Grad: Rijeka
Danas: 11° moguća kiša
Sutra: 2° 14° djelomično oblačno
23. listopada 2017.
Počela berba žlahtine

foto U podrumima Vrbnika radit će se od 0 do 24

Snimio Mladen TRINAJSTIĆ
Snimio Mladen TRINAJSTIĆ
mtri27664
mtri27664
mtri27665
mtri27665
mtri27667
mtri27667
mtri27666
mtri27666
Autor:
Objavljeno: 9. rujan 2015. u 17:40 2015-09-09T17:40:00+02:00

Ovo ni posal, nego gušt. Sunce sije, blata nema, trsi su krcati grožđa... Šta bi čovjek još mogao poželiti, rekao je Petar Matanić. Urod je fantastičan, u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, kaže Marinko Vladić

KRK Da običnom, »malom čovjeku«, barem kad su otočani u pitanju, ne treba puno da se razveseli i »nabije voljom za životom« potvrđuje ozračje kojemu smo jučer svjedočili u neupitnoj otočnoj prijestolnici vinarstva  – Vrbniku.

Sva sila optimizma i svekolike pozitive od koje su vidno »pucali« vinogradari i vinari jučer se doslovce osjetila na svakom koraku, kako u Vrbničkom polju u kojemu se trgalo »sve u šesnaest«, tako i u podrumima do kojih su slasno, netom ubrano grožđe promptno na preradu odvozili brojni traktoristi brujanje čijih je makina stvaralo tako karakterističnu i prepoznatljivu »zvučnu sliku« Vrbnika u doba trgadbe.

Optimizam dao se iščitati već i iz usputne ćakule s vrbenskim vinogradarom Petrom Matanićem kojeg smo, lijeni za zalazak dublje u nasade, odmah uz cestu koja presijeca Vrbničko polje zatekli u berbi, zajedno s članovima njegove obitelji.

– Ma ovo što radimo, u okolnostima i s rezultatima kakvima svjedočimo – ni posal, nego gušt, istaknuo je naš sugovornik napomenuvši da boljeg vremena za ubiranje ploda cjelogodišnjeg rada jednostavno ne može biti. Sunce sije, blata nema, trsi su krcati grožđa... Šta bi čovjek još mogao poželiti, zapitao se Matanić čije je grožđe, odmah po završetku našeg razgovora, njegov sin spretno odvezao put prerađivačkih postrojenja PZ Gospoja. Lijepo je vidjeti da se cjelogodišnji rad i trud naposljetku isplatio te da su silni dani provedeni u polju rezultirali dobrim, možda čak i rekordnim urodom, zaključio je vrbenski trgovac koji nam je na pitanje kako uspijeva uskladiti svoje svakodnevne profesionalne obveze s onima u polju odgovorio konstatacijom da se on, kao i većina ljudi koje zna, drži one lokalne: vinograd se mora, a sve ostalo... ako se najde vrimena.

A »vrimena« je jučer morao naći i Marinko Vladić, glavi enolog i zadružni upravitelj PZ Vrbnik, najvećeg otočnog proizvođača vina.

– Gužva u našem podrumu u kojem će se narednih desetak dana raditi »od 0 do 24« najbolji je znak da se sve ide najboljim tijekom, pohvalio se »glavni zadružni dirigent«.

– Urod je fantastičan, i u kvalitativnom i kvantitavnom smislu. Grožđe je potpuno zdravo, njegovi su »sokovi« ispunjeni šećerima i kiselinama upravo u omjerima kojima svake godine stremimo tako da zapravo nećemo trebati poduzimati nikave »podrumarske intervencije« u postizanju prepoznatljivih, rekao bih »ciljanih« karakteristika naše buduće Zlatne vrbničke žlahtine, objasnio je Vladić. Teoretski gledano, mogli smo čekati još čak desetak dana i grožđe bi nedvojbeno postalo još žuće i slađe. Ipak, naše vino ljubitelji žlahtine cijene upravo zbog njegovih laganih, voćnih aroma, svježine i pitkosti, dakle karateristika koje bi se porastom razina šećera, a kasnije i alkohola u žlahtini nedvojbeno izgubile, zaključio je Vladić.

Ne stigne se zagrijati

Jedan od važnih preduvjeta nužnih za postizanje vinskih karakteristima kojima vrbenski podrumari nedvojbeno teže povezan je i s brzinom prerade ubranog grožđa. Da se u Vrbniku u najkraćem mogućem roku, odnosno u samo sat ili dva nakon branja grožđe već melje i prerađuje najbolje potvrđuje podatak kako je temperatura dovezenog grožđa (jednako kao i od njega dobivenog mošta) unatoč vedrom i sunčanom danu jučer u zadružnom podrumu bila na svega 19 celzijevih stupnjeva. Zbog toga ove godine ondje nije bilo potrebno niti uključivati sustav rashlađivanje mošta. 

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka