Biser Hrvatske

Je li Hrvatska počela prepoznavati otoke kao svoje veliko blago?

Edi Prodan

Otoke se od »manje vrijednih« mjesta za život dovelo do – najrazvijenijih sredina u Hrvatskoj. Krk, Mali Lošinj, Rab i Novalja standardno su u samom vrhu najrazvijenijih jedinica lokalne samouprave u Lijepoj Našoj, a isto vrijedi i za tri velika srednjodalmatinska »kapitalca« Brač, Hvar i Korčulu



Zadnja subota u srpnju. Godina je 1988. Već iza Brseča promet se znatno usporavao da bi nekoliko stotina metara prije raskrižja za Brestovu i – stao. Neupućeni su se čudili, domaći kao i nemali broj stranaca kojima su i tada naši otoci bili omiljena ljetna destinacija su rezignirano znali: kolona za trajekt koji prevozi putnike i automobile na Cres.


Linija Brestova-Porozina bila je, uz ipak simbolične kapacitete »Marine« koja je prema Malom Lošinju plovila iz Pule ili Zadra, jedina veza otoka Cresa i Lošinja s kopnom. A želja domaćih i stranaca da ljetovanje provedu upravo na njima – mnogo. Dolje, nekih pet kilometara ispred kolone, ponosni ali i sve nemoćniji »Kalmar« je uporno, ustrajno i ponosno dodirivao dvije obale. Bez pauze. A što je i mogao – kapacitet 30 automobila, a želja za ukrcajem na tisuće. Čekati pet sati bilo je – prihvatljivo.


Most i trajekti


Otoci su u razdoblju iza Drugog svjetskog rata doživjeli sudbinu svih manjih sredina u Hrvatskoj. Industrijalizacija je silno privlačila stanovništvo u gradove, otoke su zahvatili depopulacija i besperspektivnost. Srećom, sa značajnijim porastom interesa stranaca za ljetovanjem u Hrvatskoj, i otoci šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća počinju značajnije profitirati.




Grade se na njima veliki smještajni kapaciteti, hoteli i kampovi, buja privatni smještaj. Zahvaljujući tome postaju privlačni za velik broj radnika koji na njih dolaze »u sezoni«. No, do značajnijih demografskih promjena dolazi sporo ili čak i – presporo. Ipak, shvaća se da bez velikih infrastrukturnih investicija neće biti moguća daljnja valorizacija otoka.



1999.


GODINE, u ožujku, Hrvatski sabor prihvatio je prvi sveobuhvatni Zakon o otocima



Upravo stoga, 1980. godine otvara se Krčki most, a zahvaljujući njemu Krk postaje najvažnija distributivna »platforma« za razvoj prometne infrastrukture kvarnerskih otoka. Slijedom mosta, 1989. godine otvara se i trajektna linija Valbiska-Merag koja Krk povezuje s Cresom i Lošinjem. Koliko je to bio nasušno potreban potez pokazuje i permanentna činjenica da upravo ta linija godišnje preveze najviše automobila od svih hrvatskih trajektnih linija.


Velika briga za obnovu pristaništa koja su ponegdje datirala još iz austrougarskih vremena, dala je također povoljni razvojni impuls. Pomaci se u tom smislu jasno vide još prije donošenje zakona iz ’99. godine, a sjećamo se kako je na tome, kao i na nabavci novih trajekata posebno agilan bio ministar pomorstva, prometa i veza Željko Lužavec koji je tu dužnost obnašao od 1996. do 1999. godine.


Velika pobjeda


Zbog rata, ali i drugih potrebnih ulaganja, prvenstveno u mrežu hrvatskih autocesta čemu smo svjedočili u prvom desetljeću aktualnog tisućljeća, u drugi plan pada razvoj cestovne infrastrukture na otocima. Osvrnemo li se na Kvarner, prijeko je potrebno autocestom riješiti ljetni prometni kolaps na Krku, kao i konačno izgraditi modernu prometnicu od Belog do Porozine. Jer i od nje do Brestove vodi jedna od pet najopterećenijh trajektnih linija na Jadranu – putnika je godišnje skoro 600 tisuća, vozila 230 tisuća.



2015. GODINE donesena je Rezolucija Europskog parlamenta o posebnoj situaciji otoka


Vratimo li se modernoj Hrvatskoj, prvi sveobuhvatni Zakon o otocima Hrvatski sabor prihvatio je u ožujku 1999. godine. Na njemu se radilo u poratnim vremenima, vrlo pedantno i stručno. On je konačno definirao 1,2 tisuće jadranskih otoka kao posebno hrvatsko blago koje u svom životu i razvitku traži naročitu pažnju. Usvojen je i niz propisa koji su regulirali tu materiju, a nisu se nužno odnosili na pojedine benefite koji većina najprije uočava. Ušlo se s tim zakonom u bit problema tako da se zatečeno tužno stanje konačno počelo mijenjati. Ne nužno u svim segmentima na bolje, ali trend je bio i više nego jasan.


