Krčki pršut

Osvojio i Sinj: Žužićev pršut prvi u kolijevci pršuta

Mladen Trinajstić

Foto M. Trinajstić

Foto M. Trinajstić

Ni jedno natjecanje bez nagrade – na 10. Nacionalnom sajmu pršuta u Sinju Krčki pršut osvojio je laskavi naslov »Šampiona kvalitete«



VRH » Ne prođe niti jedno pršutarsko natjecanje a da se s njega, ovjenčan najsjajnijim i najvrijednijim priznanjem, kući ne vrati poznati i priznati krčki proizvođač pršuta – Vjekoslav Žužić. Vrijedni i samozatajni Vjeko, vlasnik poznate krčke »Mesnice Žužić« i njenog oglednog proizvodno-prodajnog pogona »Kuća krčkog pršuta«, dugoj i bogatoj nisci osvojenih priznanja i nagrada pridodao je još jedno, i to ne bilo kakvo.



Uskoro bi na tržište iz Žužićeve pršutane mogla izaći i prva, za sad tek probna količina krčkih eko-pršuta. Radi se o pršutima koje proizvodimo od mesa ekološki uzgojenih svinja koji bi po svojim vizaulnim, a još više i organoleptičkim karakteristikama trebali ponuditi ponešto drugačije »gušte« u odnosu na one konvencionalne pršute. Naravno, takvi će se pršuti prodavati i po ponešto većoj cijeni od sadašnje koja se kreće oko 140 kuna za kilogram (s kosti) odnosno 200 kuna ukoliko se pravi, »markirani« krčki pršut prodaje bez kosti.





Njegov »Krčki pršut« na 10. Nacionalnom sajmu pršuta u Sinju osvojio je laskav naslov »Šampiona kvalitete«. Nasjajnije od najsjajnijih priznanja dodjeljenih na spomenutom sajmu Žužića nije iznenadilo kao što vjerojatno nije iznenadilo niti sve one dobro potkovane poznavatelje domaće pršutarske scene na kojoj spomenuta krčka delicija igra sve važniju i zapaženiju ulogu.    


   – Pohvale koje redom dobijamo od konzumenata naših proizvoda, ponajviše glasovitog krčkog pršuta koji je na samom pragu postignuća da postane prvim hrvatskim proizvodom te vrste koji će dobiti europsku potvrdu zemljopisne izvornosti, imaju posebnu težinu kad nam ih dodjele naše »kolege iz branše« – pršutari koji u najmanju ruku znaju što govore, istaknuo je Vjeko Žužić predstavljajući nam najnovije priznanje. Govoreći o svom učestalo nagrađivanom pršutu naš se sugovornik nije mogao ne dotaknuti i spomenute činjenice zaštite njegova zemljopisnog podrijetla u čijem je oživotvorenju upravo on odigrao najvažniju ulogu.


   – Pršut kojeg već godinama jedino ja legalno proizvodim i promoviram tim će činom, koji bi u formalnom smislu mogao biti zaključen već za koji dan ili pak tjedan, steći pravo uvrštenja na listu zaštićenih i zemljopisno »markiranih« proizvoda EU-a. Time će, osim prestiža, krčki pršut dobiti i na dodatnoj težini u smislu njegova vrednovanja i prepoznatljivosti na nacionalnom, ali i na velikom, sveeuropskom gastrotržištu, ističe Žužić.    


   Današnja proizvodnja Žužićeva krčkog pršuta odvija se u modernom, tehnološki upravo savršeno opremljenom pogonu u sklopu »Kuće krčkog pršuta«, prije nekoliko godina izgrađenoj pršutani. A u njoj se, zahvaljujući elementima koji omogućuju higijenski kontrolirani razgled prostorija u kojima se proizvode i suše pršuti, otočnim znalcima pršutarskog zanata omogućava da posjetiteljima pokažu kako se krčki pršut uistinu stvara. Zbog toga je Kuća krčkog pršuta postala nezaobilaznom postajom brojnih organiziranih ali i individulanih turističkih obilazaka otoka Krka.



Od Žužića doznajemo i da bi unapređenju domaćeg pršutarstva uvelike trebale pridonijeti aktivnosti »Klastera hrvatskog pršuta« – asocijacije proizvođača te gastrodelicije čijim je članom i osnivačem lani postala i Mesnica Žužić.   – Uskoro će se svi proizvođači istarskog, dalmatinskog, drniškog pa tako i krčkog pršuta (njih 24-ero koji su članovi spomenutog klastera) okupiti na višednevnom edukacijskom događanju »Dani hrvatskog pršuta« koji će biti upriličeni u Splitu. Ondje će se razmatrati i raspravljati sve one najvažnije teme vezane uz unapređenje pršutarstva u Hrvata, zaključio je naš sugovornik.


   – Priznanja i nagrade koje nižemo, kao uostalom i spoznaja da smo pred samim krajem dugog, zahtjevnog i ne baš jeftinog postupka zaštite zemljopisnog podrijetla ove namirnice, dokazuju da se s kvalitetnim proizvodom uistinu može računati na tržišnu prepoznatljivost te da Hrvatska, a s njom niti otok Krk, ne treba patiti od kompleksa manje vrijednosti, barem ne kad je u pitanju domaća, autohtona gastronomija, zaključuje Žužić.


   U njegovoj pršutani od isključivo hrvatske sirovine godišnje se proizvodi oko dvije tisuće pršuta koji, da bi dobili markicu »krčkih«, moraju proći i zadovoljiti strogo propisanu i kontroliranu proceduru obrade, prešanja, sušenja i zrenja. Krčki pršut karakterizira da se, nakon soljenja, on po strogo propisanom, a uskoro i pravno-reguliranom postupku tretira zajedno s kožom, ali i bez dimljenja, sušenjem na »bodulskoj« buri. Proizvodnja, koju sukladno propisima kontinuirano prati jedna licencirana certifikatorska kuća, traje godinu dana, a prema Žužićevim bi riječima, iz kuće krčkog pršuta godišnje mogao izaći i više nego dvostruko veći broj pršuta, samo kad bi se mogla dobaviti dostatna količina sirovine željene kakvoće. Nadam se da će se domaće svinjogojstvo sačuvati i razviti jer bi, zaključuje naš sugovornik, besmisleno i dugoročno štetno bilo da se jednog dana krčki pršut mora proizvoditi od uvoznoga svinjskog mesa. Obzirom da smo majstori u uništavanju svega i oživotvorivanju čak i onih najapsurdnijih »konstrukcija«, ni to me zapravo ne bi iznenadilo, iako se nadam da se to nikad neće dogoditi, završio je Žužić.