Foto: Mladen Trinajstić
Za pravosuđe dileme nema – Mato i Kata Lenić moraju izaći iz kuće u naselju Polje, u koju su bespravno uselili '90-ih ustvrdivši da je »vlasnica bijegom u Srbiju stala na stranu agresora i time izgubila pravo vlasništva nad nekretninom«. Kuću je od vlasnice Marije Ivanović 2001. kupio Zvonimir Nemet iz Dugog Sela i od tada vodi sudski spor Deložacija odgođena, jer je ocijenjeno da zbog »živozidaša« ne može biti mirno provedena pa će sljedeću osiguravati interventna policija
POLJE Za posljednji dan listopada najavljena deložacija obitelji Lenić, provedbom postupka ovrhe nad nekretninom u naselju Polje (na području Općine Dobrinj) – odgođena je. Do prolongiranja završnog čina uvođenja u posjed Zvonimira Nemeta iz Dugog Sela koji se oko vlasništva nad manjom kućom i dvorištem na rubu tog naselja već punih 16 godina spori s ovršenicima – Matom i Katom Lenić, došlo je nakon što je sudska ovršiteljica, praćena Nemetovom odvjetnicom Danijelom Toth i službenicima krčke policijske postaje, došla do zaključka da za taj dan po zaključku krčkog suda predviđeni postupak ne može biti na miran i siguran način proveden u djelo, i to zbog nazočnosti desetak predstavnika Živog zida. A oni su, predvođeni sveprisutnim saborskim zastupnikom Ivanom Pernarom, pokazali da će pasivnim otporom stati u obranu Lenićevih.
Dogovor u kombiju
Kraća verbalna rasprava predstavnika Općinskog suda u Rijeci, odnosno njegove Stalne službe u Krku s glasnim i u ometanju provedbe ovrhe odlučnim »živozidovcima« na trenutak je zaiskrila kad je jedan od policajaca Pernara (koji je »uživo prenosio« postupak deložacije) pokušao odmaknuti od sudske ovršiteljice. To je, pomalo teatralno, rezultiralo vikom i dizanjem tenzija među »nabrijanim« aktivistima odlučnim da Leniće obrane u kući za koju, unatoč tome što u predugom pravosudnom sporu utvrđene činjenice govore drugačije, oni i dalje tvrde da je njihova.
I to, kako nam je vidno uznemirena Kata Lenić rekla, »jedan kroz jedan«. Taktičko povlačenje predstavnika suda i odvjetnika obiju strana u policijsko vozilo koje su policajci od okupljenih podupiratelja Lenićevih odvojili kordonom, naposljetku je rezultiralo dogovorom odvjetnika (Lenićeve je, nakon što im je uoči ovrhe punomoć otkazao njihov dotadašnji odvjetnik Ivica Zelić predstavljala Daniela Kuzmin-Štimac op.a.) da se zbog nemogućnosti provedbe sam postupak odgodi i to, kako nam je odvjetnica Toth rekla, do prilike kad će njegovo izvršenje biti omogućeno asistencijom interventne policije.
Nova odvjetnica obitelji Lenić, Daniela Kuzmin-Štimac, ustrajala je u tvrdnji da je Zvonimir Nemet vlasnik druge zemljišne parcele, a ne one na kojoj je kuća Lenićevih, tvrdeći da posjeduje katastarsku dokumentaciju koja to dokazuje. Zbog toga je deložaciju okarakterizirala nepotrebnim i nezakonitim rezultatom grešaka do kojih je, tvrdi, došlo krivim tumačenjem katastarskih dokumenata.
Pernar »uživo«
U mučnom »navlačenju«, uz desetak aktivista Živog zida, sudjelovao je i njihov najeksponiraniji predstavnik Ivan Pernar koji je mobilnim telefonom snimao i uživo prenosio zbivanja komentirajući ih i prateći opaskama na račun Andreja Plenkovića i »lopovskog HDZ-a« koji, ponavljao je, sličan obrazac postupanja ne primjenjuje i prema »gazdama« poput Ivice Todorića. Prije postupka koji je odgođen samo nekoliko minuta nakon formalnog začetka razgovarali smo i s Katom Lenić koja je, ustrajući u tvrdnji da je kuća u vlasništvu njene obitelji, za njih nepovoljan ishod dugog pravosudnog postupka okarakterizirala dokazom nefunkcioniranja pravne države i korumpiranosti sudstva.