U samom vrhu


Klimatski, vegetativno pa i sociološki gledano otoci su posebne cjeline koje svom stanovništvu, ali i svakom posjetitelju donose sasvim drugačije raspoloženje od onog koji pronalazimo na kontinentalnom kopnu. Ponajprije je tu riječ o znatno boljoj usklađenosti sa samom ljudskom prirodom, s poželjnijim ritmom života. Upravo zahvaljujući zakonskim aktima koji su pomagali razvoju otoka, taj je jedinstveni osjećaju počeo dopirati do sve većeg broja stanovnika pa se i u demografskom smislu slika počela pomicati na bolje. Nakon dugo vremena neki su otoci, Krk primjerice, konačno na popisu stanovništva pokazali – rast u odnosu na popis iz 2001. godne. Bila je to na neki način velika pobjeda Hrvatske. Jer jadranski su otoci – neprocjenjivo blago.


Ono što je također neprijeporno, ma koliko se ključne zakone uvijek moralo dorađivati, činjenica je da se zahvaljujući svijesti i djelovanju svih hrvatskih vlada nakon Domovinskog rata otoke od »manje vrijednih« mjesta za život dovelo do – najrazvijenijih sredina u Hrvatskoj. Posebno se to odnosi na tri velika srednjodalmatinska »kapitalca« Brač, Hvar i Korčulu, kao i na praktično sve unutar Krčke biskupije: Novalja, Rab, Krk i Mali Lošinj standardno su u samom vrhu najrazvijenijih jedinica lokalne samouprave u Lijepoj Našoj.



2018. GODINE, u lipnju, na javnu raspravu upućen je novi Zakon o otocima


Ono što ih takvima čini nije samo dominantna orijentacija na turizam, nego i disperzija gospodarskih aktivnosti, prije svega usmjerenih na unikatnu poljoprivredu. Da, mnogi će reći da je otok Krk jedna od najrazvijenijih sredina u Hrvatskoj zahvaljujući i činjenici da je spojen – mostom. Možda, ali ono što iskustveno znamo činjenica je da su otoci sve bogatiji – dijelom jer je to nevjerojatno blago prepoznala nova Hrvatska, ali i dijelom jer otoke nastanjuju posebno vrijedni i odgovorni ljudi.


Novi Zakon


A da bismo svi mi kao zajednica bili još odgovorniji prema otocima, u lipnju je na javnu raspravu upućen novi Zakon o otocima. Postojeći je u mnogim elementima zastario, a danas smo i dio Europske unije. To naglašavamo jer se i unutar te institucije vodi sve više brige o otocima. Pa je tako 2015. godine donesena Rezolucija Europskog parlamenta o posebnoj situaciji otoka. Stoga, ne samo da se moramo uskladiti s novim vremenima, moramo to učiniti i s novom političkom organizacijom čiji smo član. Mnogo se tu unosi novih elemenata, a ono o čemu se vodi posebna pažnja je i mogućnost korištenja sredstava EU-a u razvoju otoka, posebno u onom dijelu koji se odnosi na »pametne otoke«, na sredine koje već sada vode naglašeno veću brigu o ekologiji u odnosu na kontinentalni dio baš kao što to sve više čine i po pitanju obnovljive energije. Kad smo pak u zoni Sjevernog Jadrana, po brizi o otocima posebno se ističe Primorsko-goranska županija. Njezinim aktivnostima, posebno u pogledu obnove lučke infrastrukture pa i na najmanje naseljenim otocima, svjedočimo iz mjeseca u mjesec.


Prioritet


Zadnja subota u srpnju. Godina je 2018. Kolona je na Brestovi bila dugačka po prilici 1,2 kilometara. »Japanka« »Brestova« je pristala i »povukla« ne tako veliki dio kolone, jer kapacitet joj je sedamdesetak automobila. Nismo ušli. Nismo se ni uzbuđivali zbog toga. U daljini, ispred Porozine već je prema nama kretao elegantni, moćni »Bol« koji kad krene s ukrcajem u sebe bez problema uvuče kilometar i više kolone. Ni ne čudi. U njega odjednom stane i do – 200 vozila! A mi? Mi smo za manje od pola sata od dolaska u Brestovu s njegove palube veselo promatrali kako obala Istre ostaje za nama.


I da, kad je već riječ o jednom tako eminentnom i utjecajnom skupu kao što je Konferencija o otocima koju u Opatiji Novi list organizira 11. rujna, prišapnuli su nam otočani, poručite im da bi bilo jako dobro, logično i pošteno, a ni turisti se neće ljutiti, kad bi, ma koliko danas prelazak s otoka na kopno i obrnuto bio brz i efikasan, oni ipak imali prioritet pri ukrcaju. Bila bi to još jedna, možda ne sudbinska, ali svakako lijepa gesta u korist opstanka i dodatne obnove života na otocima.