Pomagao djeci izbjeglicama

Apel opatijskog volontera iz Opatovca: ‘Pomozite, situacija uživo još je puno gora nego na TV-u’

Marina Kirigin

Očekivao sam tešku situaciju, no na ono što me tamo dočekalo ništa me nije moglo pripremiti. Tisuće ljudi, kaos, puno djece, trudnica, mnogi spavaju na dekama na zemlji. Do svog šatora nisam stigao do sljedećeg dana, odmah sam prionuo poslu, podjeli odjeće, hrane i vode



Da je dobro činiti dobro, pokazao je volonter opatijskog DND-a Ivan Nino Kašić, koji je zadnji tjedan rujna proveo u Opatovcu pomažući djeci izbjeglicama.


Time se pridružio mnogobrojnim volonterima iz cijele Hrvatske i pružio pomoć ljudima koji su morali napustiti svoje domove i krenuti u potragu za sigurnijom i mirnijom budućnošću. U improviziranim šatorima i ispred njih, članovi Društva »Naša djeca« iz Vinkovaca u suradnji s UNICEF-om, organizacijom Save the Children i Crvenim križom organizirali su mjesta za igru, kako bi mališani mogli igrom ispuniti svoje vrijeme i barem nakratko zaboraviti sve nedaće koje su ih zatekle.



Moram pohvaliti našu policiju i vojsku, zaista čine nadljudske napore da pomognu, i vrlo se lijepo ophode s izbjeglicama, nježni su s djecom i ne štede osmijehe i lijepu riječ. Odlično su se prilagođavali sve većem naletu ljudi, tako da su izbjeglice kad sam stigao, u kampu boravile skoro cijeli dan, a već za nekoliko dana boravak se skratio na par sati.





U tome im je pomogao i Nino iz Ičića,  već tri godine volonter u opatijskom DND-u, koji se odmah odazvao pozivu iz Vinkovaca za rad na terenu s djecom izbjeglicama. Nije puno razmišljao – spakirao je torbu i krenuo.


Dočekao me kaos


Prije nekoliko dana vratio se s mađarsko-srpske granice te uputio svim ljudima dobrog srca apel za pomoć, istaknuvši kako je situacija u Opatovcu uživo još puno gora no što to izgleda na televiziji.


Dirljiva druženja s djecom i njihovim roditeljima, ljudima koji se možda nikad neće vratiti svojim kućama i ne znaju kakva ih budućnost čeka, zauvijek će nositi u sjećanju.


– Kad sam krenuo za Opatovac, očekivao sam tešku situaciju o kojoj sam gledao na televiziji, no kad sam stigao, na ono što me tamo dočekalo ništa me nije moglo pripremiti. Tisuće ljudi, kaos, puno djece, trudnica, mnogi spavaju na dekama na goloj zemlji. Tada ih je tamo bilo oko 5 tisuća, da bi ih tijekom noći stiglo još 10 tisuća. Do svog šatora nisam uspio stići do sljedećeg dana, odmah sam se pridružio volonterima koji su pružali pomoć – dijelili odjeću, hranu i vodu. Bilo je hladno, a većina ljudi iz Srbije je stizala u ljetnoj obući i odjeći, mnogi u japankama, puni žuljeva, gladni, žedni i prestrašeni od neizvjesnosti koja ih čeka. 


Na crtežima – kuće


S volonterima UNICEF-a i DND-a iz Vinkovaca i Varaždina pomagali smo najmlađima da im vrijeme u kampu prođe što ljepše, u crtanju, druženju i igri te da im barem nakratko odvratimo misli od sumorne stvarnosti. Djeca su uglavnom crtala svoje kuće, jer im nedostaju domovi. Jedan tata pohvalio nam je svoju malu djevojčicu, koja je iz Srbije toga dana hrabro pješačila 12 kilometara… U svakoj grupi uvijek je netko znao engleski, tako da smo se lako sporazumijevali. Neki nisu nikad čuli za Hrvatsku, a neki znaju za nas, najviše preko nogometa i Luke Modrića. Pričaju o strahotama koje su ih nagnale na put u bolju budućnost, o bombardiranju i strahu za goli život. Svi se nadaju da će uspjeti stići do Njemačke ili Švedske, jer su čuli da je tamo bolji život – ispričao je Nino te poručio svima da pomognu, ako ikako mogu, bilo donacijama, bilo da dođu i sami volontirati.