Uz bjeloglave supove s otoka Cresa vežu se mnoge zanimljivosti, a jedna od njih su i migracije, dugotrajna putovanja tijekom spolnog sazrijevanja. U prvoj godini života, nakon što nauče letjeti i napuste roditeljsko gnijezdo, mladi bjeloglavi supovi kreću na petogodišnje lutanje. Ptice se označavaju prstenovima kako bi ih se moglo pratiti, pa je tako zabilježeno da je bjeloglavi sup Oštro u pet godina svog lutanja prevalio 18 tisuća kilometara i stigao do švedskoga grada Tuvea, do 57. paralele. Nikada do sada nije službeno zabilježeno da je jedan primjerak njegove vrste stigao tako daleko na sjever planeta. Tijekom svog putovanja Europom, Azijom i Afrikom supovi postaju spolno zreli i tada se vraćaju na Cres, najčešće na istu liticu na kojoj su i sami došli na svijet, kako bi savili gnijezdo i nastavili ciklus života. U vrijeme snubljenja zaljubljeni supovi većinu dana provode u tzv. svadbenim letovima, a na Cresu to razdoblje počinje u listopadu. Supove su uvijek broji u parovima jer, kad jednom pronađu bračnog partnera, ostaju s njim čitav život, a to može biti i do 40 godina.
Tomislavova priča
Tu, ali i mnoge druge zanimljive priče o supovima, u suvremeno opremljenom Centru za posjetitelje i oporavilištu za bjeloglave supove u Belom, naselju na sjeveru otoka Cresa, u Tramuntani, rado će svakom putniku-namjerniku ispričati dvoje djelatnika Centra, Daria Martinčić i Tomislav Bandera Anić. I dok je Daria rođena otočanka i cijeli je život provela u Belom, Tomislavova priča donekle sliči onoj velikih ptica o kojima brine. Rođen je u Rijeci gdje je proveo djetinjstvo i mladost, ali korijeni su mu na Tramuntani, u Ivanju, malom mjestu usred šume u kojem je nekad živjelo puno više ljudi, među njima i Tomislavov djed. Nakon što je u Trstu završio studij humanističkih znanosti, ljubav prema prirodi odvela ga je u Park prirode »Učka« gdje je radio kao rendžer te konačno, lani, nakon što je Centar za posjetitelje službeno započeo s radom, u njemu se zaposlio i Tomislav. Vratio se na otok svojih predaka, uselio u kuću svojeg nona u Ivanju, a radi posao koji najviše voli. Ostvario mu se dječački san. Tramuntanu poznaje »u kamen« jer ju je prehodao uzduž i poprijeko, a fascinantne priče o bjeloglavim supovima i bogatoj bioraznolikosti otoka Cresa prenosi posjetiteljima Centra.
Zgrada iz 1929.
Put do Centra i oporavilišta za supove pronalazi sve veći broj posjetitelja, lani ga je u dva ljetna mjeseca posjetilo oko 3.000 osoba, a ove godine do kraja srpnja već oko 2.500. Uskoro bi se trebala postaviti turistička signalizacija, Centar je već aktivan na društvenim mrežama, pa polako postaje još jedan dragulj turističke ponude Tramuntane, koja već nudi pješačke i planinarske staze, labirinte, plažu s prvim europskim zip-lineom iznad mora, u selu obnovljeni toš te još mnoštvo zanimljivosti.
Na panoima postavljenim oko zgrade Centra prikazan je život supova, djelatnost Centra, ali i otok Cres i njegova bioraznolikost te ukratko ostali kvarnerski otoci i cijela Primorsko-goranska županija. Na jednom od panoa opisane su planinarske, turističke i biciklističke staze po Tramuntani, različitih duljina i težina, a sve ih je istražio, opisao i označio upravo Tomislav uz pomoć svog prijatelja Danijela, Slovenca zaljubljenog u otok Cres, Turističke zajednice i riječkog planinarskog društva »Kamenjak«. Tomislav i Danijel upoznali su se sasvim slučajno, sreli su se usred Tramunatne, tijekom jednog od njihovih lutanja, na mjestu gdje ljudi inače ne zalaze.
