Sestra Benedikta Halilović s Badešinom tortom / Snimio Marin Gospić
Riječ je o posebnoj, autohtonoj paškoj torti koja se radila isključivo za badešu (poglavaricu samostana) svega nekoliko puta godišnje, za važne obljetnice. Izvorni recept dva stoljeća nije izlazio izvan zidova samostana te ga benediktinke planiraju zaštititi i nuditi u budućoj samostanskoj slastičarnici
U arhivu Benediktinskog samostana redovnica sv. Margarite u Pagu pronađen je najstariji recept za autohtonu tortu na području čitave hrvatske obale. Među vrijednim spisima redovnice su tijekom sređivanja arhiva, pronašle recept na talijanskom jeziku za Badešinu ili Pašku tortu.
Zapisan je 1913. godine, iako datira čak stoljeće ranije. Riječ je o posebnoj, autohtonoj paškoj torti koja se radila isključivo za badešu (poglavaricu samostana) i to svega nekoliko puta godišnje, za važne obljetnice. Zapisala ga je redovnica Matilda Bukša, slijedeći instrukcije opatice Jozefe Jadrulić koja je donijela tortu u samostan.
Bila je potomak jedne od najstarijih paških aristokratskih obitelji čije rodoslovno stablo seže u 1289. Jadrulići su bili bogati i cijenjeni, u rodu čak i s duždevskim obiteljima te se do kulture življenja i objedovanja, jako držalo.
Otvaraju slastičarnicu
Časna majka Jozefa Jadrulić rođena je 1788. u Pagu u obitelji Josipa pl. Jadrulića i Lukrecije pl. Galzigna i po rođenju bila je upisana u knjigu plemstva svjetovnim imenom Lukrecija Klara. Otac joj je bio javni bilježnik i sudski suplent, a stric dr. iur. utr. Ivan Nikola kanonik, primicerij i mitronosni arhiprezbiter.
Jadrulići su darovali crkvi komplet srebrnih svijećnjaka s kanonskim misnim tablama, na kojima je obiteljski grb s krilom i zvijezdom. Lukrecija Klara je u samostan ušla 1805. uzevši redovničko ime Jozefa. Bila je učiteljica i dugogodišnja ravnateljica samostanske škole te poglavarica samostana – opatica (abadessa). Umrla je 1861. u časti priore. Donijela je sa sobom vrijedan recept za tada skupu slasticu, naučivši sestre kako ju pripremati.
Miris limuna i mendula obećava, »zazubice« rastu, kako se to popularno kaže, degustacija je spremna. Torta je fantastična, izvana prhka, a iznutra puna bogate file od mendula, natopljenih limunčelom.
Osjeća se izvoran, prirodan okus, lišen bilo kakvih industrijskih dodataka, upravo ono što vrhunska slastica treba i biti. I ne samo slastica, već i prvorazredan turistički proizvod, kolač s »pričom«.
Torta se radila godinama, zapravo stoljećima, no samo za odabrane. No, uskoro bi u toj slastici mogli uživati i svi ljubitelji torti s obzirom da u samostanu planiraju otvoriti slastičarnicu/pekarnicu i Badešinu tortu ponuditi javnosti.
– Pokrenule smo obnovu jednog samostanskog krila, koje bi trebalo biti gotovo do kraja godine i u koje bismo prebacili pekarski pogon. Nakon toga u planu nam je i otvaranje slastičarnice/pekarnice u kojoj bismo, uz već poznate proizvode poput koludraške štrike, kolacića i baškotina, nudili i Badešinu tortu, kaže sestra Benedikta Halilović.
Recept ostaje tajna
Samostan inače čuva i druge brojne stare paške recepte, zapisane na talijanskom jeziku, danas zaboravljene i gotovo nepoznate. Među 23 torte, od kojih su posebno zanimljive tek dvije zbog egzotičnih naziva: plemićka i savjetnikova torta (torta nobile, torta del consiglire), u arhivu su i recepti za nekoliko pudinga, među kojima i jedan izvorno paški: budino alla gentildonna.
– Nekad su u samostan ulazile samo plemićke kćeri, dok je za ulazak građanke posebnu dozvolu izdavalo plemićko vijeće, dodaje sestra Benedikta i reže nam Badešinu tortu, naizgled vrlo jednostavnu i »običnu« slasticu, no, samo naizgled. Ne otkriva nam recept koji će i dalje ostati tajna samostanskih zidova, već općenito nabraja namirnice.
– Ide brašno, jaja, svinjska mast, mendule, šećer, limunčelo… to su osnovne namirnice, priča s. Benedikta. Trebalo nam je par puta da tortu napravimo upravo onako kako su ju radile naše prethodnice, kaže redovnica i dodaje kako su se angažirale studiozno oko svih detalja.
– Prvo smo morale stare austrijske mjere (funte, unce i lote) pretvoriti u današnje, uključujući na kraju i dekoraciju koja je izvorno imala krilca od šećera rađena po uzoru na krilo iz grba badešinog oca. Badešina torta nije jeftina, a možete misliti kako li je tek bila skupa u ono vrijeme pa ne čudi što se radila svega nekoliko puta godišnje.
U gradu se nije znalo za tortu, postoje doduše informacije da su neki radili nešto slično, no izvorni recept nije izlazio van zidova samostana. Stoga ga mislimo zaštititi kao intelektualno vlasništvo, najavljuje sestra Benedikta.
Logičan potez s obzirom da na području čitave hrvatske obale ne postoji ni jedan stariji recept za autohtonu tortu. Od sjevera do juga obale sačuvani su recepti samo za skradinsku, imotsku, dobrovsku, rapsku i makarsku tortu, no ni jedan nije tako star i precizan.
Pokretanjem slastičarnice/pekarnice samostan sv. Margarite, uz već poznate bisere kulturne ostavštine, poput paške čipke za koju posjeduju izvorne nacrte, zatim svjetskog rariteta – trna s Isusove krune, ili slike Bogorodice s djetetom planetarno poznatog Andree Mantegne, obogatit će svoj značaj i ponudom najstarije torte na hrvatskoj obali.
