsolutne i relativne pokazatelje, odnosno prikupio čitav niz statističkih pokazatelja, od indikatora poslovne uspješnosti, preko podataka o izvršenju gradskih proračuna do pokazatelja kvalitete života u gradovima, a što uključuje i kulturne aktivnosti, obrazovanje te, primjerice, prosječne neto plaće. Kakva je kvaliteta života u Opatiji, pitanje je i koje smo u našoj anketi postavili žiteljima grada pod Učkom, a koji su davali raznolike ocjene. Njihove glavne kritike bile su upućene na opatijski promet, posebice parkiranje. To je kažu, ono s čim se susreću svakodnevno, i što im bitno narušava kvalitetu života. Interesantno je da Opatijci »treće životne dobi« daju visoke ocjene za uvjete u kojima žive, dok oni mlađi nalaze puno zamjerki i kvalitetu njihovog života ocjenjuju s niska i osrednja. Drugim riječima, čini se da je Opatija grad po mjeri umirovljenika, a u prilog tome govore i demografski podaci.


 


 Sadržaji za djecu


Klara Miljević, dekoraterka kazala je da je kvaliteta života u Opatiji – osrednja.




  – Postoje stvari koje bi trebalo popraviti, a koje bi nam uveliko olakšale svakodnevicu. Prije svega trebala bi se riješiti situacija s parkiranjem. Majka sam dvoje male djece pa smatram da bi trebalo biti više igrališta, igraonica za djecu u kojima bi se mogli slaviti i rođendani. Vrtić radi samo u jutarnjoj smjeni, odnosno do pet popodne, pa bi se trebalo razmišljati i o organiziranom čuvanju djece izvan tog vremena. Naime, mnogi roditelji rade u turizmu te najviše posla imaju vikendima i u popodnevnim i večernjim smjenama. U takvim situacijama u Opatiji ne postoje rješenja, odnosno oni koji nemaju »nona servis« imaju velikih problema. U Opatiji nedostaje i onih, nazovimo to običnih dućana. Imamo samo neku ekskluzivnu ponudu, skupe stvari, pa smo često prisiljeni kupovinu obaviti u Rijeci. Kvaliteta se srozala i zbog novog sustava u zdravstvu. Tako da praktički imamo, ali nemamo Prvu pomoć. Evo, nedavno sam imala slučaj, zbog dva punta morali smo otići u Rijeku, čekati u redovima, smatra Klara Miljević.


  Marijan Kinkela, finomehaničar, smatra da je kvaliteta života čak loša.


  – U Opatiji nema noćnog života, postoje veliki problemi s parkingom. Na sreću zaposlen sam, pa bar s time nemam problema kao mnogi mladi ljudi u ovom gradu. Ipak, to je i problem širih razmjera od našeg grada, takvo je nažalost i u mnogim drugim sredinama. Smatram da se ipak u gradu u sezoni može naći posao, no nažalost teško je taj posao zadržati i u zimskim mjesecima, kaže Kinkela.


 


 Stalno se nešto kopa


Ni Frederico Tuna, zlatar, nije zadovoljan.


  – Kvalitetu života ocjenjujem s 2 prije svega zbog loše organizacije radova na prometnicama. Stalno se nešto kopa i radi. Događa se da se tri-četiri puta kopaju iste dionice. Za takve stvari netko bi trebao odgovarati. Kod mene na Konjskom, tri puta kopala se ista dionica, istih sto metara. Prvo je kopao Komunalac, pa Elektroprimorje, a ja se pitam tko sve to plaća. Naravno – mi, to sve ide iz naših džepova. Zbog konstantnog prekopavanja u svoje dvorište automobilom nisam mogao ući šest mjeseci…


Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista