Kate Škrabonja proslavila stotu: Ne žalim se, pa živim već cijelo stoljeće!

Mladen Trinajstić

26. ožujak 2015 15:27

Snimio Mladen TRINAJSTIĆ

Teta Kate veliku je feštu dočekala u svom domu, u društvu svojih najmilijih, kćeri Anice i Božice, unuka i praunuka, koje, povjerila nam se, smatra najvrednijim postignućem u svom dugom i ispunjenom životu koji nije bio nimalo lak

GABONJIN Kate Škrabonja (rođena Radivoj) iz Gabonjina ovih je dana proslavila svoj stoti rođendan. Najstarija stanovnica spomenutog mjesta na području Dobrinjštine veliku je feštu dočekala u svom domu, vitalna i zdrava, u društvu svojih najmilijih koje, povjerila nam se teta Kate, takve kakvi jesu smatra svojim najvećim i najvrednijim životnim postignućem. 

  – Rodila sam se davne 1915. godine kao drugo sam dijete Andra i Marije Radivoj. U neimaštini i gladi, kako je tih godina posvuda bilo, prošlo je i moje djetinjstvo koje sam proživjela sa sestrom i još četvero braće. Školu sam završila u Gabonjinu pišući na pločicama uz šterike, va mižeriji, prisjetila se svojih dalekih dječjih godina slavljenica Kate Škrobonja koja se, doznali smo od njenih potomaka, stasajući u vrijednu i marljivu djevojku odlučila sa sestrom zaputiti u bijeli svijet, trbuhom za kruhom. Ne znajući gdje će je put odvesti najprije je otišla put Rijeke, odakle se naposljetku zaputila u Beograd.  

Služila u Beogradu

– Ondje sam se nastanila i pronašla dobar posao služavke u jednoj imućnoj židovskoj obitelji. U Beogradu zarađenim novcem hranila sam svoje roditelje i mlađu braću u Gabonjinu, a ondje sam ostala sve do početka Drugog svjetskog rata, odnosno do maslinske nedije kad počinje bombardiranje tog grada. Obitelj kod koje je radila, doznajemo, pakira se za Ameriku, a svojoj služavki također nude istu opciju.

Sudbina ipak nije tako htjela pa se danas stogodišnja teta Kate najprije vraća u Zagreb, a zatim i u rodni Gabonjin, gdje se 1946. udaje za danas pokojnog Josipa Škrabonju. – S njim sam u sretnom braku provela najljepša desteljeća svog života, a živjeli smo od njegovog rada u Šumariji i obrađivanja škrtih vrtova oko Gabonjina, prepričala je okupljenima na rođendanskom slavlju vesela stogodišnjakinja koja je u braku s pokojim Josipom na svijet donijela kćeri Anicu i Božicu.  

Pratilo ju zdravlje

Znala je puno puta reć da nije uvijek bila sita, ali i da je redom bila sretna i zadovoljna jer je djecu postavila na noge, ali i zato što ju je pratilo zdravlje, ispričale su nam njene kćeri, uz koje je velikoj teta Katinoj rođendanskoj fešti prisustvovalo i njeno četvero unučadi, te šestero praunučadi.

Na pitanje kako s osjeća, stogodišnja Gabonjarka odgovorila nam je: »Malo slabije čujen i vidin, ki dan me bole i kosti, ali i sve je to život na ki se ne žalin«. Kako bi se i žalila kad taj život, naposljetku, traje cijelo stoljeće!