Rapske viteške igre

Prvu kišnu Fjeru zatvorili spretni samostreličari

Ivor Balen

Na natjecanju u gađanju samostrelom između domaćih samostreličara i njihovih najvećih prijatelja i rivala iz San Marina, svaka strelica je prema 36 metara udaljenoj meti letjela uz huk oko 10.000 gledatelja okupljenih na trgu Svetog Kristofora, stvarajući specifičan doživljaj zbog kojeg je Fjera - Fjera 



RAB Trinaesta Rabska fjera zaključena je sinoć uz vrhunac trodnevne manifestacije, Rapske viteške igre, natjecanje u gađanju samostrelom između domaćih samostreličara i njihovih najvećih prijatelja i rivala iz San Marina. Svaka strelica je prema 36 metara udaljenoj meti letjela uz huk oko 10.000 gledatelja okupljenih na trgu Svetog Kristofora, stvarajući specifičan doživljaj zbog kojeg je Fjera – Fjera. 


  U 13 godina ova manifestacija postala je simbol Raba bez konkurencije, ali i jedan od sve više prepoznatljivih simbola hrvatskog turizma u cjelini. U vrijeme kada se bilježi pad brojki, Fjera može poslužiti kao putokaz. Snažno, ravno i točno u metu – baš kao što to rade samostreličari.


  – Svi su samostreličari dobri, a uspjeh ovisi o trenutku u kojem se ispucava strelica, koncentraciji, kvaliteti strijele i samostrela, a u velikoj mjeri i sreći, kaže Josip Barčić, jedan od iskusnijih natjecatelja. 




  Prvi čovjek njihove udruge Ugo Belamarić istaknuo je jučer da je Fjera i iznikla iz samostreličara koji spadaju među najpopularnije sudionike, atraktivne i na paradi i na turniru. 



Iako je pravopisno ispravno »rapska«, Fjera se zove »rabska« i tako piše na svim plakatima. Novinari ponekad ne znaju što bi u takvim situacijama, jer ako napišu »rabska« ispast će nepismeni, a ako napišu »rapska« mogli bi povrijediti domaćine. Objašnjenje je jednostavno, odnosno postoje dva, tradicionalno i »moderno«. Prema prvom Fjera je »rabska« zato što se tako nekad govorilo, a prema drugom prevagnuli su marketinški razlozi. Nitko naime u google neće ukucati »rap«, nego »rab«… 



Domet od 600 metara


– I nisu bez posebnosti, jer jedino Rab i San Marino imaju takozvani tvrđavski samostrel, koji je obrambeno oružje s kojim se ne može pucati iz nosećeg stava, nego samo s podesta kojeg mi zovemo »konj«. Samostreli su zato posebno atraktivni, veliki su i teški, a imaju domet od 600 metara. Vrijednost svakog je između tri i sedam tisuća eura, a trofejni, koji ima posebne ukrase, vrijedi i do 10.000 eura, ističe Belamarić, inače jedan od idejnih začetnika manifestacije koja je ove godine doživjela 13. izdanje. Svake godine organizacija se nastoji podići na viši nivo, a tako je bilo i ovaj put. 


  – Ovogodišnje Fjera je za mene bila tehnički najbolja, dakle po pitanju razglasa, ovjetljenja… A bila je i nekako najšarenija. Ja sam tu od prvog dana, u grupi ljudi koji su izmislili Fjeru, odnosno vidjeli kako to rade u San Marinu. Naša manifestacija je slična njihovoj, prije svega zato što se isti srednjovjekovni zanati prakticiraju i tu i tamo. Ali imamo mi i prednosti, koje su nam potvrdili »sanmarinezi«. Na Rabu je naime svaki kantun jedna vrsta pozornice, pa se bilo koji prikaz srednjeg vijeka jako dobro uklapa.


Ovogodišnje je izdanje, nažalost, kako kaže Belamarić, prvo koje je pokvarila kiša. Posebno je to došlo do izražaja drugi dan, u subotu, kada je već sve bilo spremno za prikaz srednjeg vijeka, a potom je počeo pljusak. Tko je od sudionika imao neku vrstu zaštite je ostao, ali većina je morala pobjeći na sigurno. Ništa zato, na koncu su se svi dobro zabavili i uživali. 



Na Fjeri se ove godine okupilo oko 700 kostimiranih sudionika, a osim domaćih bili su tu gosti iz San Marina (Gruppo Arti e Mestieri di Montegiardino i Balestrieri Sammarinesi), Njemačke (Rittersguppe aus Konigsbrunn), Slovenije (Sežana, Kočevje i Kostel), Italije (Il Convito Musicale – Farra di Soligo), Austrije (Tafelrunde Burg – Oberkapfenberg) i Hrvatske (Sokolari iz Šibenika). Mnogi od njih svoje stare zanate pokazali su u subotu (kada je padala kiša) i sinoć, paralelno s turnirom samostreličara. Na koncu su se svi okupili na trgu Municipium Arba, gdje je Fjera zatvorena. Uslijedio je vatromet točno u ponoć pa koncert Ricarda Luquea. U jutarnjim satima jučer održane su tradiconalna Sveta misa i procesija s moćima svetog Kristofora.



 Majstori od topa


Jer, neovisno o kiši, zbog čega doći na Rabsku fjeru? Ako nije dovoljna već i sama činjenica da ste dolaskom na Fjeru došli na Rab, čijim se uskim ulicama prebogatima životom može satima šetati bez da vam dosadi, onda je to svakako entuzijazam s kojim Rabljani pripremaju svoj najveći spektakl. Kako je istaknula gradonačelnica Rosanda Krstinić Gušćić, na Fjeri sudjeluju neprofesionalne skupine, dakle »obični građani« koji inače rade neke druge, »obične« poslove, a od 25. do 27. srpnja svake godine, na dane Svetog Jakova, Svete Ane i Svetog Kristofora, postaju srednjovjekovni plemići i kmetovi, samostreličari i bubnjari, kneginje i knezovi, pa i pucači iz topa! 


  – Moja ekipa je ona koju se ne vidi, ali nas se dobro čuje, kaže Dobroslav Badurina, inače porijeklom iz susjednog Luna, mjesta na samoj punti otoka Paga okrenutoj prema Rabu. – Imamo dva topa, jedan je od 1.200 kilograma i on je 80 milimetarski, a drugi od 70 kila i on ima cijev od 28 milimetara. A koliko jako će opaliti, ovisi o količini baruta i tome koliko je nabijen. Ako ga dobro nabijemo, onda jako eksplodira, kaže Badurina, čiji je top »rokao« na otvaranju, a potom i sinoć, uz kombinaciju strave i oduševljenja među mnoštvom. 


  Rapski »majstor od topa« i njegova posada, naime, i ovaj su put napravili dobar posao, što mogu posvjedočiti svi koji su se stresli kada je mrcina grunula. Prvi put da označi početak, a drugi put, kasno sinoć, za kraj Fjere. Kako ističu, rapski topnici sve rade »kao nekad«, s pravim fitiljem, a ne električnim paljenjem. I takva je cijela Fjera, nekako prava, autohtona, a ne električna. Možda savjet i za hrvatski turizam…