Tribina o razvoju

Ideja o rušenju mansarde na ‘Kvarneru’ izazvala buran aplauz Opatijaca

Srđan Brajčić

Snimio Marin ANIČIĆ

Snimio Marin ANIČIĆ

Opatijce više zabrinjava aktualni urbanistički trenutak u kojem je sve prisutnija devastacija javnog prostora i štićenje interesa kapitala. Kao najfrapantniji nasrtaj na arhitektonsko nasljeđe Opatije istaknuta je nadogradnja hotela Kvarner, no također je istaknuto da se ta pogreška struke može vrlo lako ispraviti – rušenjem



OPATIJA  Tribina naslovljena Vizija urbanističkog razvoja grada Opatije, koja je u organizaciji Gradskog vijeća održana u četvrtak u Centru Gervais, u novoj zgradi čije pročelje odudara od urbanističkih standarda Opatije, privukla je velik broj zainteresiranih građana koje, umjesto budućnosti, više zabrinjava aktualni urbanistički trenutak, u kojem devastacija javnog prostora poprima razmjere epidemije i u kojem se umjesto javnog interesa sve više štiti interes kapitala.


Na takav zaključak navodi nekoliko detalja s višesatne tribine u Gervaisu, od kojih se može istaknuti veliki pljesak koji je publika uputila kad su na velikom platnu pokazane fotografije zadnjih urbanističkih rješenja u Opatiji, poput višekatnih stambenih zgrada neprimjerenih centru grada, hotela koji su izgrađeni na svega nekoliko metara od starih opatijskih vila, građevinskih nasrtaja u obronke Učke, hotelskih plaža u opatijskoj luci ili sumornog sjevernog pročelja gradske zgrade Centra Gervais, na kojem su ventilatori zamaskirani čudnim »arhitektonskim« rješenjem.


Međutim, najfrapantniji nasrtaj na bogato i prepoznatljivo urbanističko-arhitektonsko nasljeđe Opatije, sudeći prema reakcijama publike, ali i prema tumačenjima predavača na tribini, svakako je projekt nadogradnje mansarde na hotelu Kvarner.




Na taj zahvat u prostoru podsjetio je moderator tribine Davor Šprajc, inače član Odbora za prostorno uređenje Gradskog vijeća Opatije, a gost predavač Biserka Dumbović-Bilušić iz Konzervatorskog odjela Rijeke ocijenila je to grubom pogreškom struke, ali koja se može jednostavno ispraviti povratkom krovišta u prvobitno stanje. Dakle, rušenjem nadograđenog kata, što je publika s radošću prihvatila.


Ucjene investitora


– Napravljena je nemjerljiva šteta u vizualnom identitetu Opatije. No, javnost pritom također mora znati da donošenje odluka o tome je li neka intervencija u prostoru moguća, nije jednostavan proces. Naime, mi se suočavamo sa zahtjevima investitora koji vrlo jasno postavljaju svoje uvjete – »ako ne dobijem odobrenje da hotelu povećam broj soba za 25, neću urediti njegovu fasadu ili dvoranu«. U takvim slučajevima konzervatori pokušavaju iznaći neku mjeru koja će pomiriti prohtjeve takvih investitora sa željom da se očuva baština – pojasnila je konzervatorica Biserka Dumbović-Bilušić.


Pročelnica Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije Koraljka Vahtar-Jurković nije željela iznijeti svoj stav o tom zahvatu na Kvarneru, ali je doduše rekla  da se može predmnijevati što ona kao autorica nekoliko knjiga o opatijskim perivojima može o tome misliti. Međutim, upozorila je da se prst krivnje uvijek upire samo u one koji su takav zahvat odobrili, koji svoje odluke donose u skladu s važećim zakonima i Prostornim planovima koje donose općina i gradska vijeća.



Struka nije oduševljena ni pozicijom novog dječjeg vrtića. – Unatoč normativnoj odredbi u Prostornom planu Grada Opatije, gdje se kaže da vrtiće treba smjestiti na najprimjerenijoj lokaciji u gradu, novi vrtić je izmješten na sam rub Opatije. Ovo je primjer dezintegracije grada, ustvrdio je Davor Šprajc koji je u tom smislu postavio pitanje jesu li gradski strateški dokumenti Strategija razvoja i Destinacijski akcijski plan, koje je na tribini predstavio Branko Blažević s Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, također samo mrtvo slovo na papiru.


– No, nitko ne traži odgovornost investitora takvih zahvata – upozorila je pročelnica Vahtar-Jurković.


S druge strane, moglo se čuti na tribini, brojne opatijske urbanističke prepoznatljivosti i povijesne vrijednosti slabo su valorizirane i turistički promovirane, poput zlatne dvorane hotela Imperial, ali je kao dobar primjer izdvojeno područje oko Vile Angioline. Problem je i u tome što je relativno mali broj vrijednih opatijskih objekata, od kojih neki predstavljaju arhitektonski vrhunac svog vremena, upisan u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.  


Koncesionari i vizije


– Opatija u svojim strategijama i provedbenim dokumentima mora zaštititi i valorizirati sve one svoje vrijedne i identitetske objekte o kojima lokalna zajednica danas malo brine. Prije svega se to odnosi na obalni pojas, odnosno na plaže koje su uglavnom koncesionirane. Svaki koncesionar ima neku svoju viziju uređenja plaže, betoniraju ih i grade pontone. Ne postoji ni sustavni pristup fenomenu lungomare, a takvu šetnicu malo koji grad u svijetu ima. Opatijska dužobalna šetnica je fantastičan prostor koji ne čini sama staza, već i jedinstveni ambijent mora i vila u prvom redu uz more. Ta vrijednost izlazi izvan nacionalnih okvira, ali ona  nije dovoljno prepoznata, a ni valorizirana, pa se prema tome lungomarem ne može ni dobro upravljati – poručila je Biserka Dumbović-Bilušić koja je kao veliki opatijski problem navela neuređeno gradsko središte, poput Slatine, koja ovakva ne pridonosi identitetu Opatije, ali i gust automobilski promet u samom središtu. Također, Opatija je danas jedan od malobrojnih gradova koji nemaju svoj gradski trg.