– Moj suprug je branitelj, krvario je za ovu državu da bi mu danas, stajući na stranu onih koji su u ratu pobjegli u Srbiju, Plenković i njemu slični pljunuli u lice oduzimajući ono što je njegovo, rekla je u dahu Kata Lenić pokazujući pritom suprugovu spomenicu iz Domovinskog rata.
Iako su predstavnici Živog zida, predvođeni koordinatorom Živog zida za PGŽ Veljkom Balabanom najavljujući zaštitu Lenićevih od deložacije na prošlotjednoj presici u pomoć pozvali članove braniteljskih udruga, na njihovo razočaranje nitko se od predstavnika takvih udruženja pozivu nije odazvao. Balaban je to ocijenio žalosnom i poražavajućom činjenicom.
S druge pak strane, Zvonimir Nemet koji je nekretninu od nekadašnje vlasnice Marije Ivanović kupio još u kolovozu 2001. nije bio raspoložen za razgovor. Prateći s distance gužvu koja ga je spriječila u dugo čekanom ulasku tek je rekao da je i on branitelj i nositelj »Tuđmanovih spomenica«. Za razliku od nekih, meni ipak ne pada na pamet koristiti ih u ovakvim situacijama, zaključio je Nemet.
Ono što smo pak iščitali iz pravomoćnih presuda Općinskog suda u Krku i presuda drugostupanjskog tijela, Županijskog suda u Rijeci (vođenih radi predaje kuće u posjed te utvrđenja prava vlasništva) govori da su Mato i Kata Lenić u spornu kuću koju je Marija Ivanović izgradila 80-ih godina bespravno uselili 90-ih godina, i to nakon što su »ustvrdili da je ova bijegom u Srbiju stala na stranu agresora i time izgubila pravo vlasništva nad nekretninom«. Zbog toga su Lenići od Ministarstva branitelja i Ministarstva za obnovu i graditeljstvo svojevremeno zatražili pravo otkupa kojemu, očito, nije udovoljeno.
Lenići su se za pomoć obratili i Ministarstvu hrvatskih branitelja iz kojeg je stigao odgovor potpisan od pomoćnika ministra Nenada Križića. Ministarstvo se na poziv očitovalo zamolbom upućenom krčkom sudu da se do okončanja revizije postupka pokrenute pred Vrhovnim sudom, ali i zbog toga što Lenići u slučaju njihova iseljenja nemaju kamo, deložacija odgodi.
U postupku su Lenići tvrdili i da su u posjed kuće došli posredstvom prognanika koji su prije njih ondje živjeli, a koji su imali dozvolu stanovanja od bivše vlasnice koja je početkom ratnih zbivanja preselila u Staru Pazovu. Zvonimir Nemet u pravomoćnim presudama okončanom postupku uspio je dokazati da je zakoniti vlasnik nekretnine kod koje se, osim s činjenicom da u njoj žive stanari koji se na kane iseliti, morao uhvatiti u koštac i s pravom imovinsko-pravnom morom uzrokovanom nesređenošću zemljišnih knjiga i problematikom geodetske identifikacije objekta i zemljišta, da bi se konačno, temeljem sudske presude, u međuvremenu upisao kao vlasnik i u zemljišnoj knjizi.
Mučno i skupo
Sve u svemu, mučan, dugotrajan, a sad već i poprilično skup pravosudni postupak cijena kojeg će, angažiranjem interventne policije i ponavljanjem odgođene ovrhe i nadalje rasti (trošak već sada iznosi 40-ak tisuća kuna) ni ovom, na koncu odgođenom ovrhom nije priveden svome kraju. Sudski će se ovršitelji i policija tako uskoro iznova morati vraćati u Polje, a očekivati je i povratak aktivista Živog zida i nastavak tužnog postupka u kojemu, nakon toliko godina pravne borbe, zapravo više nema pobjednika.
