Bez povratka nema ni života na otoku. Tu je dobra zemlja, izvrsno vino, čekaju vaše ruke, vaše nove tehnologije. Ali treba vlast omogućiti da se ljudi rado vraćaju. Na otocima se može živjeti. Ali treba željeti i htjeti, poručio je vlč. Tomislav Debelić sudionicima tradicionalnog susreta iseljenika otoka Suska
SUSAK Ljeti je gužva, zimi je pusto. U tim riječima Marije Rudić, rođene Suščanke koja je veliki dio svog života provela u New Jerseyju, u SAD-u, ogleda se sudbina mnogih otoka. Jedan od njih, Susak, jučer je 32. put proslavio Dan iseljenika koji se još od 1985. godine tradicionalno obilježava zadnje nedjelje u srpnju, kada veliki broj iseljenih Suščana provodi godišnji odmor na svom otoku.
Marija Rudić pola godine provodi na Susku, a drugu polovicu u Zadru, a jučer je, odjevena u suščansku narodnu nošnju, bila glavna atrakcija na trgu ispred crkve sv. Nikole pa su se mnogi sudionici proslave poželjeli i fotografirati s njom.
Trenutačno na Susku boravi dvjestotinjak iseljenika i za njih je jučer u organizaciji Grada i Turističke zajednice Malog Lošinja, Matice iseljenika Rijeka i Mjesnog odbora Susak priređen bogat cjelodnevni program. U nazočnosti Vladinog izaslanika, ministra turizma Garija Cappellija, gradonačelnice Malog Lošinja Ane Kučić i drugih uzvanika, ujutro je u crkvi sv. Nikole održana svečana misa, potom je u Klubu iseljenika uz prezentaciju autohtonih proizvoda otoka Suska otvorena izložba rukotvorina »Nek lumin ne zgori«, u popodnevnim satima održane su sportsko-zabavne igre i mini olimpijada za najmlađe, a proslava je okončana modnom revijom s elementima narodne nošnje otoka Suska, nastupom folklora i koncertom Đanija Stipaničeva i benda Macaklini.
Ministar turizma Gari Cappelli izrazio je zadovoljstvo što je ove godine iseljenih Suščana došlo više nego inače i slaže se sa župnikom Debelićem da se na otocima može živjeti. U to se, kaže, uvjerio još kao gradonačelnik prešavši u 12 godina praktički svaki pedalj lošinjskih otoka.
– U tih 12 godina puno se toga promijenilo. Osim iznajmljivanja apartmana, ljudi se danas bave i drugim djelatnostima, puno su inovativniji. Samo na Lošinju ima više od 1.200 biljnih vrsta, ljudi su počeli to iskorištavati, rade od toga prirodne preparate. Na Iloviku je posljednjih godina otvoreno pet tvrtki. Dakle, otoci više nisu samo turizam, ribolov i masline već i puno toga drugoga, što će Vlada Republike Hrvatske poticati kroz Upravu za otoke i programe drugih ministarstava. Bitno je zadržati školu, crkvu i druge institucije koje drže ljude na okupu, rekao je Cappelli, dodavši da na hrvatskim otocima živi oko 120.000 ljudi, a godišnje bilježe oko tri milijuna turističkih dolazaka odnosno oko 22-23 milijuna noćenja, što je skoro 20 posto.
Val iseljavanja
Susak je najviše stanovnika imao nakon Drugog svjetskog rata, oko 2.000, a danas ih zimi ima 150 do 170. U školi je trenutačno četvero djece, a lani je doselila jedna obitelj s dvoje djece. S druge strane, u iseljeništvu danas živi oko 2.500 Suščana i njihovih potomaka, najviše u Americi, na području New Jerseyja, kamo su iseljavali pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Na te je brojke ukazao i suščanski župnik Tomislav Debelić na jučerašnjoj misi u prepunoj crkvi sv. Nikole.
– Hrvata u iseljeništvu danas ima kao i u domovini. Taj egzodus ne traje od danas. Počeo je još u 19. stoljeću. Kada se gradio Sueski kanal, 3.000 Hrvata je išlo tamo raditi. Dubrovački biskup poslao je za njima svećenike jer Crkva ide uvijek za ljudima. Tako danas u svijetu postoji 187 hrvatskih katoličkih župa u kojima djeluje 197 svećenika, puno časnih sestara i laika, među njima i u New Jerseyju i Astoriji. Zašto su ljudi napuštali Susak i druge krajeve? Odlazili su zbog gospodarskih problema, a još više zbog terora komunista i komunizma. Ne zaboravimo to. Pitajte starije ljude kako je to bilo. To treba prenositi drugima, bez i trunke mržnje, samo činjenice. Bilo je i dramatičnih situacija. Neki su i ubijeni jer su htjeli ići »priko«, nekima se nije dopustilo ni organizirati kršćanski pogreb. Godine 1953. svećenik je dolazio iz Malog Lošinja jer je suščanski bio u zatvoru. Tako je trpio naš narod. Bježali su preko granice da bi našli bolji život u demokratskom svijetu – rekao je vlč. Debelić.
Potekla pitka voda
Suščanski župnik rekao je da bi Dan iseljenika zapravo trebao postati Dan povratnika jer bez povratka nema ni života na otoku. Ali, dodao je, čak je i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović za nedavnog susreta s iseljenicima u Zagrebu rekla da mnoge institucije koče povratak iseljenika.
– Zašto? – zapitao se vlč. Debelić. Tu je dobra zemlja, izvrsno vino, čekaju vaše ruke, vaše nove tehnologije. Ali treba vlast omogućiti da se ljudi rado vraćaju. Na otocima se može živjeti. Ali treba željeti i htjeti. A onaj tko hoće, taj i može, a onaj tko može, taj će i uspjeti – poručio je suščanski župnik iseljenicima.
A da izvršna vlast ipak vodi računa o otocima, potvrdila je gradonačelnica Malog Lošinja Ana Kučić.
– Posebno sam ponosna što je ove godine Suskom potekla desalinizirana pitka voda, a u tijeku je i dogradnja operativne obale. Time je problem pitke vode praktički riješen, mnogi su se objekti već priključili na taj sustav. To je potvrda da iznimno puno ulažemo u naša mala mjesta i otoke, a Susak nam je uvijek bio bitan. Trudimo se našim otočanima olakšati život tijekom cijele godine – izjavila je gradonačelnica Kučić.
