foto: arhigva NL
Može li otok biti posljednja šansa za ostanak liječnika u Hrvatskoj prije odlaska u inozemstvo? Može, a to dokazuje primjer dr. Daniela Bačića, mladog liječnika obiteljske medicine koji se prije nepunih godinu dana doselio na Lošinj i počeo raditi u tamošnjem Domu zdravlja. Nakon završetka Medicinskog fakulteta u Zagrebu 2015. godine, Bačić je do preseljenja na Lošinj, kao obiteljski liječnik radio u svom Slavonskom Brodu, a danas kaže da se brzo naviknuo na život na otoku.
– Na Lošinj sam stigao u svibnju 2018. godine zajedno sa suprugom, naravno trbuhom za kruhom. Meni kao liječniku nije bio osobit problem zaposliti se diljem Hrvatske zbog već opjevanog kroničnog nedostatka liječnika, ali je moja žena kao psiholog već duži niz godina bez posla na neodređeno. Na otok smo došli iz Slavonije, otvorili su nam se natječaji, premda supruzi ponovo na određeno. No, složili smo se da će nam Lošinj biti posljednji korak pred odlazak preko granice. U prilog Lošinju je išla sasvim zavidna zdravstvena zaštita na otoku, prisutnost osnovne i srednje škole te vrtića na koji smo računali s bebom koja nam je bila na putu. Zaljubljenici smo u prirodu, što je svakako najjači adut Lošinja, posebno ako se uzme u obzir da smo krenuli iz Slavonskog Broda gdje pitanje rafinerije i aktualna zagađenja vode ipak igraju ulogu. Oboje smo prije dolaska obavili razgovor s poslodavcima, gdje je meni rečeno da će smještaj biti osiguran. S obzirom na to da smo selili iz vlastitog stana koji je zahtijevao samo režije i s obzirom na cijene najamnina na Lošinju, drugačija varijanta nije bila isplativa.
Prvotni dogovor je uključivao gradski kadrovski stan što se izjalovilo i na koncu završilo tako da smo sami privatno našli smještaj čiju najamninu sufinanciraju Dom zdravlja PGŽ-a i Grad Mali Lošinj. U principu sve je super, ali je nemoguće u potpunosti prilagoditi životni prostor sebi, opisuje svoj dolazak na Lošinj dr. Bačić koji se nakon završenog staža u Općoj bolnici Slavonski Brod u Slavoniji najprije zaposlio na neodređeno u ambulanti obiteljske medicine.
Velika ambulanta
Dislociranost
Postoji potencijal u kirurškoj dvorani koja je godinama ugašena, kao i rodilištu koje je nekada postojalo pa imamo novorođenih na trajektu čiji porod nerijetko vodi kolega zatečen u situaciji, bez iskustva. Svakako nam je na Lošinju nužan centar za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti. Mala smo sredina, svi se međusobno dobro poznajemo, u stalnom smo kontaktu i smatram da dobro trijažiramo, da hitnoće ne čekaju na obradu i da su obrade visoke kvalitete i vođene isključivo strukom, ističe dr. Bačić.
Naravno, tu je i drugo podneblje koje nosi i nešto drukčiju problematiku zbog koje se pacijenti javljaju u ambulantu. U unutrašnjosti mi se, recimo, nitko nije javio zbog uboda morskog ježinca. Različiti su alergeni, ozljede su drugog karaktera, udio kroničnih bolesti nešto drukčije raspodijeljen, slika uzročnika zaraze nešto različitija i koncentriraniji su problemi ovisnosti, kaže dr. Bačić dodajući kako su mu u razdoblju uhodavanja bili dobrodošli i uvijek korisni savjeti kolega.
Puno toga drukčije
Na otoku se trebao naviknuti da pojedine rezultate dijagnostičke obrade treba dulje čekati jer se uzorci šalju u Rijeku pa kroz određen vremenski period nalaz stiže natrag, a novost mu je bila da se za pojedine uzorke slanje u Rijeku pacijentima dodatno naplaćuje, unatoč dopunskom osiguranju. Sanitetski prijevoz je ograničen i kada se pacijenti ujutro zapute u Rijeku, mogućnost daljnje organizacije sanitetskog prijevoza tog dana više nije opcija. Opskrba potrošnog materijala za ambulantu također je vezana za Rijeku i nije fleksibilna, a tu je i problem organiziranja zamjene za vrijeme godišnjeg odmora ili neočekivanih bolovanja te popunjavanje kadra za turističku ambulantu tijekom ljetnih mjeseci koju često pokrivaju matični liječnici po satnici u visini od 50 kuna po satu.
– Ipak smatram da je standard zdravstvene zaštite ovdje na zavidnom nivou i ponosan sam što sam njenim dijelom. Radiološki, kirurški, internistički tim i odjel dijalize, zatim 24-satni nadzor na stacionaru, hitna medicina, dentalna medicina, obiteljska medicina, laboratorij koji radi punom parom, javno zdravstvo, pedijatrijski i ginekološki tim, zatim Lječilište u Velom Lošinju koje pokriva fizikalnu i dermatološku djelatnost i koje omogućuje stacionarnu rehabilitaciju – ipak su sasvim pristojan nivo. Mjesečni dolasci psihologa, ortopeda, oftalmologa, otorinolaringologa i psihijatra, koji doduše nisu redovni, dodatno upotpunjuju opseg specijalističke skrbi. Nažalost, broj pregleda koje specijalist obavi u dane dolaska na otok ograničeni su i pojedini pacijenti čekaju po nekoliko mjeseci da red dođe na njih. Istaknuo bih korektnu suradnju sa sanitetom, patronažnim timom, ali i kućnu njegu koja je, čini mi se, nedostatna, ističe dr. Bačić.
Razni sadržaji, ugodni ljudi
Mladi liječnik nam kaže da se navikava na život na otoku, a i ugodno je iznenađen sa sadržajima koji su ga dočekali na Lošinju.
– Ima tu svega pomalo, od sportsko-rekreativnog sadržaja do kulturnog i obrazovnog. Vršnjaci s kojima sam dosad provodio vrijeme, više su nego ugodno društvo, a takva je i većina otočana. Neobavezni susreti i usputni razgovori su pozitivni i ugodni – dojmovi su ovog mladog Slavonca koji nam kaže da je odavno rečeno što je potrebno i što sustav mora ponuditi mladim liječnicima kako bi ostali u Hrvatskoj nakon završenog fakulteta. Pitamo dr. Bačića može li liječnike na otoke privući i subvencija lokalne samouprave kakvu je nedavno dala jedna općina na Hvaru ne bi li njezini stanovnici napokon dobili liječnika.
– Spomenuo sam već da je Lošinj bio posljednji odabir prije odlaska van, toga se i dalje držim u suglasnosti sa svojom obitelji. Ono što se daje i ono što se dobiva je u apsolutnom je neskladu i izaziva frustraciju te postupno odmicanje. Što se tiče subvencije za kolegicu iz Makedonije, ona bi imala smisla da je »ugravirana« u plaću i da je onda na takvu plaću dobila subvenciju. Život na otoku je iznimno skup, a kolegici naravno želim svu sreću – zaključuje dr. Bačić, koji je rado s nama podijelio svoju životnu priču i razmišljanja, ali ne i pristanak da objavimo njegovu fotografiju što je možda uistinu, složit ćemo se s njim, sporedno u ovoj priči koja se dotiče nekih univerzalnih problema i trendova u Hrvatskoj.
