Neobični gosti u zaboravljenom objektu

Državna vila u Opatiji ljetnikovac skupljača ambalaže?!

Marina Kirigin

Zadnji kat Ville Kremešek, koju je vlasnik – država potpuno zanemarila, već drugu godinu ilegalno koristi četveročlana obitelj. Država plaća struju i vodu, a oni se prehranjuju svojim uobičajenim poslom – skupljanjem boca



OPATIJA Villa Kremešek, u vlasništvu države, jedna je od zasigurno najljepših opatijskih vila na izuzetno vrijednoj lokaciji. U njoj je ove sezone ljetovao sakupljač plastične ambalaže iz Zagreba, sa svojom obitelji!


Vila je smještena tik do mora u uvali Lipovica, točnije preko puta novoizgrađene sportske dvorane Marino Cvetković i 300-tinjak metara od Vijećnice Grada Opatije, a u njezinom susjedstvu nalaze se villa Žuži Jelinek i kompleks Arentz. I dok se s jedne strane u Villu Irenea ulažu milijuni i postavljaju perzijski tepisi, Villa Kremešek godinama stoji zapuštena, skrivena od pogleda javnosti okućnicom obraslom zelenilom, šumom bambusa, granja… Mjesto je to gdje se odlaže smeće i otpaci, pa se prilikom prilaska kući može osjetiti i smrad.



Zamjenica gradonačelnika Opatije Marina Gašparić rekla je kako će Grad sve poduzeti te izvjestiti AUDIO i vlasnike vile o stanju oko objekta. Podsjetila je i kako Grad pokušava dobiti sredstva iz EU fondova za obnovu svih opatijskih povijesnih vrtova, ali i ispričala već dobro poznatu priču o prostorima u vlasništvu države.




– Najbolji primjer su poslovni prostori u opatijskoj glavnoj ulici koji stoje prazni, primjerice ex Dekor. Država bi trebala prepustiti jedinicama lokalne samouprave, odnosno dati im na upravljanje takve prostore kako bi oni bili u funkciji. Ovako propadaju, a od njih bi, stavi li ih se u funkciju, mogla imati korist i država i jedinica lokalne samouprave, zaključila je Gašparić. Ipak, ostaje otvoreno pitanje, zbog čega svih ovih godina komunalni redar grada nije reagirao na zapuštenost ovog vrta u centru Opatije.



U objektu čija se vrijednost procjenjuje na milijune eura, posljednja dva mjeseca ljetuje Tomislav, sakupljač plastične ambalaže iz Zagreba, i njegova obitelj – supruga i dvoje maloljetne djece.


Računi plaćeni


Vila je to u vlasništvu Republike Hrvatske, a, sudeći prema stanju u kojem se nalazi, vlasnicima, dakle državi, nije interesantna. No, razbijeni prozori, mogućnost da se u objekt uđe bez ključeva, okućnica obrasla grajom, razbacani otpaci, nisu smetali Tomislavu da nakratko postane njezin stanar. Blizina plaže, mora i zdravlje djeteta naveli su ga da već dvije godine dolazi u Opatiju na ljetovanje i ilegalno boravi u objektu sa svojom obitelji. Dok obitelj uživa u moru i kupanju, Tomislav sakuplja plastične boce i na taj način zarađuje za prehranjivanje obitelji na odmoru. Sve to Tomislav je ispričao Antunu Kelavi, jednom od obližnjih stanara, koji često prolazi blizu vile šećući svog psa, a koji je uočio kako netko izlazi iz objekta.


– Prema kazivanju Tomislava, dana 19. kolovoza 2013. godine, on i obitelj koriste zadnji kat vile, te tvrde da su glavna vrata otključana te ne posjeduju ključ ulaza, no navode kako je vrata moguće zaključati s unutarnje strane. Osim toga, rekao je kako je i prošle godine tijekom ljeta koristio vilu, ali da on nije u nju provalio, govori Kelava koji je zajedno sa Tomislavom potom obišao vilu koja je u izuzetno lošem stanju.


Tada je i saznao kako u vili i dalje ima električne energije koja očito nije isključena već netko redovno plaća račune, no kako, za razliku od ljeta ranije, ove godine ilegalni stanovnici ne mogu koristiti vodu jer su ukradene slavine. Razgovor dvaju susjeda završen je izjavom zagrebačke obitelji kako za koji dan odlaze natrag u Zagreb, odnosno kako je njihovo ljetovanje završeno.



Vila Ransonnet, poznatija kao Kremešek, jedno je od djela Karla Seidla iz 1888. godine. Oko vile je park koji seže do uvale Lipovica, znan po šumi bambusa, a koji je uredio osobno naručitelj vile austrijski barun Eugen Ransonnet-Villez (1838.-1901.). Poslije 1920. godine vlasništvo nad vilom seli iz ruku obitelji Ransonnet na Lea Kremešeka, počasnog konzula Republike Argentine u Rijeci. Vilu je potom stekla Narodna Republika Hrvatska na temelju darovne pogodbe sklopljene 1947. godine od darovatelja Kremešek Lea pok. Ivana iz Opatije-Volosko.


Vila i okućnica su uknjižene na RH, a prema podacima država raspolaže s kućom površine više od 220 četvornih metara, vrtom površine gotovo 2.500 četvornih metara i šumom od 150 četvornih metara. U posjedu vile Kremešek bilo je i trgovačko društvo Newrok d.o.o. iz Opatije, no nad društvom, čiji je osnivač i direktor bio Pavao Serdar, Trgovački sud u Rijeci zaključio je stečajni postupak u ožujku 2012. godine, te je u travnju iste godine brisano iz sudskog registra.



Tomislava prilikom našeg posjeta više nismo zatekli u vili, no očito je bilo kako se u nju sa strane mora može ući. Razbijeni prozori i vrata omogućavaju ulazak u unutrašnjost zdanja koja je velikim dijelom uređena u drvu.O stanju i privremenim stanovnicima vile obaviještena je policija, Agencija za upravljanje državnom imovinom, komunalno redarstvo Grada Opatije koje je dužno zatražiti od vlasnika da drži uređenu okućnicu i okoliš zgrade, a pismo je odaslano i premijeru Milanoviću koji je nedavno ljetovao u jednom isto takvom državnom objektu (istina, koji je u puno boljem stanju) na svega koji kilometar udaljenosti.

Skupo održavanje


Radi li se o nemaru države spram njezine imovine, je li vila ispala iz registra nekretnina, ili je slučajno zaboravljena ili izgubljena u nekakvoj papirologiji, samo su neka od pitanja postavljena Agenciji za upravljanje državnom imovinom od koje još uvijek nismo dobili odgovor, ali su ga iz njihovog ureda za odnose s javnošću obećali.


U Gradu Opatiji saznajemo kako su od 2009. godine do 2011. godine, u vrijeme stečajnog postupka nad opatijskim trgovačkim društvom koje je bilo u posjedu vile, učestalo državne i gradske službe pregovarale o uređenju vrta vile Kremešek. Ipak, silni pregovori, na temelju kojih je gradska tvrtka »Parkovi«, koja je zajedno s Gradom Opatija dobila status privremenih skrbnika državne vile, sastavila i troškovnik uređenja, nisu u konačnici rezultirali uređenjem vrta.


Troškovnik je iznosio više od 900.000 kuna, pa je Grad Opatija zatražio od Središnjeg ureda za upravljanje državnom imovinom da se očituje je li spreman platiti uređenje. No,nitko se nakon toga nije očitovao. Od tada do danas nije praktički ništa poduzeto, već je ovaj objekt prepušten propadanju.