ZAGREB Pronađu li u svojoj lokalnoj trgovini krčki pršut ili baranjski kulen, kupci u Meksiku moći će biti sigurni da je doista riječ o originalnim hrvatskim delicijama, a ne nekakvim manje kvalitetnim imitacijama koje Krka i Baranje nisu vidjele. Razlog za to je načelni dogovor Europske unije i Meksika o trgovini, koji je dio šireg sporazuma između EU-a i Meksika. Finaliziranje sporazuma očekuje se do kraja godine.

U okviru spomenutog dogovora, objavila je Europska komisija, »osigurava se zaštita od imitacije, takozvana oznaka zemljopisnog podrijetla, za više od 340 prepoznatljivih europskih prehrambenih proizvoda i pića u Meksiku, kao što su sir Comté iz Francuske, sir Queijo Sao Jorge iz Portugala, salama Szegedi szalámi iz Mađarske i šljive Magiun de prune Topoloveni iz Rumunjske«. »To znači da se proizvođači tradicionalnih delicija iz EU-a više ne nadmeću s imitacijama te da potrošači pri kupnji tih proizvoda mogu biti sigurni da kupuju izvorni proizvod«, pojasnili su iz Komisije.

Šest proizvoda

Na listi od 340 proizvoda, našlo se i šest proizvoda iz Hrvatske, potvrdili su nam u Ministarstvu poljoprivrede. Riječ je o dalmatinskom pršutu, istarskom pršutu (koji su Hrvatska i Slovenija zajednički zaštitile na razini EU-a), drniškom pršutu, krčkom pršutu, baranjskom kulenu i dingaču. Koji će proizvodi biti uvršteni u neki sporazum koji EU sklapa s tzv. trećim zemljama, odlučuje Europska komisija, »pritom nastojeći održati ravnotežu u zemljopisnom smislu«, ističu u Ministarstvu poljoprivrede.

Osim u sporazum s Meksikom, pojedini hrvatski proizvodi sa zaštićenim zemljopisnim oznakama uvršteni su na liste trgovinskih sporazuma koje EU pregovara i s drugim državama, poput Kine, zemljama Mercosura (Argentina, Brazil, Paragvaj, Urugvaj), Indonezijom i Filipinima.

Sredinom travnja Europska komisija predstavila je Vijeću i ishod pregovora o sklapanju sporazuma s Japanom i Singapurom. I u tim sporazumima Komisija je, uime zemalja članica, ispregovarala zaštitu tradicionalnih europskih proizvoda na japanskom i signapurskom tržištu. Na popisima je dvjestotinjak prehrambenih proizvoda i pića, no hrvatskih autohtonih delicija u ovim sporazumima nema.

Jasni argumenti

Razlozi zbog kojih u nekim sporazumima nema hrvatskih zaštićenih proizvoda dvojaki su, pojašnjavaju u resoru Tomislava Tolušića. U nekim slučajevima pregovori su završili prije nego što je Hrvatska imala zaštićene proizvode registrirane na razini EU-a, pa naknadno nije bilo moguće uvrštavati proizvode na liste. U slučaju, primjerice, Japana, pri sastavljanju liste Komisija se »rukovodila ekonomskim značajem koji proizvodi imaju u robnoj razmjeni s Japanom, odnosno fokus je stavljan na one proizvode koji već imaju značajan udjel u trgovinskoj razmjeni s Japanom«.

»Međutim, dogovorena je mogućnost dopunske liste proizvoda sa zemljopisnim oznakama na način da će Odbor koji će pratiti provedbu Sporazuma na temelju inicijativa država članica EU-a dopunjavati liste«, tvrde u Ministarstvu poljoprivrede. Ističu i da se Hrvatska, u raspravama o trgovinskim sporazumima EU-a s trećim zemljama, općenito zalaže za to da liste priznatih proizvoda »budu trajno otvorene« kako bi države članice mogle u bilo kojem trenutku zatražiti da se njihovi proizvodi uvrste na popis. No, to mora biti »podebljano jasnim argumentima«.