Zgrada Centra za posjetitelje Beli izgrađena je 1929. i u njoj je, do osamdesetih godina prošlog stoljeća, djelovala osnovna škola. Kako bi se bjeloglavi supovi mogli aktivno štititi, a njihov život i posebnosti prezentirati posjetiteljima, u Belom je 1992. osnovan Ekocentar Caput insulae s oporavilištem za supove, koji je bio u funkciji do 2012. godine. Od 2014. godine brigu o Centru vodi županijska Javna ustanova »Priroda« u suradnji s partnerima, zagrebačkim Zoološkim vrtom, Prirodoslovno-matematičkim fakultetom u Zagrebu te udrugama Biom i Tramuntana. U svega dvije godine realiziran je veliki projekt obnove zgrade bivše škole i pratećih objekata, izgradnje nove letnice (volijere), uređenja hranilišta za supove koji su zajednički financirali Primorsko-goranska županija, JU »Priroda«, Grad Cres i Ministarstvo turizma.
Četiri »bolesnika«
Javnoj ustanovi »Priroda« je cilj da u Belom bude živo cijele godine. Osim što je otvoren za posjetitelje, turiste i zaljubljenike u prirodu, pripremaju se edukacijski programi, a s prvim radionicama bi trebalo početi ove jeseni. Ostvarena je suradnja sa školama iz cijele Hrvatske koje dolaze kako bi se i najmlađi upoznali sa supovima, otokom, ali i saznali koliko je važno zaštititi prirodu. Radit će se i na podizanju svijesti lokalnog stanovništva, posebice djece i mladih, iako Tomislav ističe da je suradnja s otočanima izvrsna i da upravo zahvaljujući njima veliki broj supova koji padnu u more bude spašen. Ipak Centar u Belom ima tradiciju dugu 20 godina, pa mještani, otočani, ali i vlasnici turističkih brodica koji plove morem u blizini Belog znaju kako se treba ponašati prilikom susreta s unesrećenim pticama.
Najčešći posjetitelji bejskog Centra su aktivni turisti koji na otok dolaze »oboružani« biciklima, kajacima i drugom opremom za aktivni odmor. Statistika pokazuje da najviše ima Slovenaca, Nijemaca, Austrijanaca i Mađara koji dolaze uživati u prekrasnoj prirodi te ne mogu zaobići ni Centar u Belom. Većina njih želi vidjeti upravo žive bjeloglave supove, ali im Tomislav strpljivo objašnjava da nisu došli u zoološki vrt nego oporavilište u kojem supovi moraju fizički i psihički ojačati prije nego što budu pušteni u prirodu. Ako bi im turisti svakodnevno prilazili, bili bi pod stresom i njihov bi oporavak bio otežan.
– Trenutačno u oporavilištu imamo četiri mlada supa, nazvali smo ih Kruna, Nevera, Kvarnerić i Plavnik. Plavnik je spašen, kao što mu i ime kaže, na otoku Plavniku. Na stijenama, već na izmaku snaga, uočio ga je vlasnik turističkog brodića i javio nam gdje se nalazi. Odjurili smo gliserom i u vrlo kratkom roku, nakon dosta ogrebotina i poderanih hlača, spasili supa s oštrih stijena, prepričava Tomislav akciju spašavanja Plavnika, a jednako je zanimljivo čuti kako je spašena Kruna.
Akcija spašavanja
– Bilo je oko pet sati poslijepodne, u Centar je dotrčalo dvoje Nijemaca koji su nam objasnili da su prije desetak minuta vidjeli mladog supa kako je pao u more. Nazvao sam Marijeta Sintića koji je u roku od 15 minuta bio kod supa i spasio ga – objašnjava Tomislav.
Oporavilište je službeno započelo radom 1. srpnja prošle godine i lani je »ugostilo« pet mladih supova. Nakon oporavka sve ptice puštene su na slobodu, a jedna od njih viđena je ovog ljeta na hranilištu u talijanskim Alpama.
U svibnju ove godine svečano je otvoren suvremeno opremljeni multimedijalni postav u prizemlju glavne zgrade koji se sastoji od dva dijela. U prvom su predstavljeni bjeloglavi supovi, strogo zaštićena vrsta koja se u Hrvatskoj uspjela održati jedino na kvarnerskim otocima, i to najvećim dijelom upravo na otoku Cresu. U drugom dijelu prikazana je povezanost tih karizmatičnih ptica i ostalih dijelova prirodne baštine otoka Cresa te etnografska baština Tramuntane. Prikazani su i zanimljivi spletovi biljnih i životinjskih organizama, međusobno povezani hranidbenim lancima i mrežama te iznimna biljna biološka raznolikost otoka Cresa.
Sada je Centar spreman za prijem ozlijeđenih supova, ali i za prezentaciju otočne i županijske bioraznolikosti turistima jer će, uz zaštitu populacije bjeloglavih supova, značajna uloga Centra za posjetitelje biti obogaćivanje turističke ponude i promicanje mjesta, otoka i Kvarnera.
