Prvi put su stigli daleke 1966. trajektom iz Rapca. Na Porozini ih je dočekala bijela cesta, a do Lošinja su putovali četiri sata uskom cestom bez bočne zaštite, sjećaju se prvog susreta s otokom kojeg doživljavaju svojim drugim domom
MALI LOŠINJ Već godinama Lošinj svojim čarobnim obilježjima privlači sve brojnije posjetitelje te postaje trajno odredište zaljubljenika u arhipelag. Otok se može pohvaliti brojnim dugogodišnjim gostima, a tu vjernost nagrađuje i Turistička zajednica grada Malog Lošinja svojim programom nagrađivanja.
Još daleke 1966. godine su braća Giacomo i Angelo Ciceri iz Milana prvi put posjetila Lošinj, a danas bilježe 50 godina vjernosti ovom otoku kojeg doživljavaju svojim drugim domom. Dugogodišnji gosti rado se prisjećaju svog prvog dolaska.
– Prvi put smo stigli u Hrvatsku u rujnu 1966. Tada je trajekt plovio na relaciji Rabac – Porozina. Iskrcavši se na Porozini, iznenadili smo se naišavši na bijelu cestu. Stigli smo u 18 sati, s obzirom na to da u to doba još nije postojalo ljetno vrijeme, već je bio skoro mrak. Do Lošinja smo putovali četiri sata uskom cestom bez bočne zaštite – prepričala su braća Ciceri.
Oduvijek borave u privatnom smještaju, prvotno kod Mrakovčića, zatim kod Šimičića te posljednijih 28 godina kod obitelji Banić.
– Oni su pravi zaljubljenici u Lošinj. Ja ih i ne doživljavam kao goste, već kao dio obitelji. I kada su u Milanu, gdje su rođeni i gdje borave, vrlo se često čujemo, izjavila je Gemma Banić.
Česti su posjetitelji i drugih otoka lošinjskog arhipelaga i šire, ali ipak su im ljepote otoka Lošinja najdraže. Zahvaljujući ljubaznim domaćinima, na Lošinju se osjećaju kao doma, a s obzirom na dugu tradiciju dolazaka, poznaju i njegove najskrivenije kutke.
