Problemi na početku sezone

‘Hitno tražimo radnike’: Na Rabu nikad nije bio veći manjak sezonaca

Ivor Balen



RAB Hitno tražimo radnike, natpis je koji se ovih dana može vidjeti na više lokacija na Rabu. Sezona je počela, bliže se srpanj i kolovoz i tradicionalne špice kada se gradom teško probiti od gostiju, a brojni obrti i turističke tvrtke još uvijek nisu popunili redove sezonskim djelatnicima, ili se »krpaju« kako stignu.


Ova pojava na Rabu je uglavnom novost i to je ono što mnoge brine…


– Nikada do ove godine nismo imali ovakvih problema s kadrovima. Uvijek se radna snaga nalazila s domicilnim stanovništvom. Barem je kod nas tako, a brat i ja u sezoni zapošljavamo 20 ljudi, kaže Nikica Španjol, rapski ugostitelj i gradski vijećnik.




Plaće nisu male…


Što se točno događa i zašto nema radnika – nitko ne zna točno reći. Domaće djevojke i dečki, očigledno su sve rjeđi, a radnici van otoka više ne dolaze u brojevima u kojima su dolazili prijašnjih godina. Ima tu i komentara kako više nitko neće raditi…


– Kvalitetni radnici koji su dolazili, uglavnom Slavonci, koji znaju strane jezike, otišli su valjda raditi u inozemstvo. Mi smo imali jednu djevojku na probi koja nije zadovoljila jer nije znala njemački. Dosta toga možemo riješiti osmjehom, ali ako ne znaš brojati na stranom jeziku, ne možeš ni naplatiti. Moja supruga ima obrte u Loparu i u gradu. Ovdje je našla jednu djevojku, ali u Loparu muku muči. Ako se ne plati smještaj, nema šanse, dodaje Španjol.


Kako objašnjava, radnici izvan otoka dobiju ovdje i smještaj i hranu. Španjol se ne slaže da su možda plaće male, što odbija radnike od sezonskog posla.


– Plaće im nisu male, iznosi se kreću od 3.500 do 4.500 kuna plus smještaj i hrana. Ukupno je to oko 6.500 kuna mjesečno. Mi se snalazimo kako možemo, radi cijela obitelj, ove godine će i najmlađi sin od 13 godina. Nema mu druge. I ja sam počeo sa 13 godina na rampi u hotelu Carolina, kaže Španjol, dodavši da problem nije samo manjak radnika, nego i manjak kvalitetnoga kadra, što je posljedica, kako ističe, sve kraćih sezona. Ljudima se ne isplati doći raditi na mjesec dana, maksimalno dva u srpnju i kolovozu.


Stipendije


Vlado Miš, direktor Imperiala, kaže da je problem osiguranja dovoljnog broja i potrebne kvalitete sezonaca svake godine sve više izražen, posebno kod ugostiteljskih zanimanja.


– To je, pored postojećih brojnih i sve većih nameta, sljedeći strateški problem hrvatskog hotelijerstva, koji će imati štetne posljedice na hrvatski turizam ako se ne poduzmu adekvatne mjere i ne uključe svi nadležni, od poslodavaca do državnih institucija, kaže Miš. Mi smo se u Imperialu uglavnom kompletirali, a zbog kontinuiranih investicija u kvalitetnije i nove sadržaje imamo i veće potrebe. Zapošljavamo oko 270 sezonaca, a ove turističke sezone bit će desetak radnika više zaposleno od prošle, no nedostaje nam još kvalitetnih konobara, što postaje sve veći problem na Rabu.


Tim više što je ove godine u Srednjoj ugostiteljskoj školi na Rabu upisano samo četvero konobara, od kojih trojica imaju sa Imperialom potpisane ugovore o stipendiranju i zapošljavanju. Školu smo već pismeno obavijestili da smo i sljedeće godine voljni potpisati ugovore o stipendiranju i zapošljavanju sa desetak učenika, usmjerenja konobar i kuhar. Osiguravamo dodatne edukacije, mentorsko praćenje stručne prakse i obvezu zapošljavanja nakon završetka škole, tako da očekujemo veću zainteresiranost, dodaje Miš, apeliravši da se što više djece odluči na ugostiteljska zanimanja. Iako je budućim konobarima i kuharima posao praktički osiguran, što je danas u Hrvatskoj »jack pot«, interes za ta zanimanja nije velik. – Ako zainteresiranost za ugostiteljska zanimanja na Rabu i ubuduće bude na razini zadnjih nekoliko godina, onda se svi trebamo uistinu zabrinuti za budućnost našeg turizma, posebno onog kvalitetnog, rekao je Miš.

Izgubili se kriteriji


S radnom snagom problema ima i poznata rapska pekarnica i slastičarnica Kiflić. Izvršni direktor Kristofor Justić kaže da je od prije poznato da je teško naći pekare i slastičare, ali ove godine nema ni trgovaca koji će prodavati u pekarnicama i ostalim objektima.


– Razloga je više. Kao prvo tu su napuhane priče o radu i plaćama u Europi koje ljudi slušaju i onda misle da njihov rad vrijedi puno više. A činjenica je da nemaju velikog znanja ni iskustva, a traže brda i doline. Kod nas su se izgubili kriteriji znanja, rada, prakse, iskustva i omjera plaća, za što je zaslužno i sivo tržište. Potom su tu veliki trgovački centri koji daju obećanja koja rijetko ispoštuju. Na primjer, kažu da nude posao preko cijele godine, a ugovor do 1. listopada. Šoping centri zapošljavaju ljude s nikakvim kvalifikacijama, po deset ih je u smjeni, nisu opterećeni, imaju taj jedan luksuz koji im odgovara, kaže Justić, dodavši da, po njegovim procjenama, mnogi čekaju »zadnji vlak« koji će krenuti 1. ili 15. srpnja.


– Nas zovu i pitaju koliku će plaću imati, a ja im kažem da nije bitno koliko zaradiš, nego koliko radiš. Radnici van otoka bi dolazili njih troje, četvero u grupi, kao da idu na piknik. Malo bi se kupali i sunčali i usput radili. A to ne ide tako. Kod nas se može dobiti 500-600 eura mjesečno i smještaj, a da se ne mora ništa znati. Tko pokaže malo ambicija imat će i tisuću kuna veću plaću, ali i dalje imamo problema sa zapošljavanjem, rekao je Justić.