Grožđe je još zeleno, vode mu ne manjka, a sad bi nam iznad svega trebalo sunca kako bi se u plodu napokon počeo stvarati šećer, ističe enolog PZ Vrbnik Marinko Vladić koji se nada »prosječnoj berbi«
VRBNIK Kao i obično u ovom dijelu godine, oči vrbničkih vinara uprte su nebu u nadanju kako će sunce, koje im je ovog ljeta u najmanju ruku »ostalo dužno«, napokon zasjati punim sjajem, a time i osušiti vinograde te konačno »zasladiti« još uvijek prilično zelene bobice vrbničkoga grožđa – nadaleko poznate žlahtine. Da se kišno ljeto, posebice onaj njegov srpanjski dio jasno zrcali i u tamošnjim vinogradima potvrdio nam je jučer dipl. ing. Marinko Vladić, enolog Poljoprivredne zadruge Vrbnik, najvećeg prerađivača grožđa i proizvođača vina na otoku Krku.
– Svake godine u ovo doba strepimo nad završnicom vinogradarske godine, ponekad zbog sunca i suša, a ponakad zbog oblaka i kiša što je slučaj i ove godine, kaže Vladić dodajući da je specifičnost ove, dobrim dijelom »premokre« godine pojava bolesti koje sa sobom, neizbježno, donose vremenska odstupanja kakvima su otočni vinogradari svjedočili i ovog ljeta.
Peronospora
Na dijelu nasada bilježimo pojavu peronospore, bolesti koja je sasušila i uništila manji dio ploda vinove loze, bobica koje su dobrim dijelom već otpale s grozdova. Razmjeri pojave te bolesti nisu veliki a ona, sama po sebi, i nije ono od čega najviše strahujemo ovih dana, nastavlja naš sugovornik objašnjavajući da bi znatno veću štetu ovogodišnjem urodu Vrbničkog polja mogle donijeti druge dvije bolesti – pepelnica i botritis. Za razliku od peronospore koja je već napravila što je napravila, pepelnica i botritis mogu predstavljati znatno veći i ozbiljniji problem u preradi grožđa odnosno proizvodnji vina jer njima zahvaćene bobice u preradi ispuštaju mikrotoksine koji mogu pokvariti kvalitetu mošta, a posljedično i od njega dobivenog vina.
Berba kasnije
Obilaskom iločkih vinograda uvjerio se u razmjere šteta koje su ovogodišnje vremenske prilike ondje nanijele i prema svemu ondje viđenome, stanje na Krku je »mila majka«, šali se naš sugovornik.
Marinko Vladić kaže i da će ovogodišnja berba, prema svemu sudeći, u Vrbničkom polju započeti nešto kasnije nego lani kad je organizirano branje krenulo 20. rujna. Grožđe je još zeleno, vode mu ne manjka, a sad bi nam iznad svega trebalo sunca kako bi se u plodu napokon počeo stvarati šećer, ističe enolog PZ-a napomenuvši i da pepelnica, a posebice već spomenuti botritis, ostaju latentnom opasnošću, posebice u okolnostima nastavka dosadašnjeg promjenjivog, često i kišnog vremena. Upitan o razlozima pojave tih bolesti odnosno o tome je li problematika oboljevanja vinove loze povezana s nedovoljno dobrom provedbom mjera zaštite Vladić odgovara kako uzroke problema koje spominje nikako ne treba tražiti u postupcima samih vinogradara.
Sve po propisu
– Ljudi su u proteklom razdoblju odradili čak 13 prskanja na način kako to propisuje struka. Ipak, zbog stalnih kiša, čestih rosa i sveprisutne vlage nasada u polju zaštitna sredstva, koja su inače vrlo kvalitetna, zapravo i nisu mogla pružiti zaštitu u mjeri kojoj smo se nadali. To i ne čudi u okolnistima njihova apliciranja na listove koji su ovog ljeta gotovo konstantno bili mokri, objasnio nam je Vladić koji je naš jučerašnji razgovor zaključio konstatacijom da je pred vrbničkim vinarima nekoliko neizvjesnih tjedana u kojima se, iznad svega, nadaju lijepom, suhom i sunčanijem vremenu. Bude li tako mislim da ćemo se naposljetku imati jednu sasvim solidnu, rekao bih prosječnu berbu, zaključuje naš sugovornik dodjaći kako pod pojmom »prosječne berbe« u PZ-u smatraju urod od oko 800-tinjak tona, koliko su njihovi zadrugari dopremili prošle godine
