Foto: Mladen Trinajstić
Koliko me na darivanje motivira želja za pomaganjem onima kojima je pomoć potrebna, toliko mi je ta praksa važna i zbog redovitog držanja pod kontrolom vlastitog zdravlja. Kao i mnogi redoviti darivatelji, i ja primjećujem da me tijelo »pita« dati krv
KRK Šezdesetjednogodišnji Josip Mahulja iz Krka ovih je dana ostvario velik i vrijedan podvig, premašivši brojku od stotinu dobrovoljnih darivanja krvi.
Tim činom ovaj se djelatnik krčkih Ponikava priključio dvojici svojih sugrađana – Zdravku Petriću i Berislavu Manestru, koji su isto ostvarenje dosegnuli prije nešto više od godinu dana. – Istini za volju, ovo je moje 104. darivanje krvi uzmu li se u obzir i ona koja sam još davne 1974. godine ostvario u vojsci, napomenuo je plemeniti i humani otočanin, dodavši da su spomenuta darivanja, iako »ciljana«, zapravo bila njegov ulazak u darivateljski svijet iz kojeg, do današnjeg dana, nije izišao.
Naravno, ta prva »vojna darivanja« bila su motivirana nagradnim slobodnim danima zbog kojih sam, par dana prije redovnog roka, izašao iz vojske. Sve nakon toga više nije imalo nikakav drugi motiv osim pomaganja u spašavanju života i zdravlja ljudi kojima je krv bila potrebna, ističe naš sugovornik kojemu je tijekom jubilarnog darivanja društvo prigodno radila Marija Jakominić, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Krk.
Kroz darivanje krvi darujemo dio sebe, a da ni ne znamo koga darujemo. U tome je zapravo i najveća vrijednost i plemenitost tog čina, rekla je obraćajući se Mahulji ravnateljica GDCK-a Krk Marija Jakominić. Čovjek čovjeku može pomoći na razne načine, ali najvažnije je pomagati od srca. Hvala vam na vašem humanom činu u ime sviju kojima je vaša pomoć bila potrebna, zaključila je čelnica Crvenog križa, poželjevši da dugoljetna praksa plemenitog Krčanina bude primjer ostalima.
Tijelo »pita«
Mahulja je, govoreći o svojoj ustrajnosti u darivanju, napomenuo i da ga je u učvršćenju navike darivanja krvi dodatno motivirala praksa njegovih kolega iz kraljevičkog brodogradilišta (u kojemu je radio sve do 1982. godine) a koji su se, kao i djelatnici brojnih većih tvrtki u to doba, svi redom organizirano i masovno odazivali takvim akcijama.
– Praksu darivanja nastavio sam i prelaskom u Ponikve, komunalnu tvrtku koja je također uvijek imala jaku i brojnu bazu darivatelja, objašnjava naš sugovornik, primjećujući da se posljednjih godina, na njegovu žalost, odlaskom brojnih starijih kolega u mirovinu broj darivatelja i ondje osjetno »stanjuje«.
– Ja sam ipak uvijek iznova ovdje, i iskreno govoreći, koliko me na darivanje motivira želja za pomaganjem onima kojima je pomoć potrebna, toliko mi je ta praksa važna i zbog redovitog držanja pod kontrolom vlastitog zdravlja. Kao i mnogi redoviti darivatelji, i ja primjećujem da me tijelo »pita« dati krv. Naime, već godinama osjećam da mi taj čin čini dobro jer se nakon svakog darivanja fizički osjećam bolje, »lakše« i smirenije.
Mlade snage
Kako bilo, s praksom darivanja kanim nastaviti dokle god budem mogao, zasigurno do odlaska u mirovinu, naravno, dozvoli li mi to zdravlje, rekao je Mahulja, dodavši da mu zaboravljanje na tu »obvezu« ne dozvoljava niti praksa Gradskog društva Crvenog križa čiji predstavnici prije svake organizirane akcije svim registriranim darivateljima poštom upućuju pozive.
A da pozivi i organizirane akcije donose rezultat, potvrdio je i veliki odziv krčkih maturanata koji su se, potaknuti prigodnom akcijom, odnosno motivacijskim predavanjem u Srednjoj školi »Hrvatski kralj Zvonimir«, prvi put odazvali akciji i tako na simboličan način zatvorili krug koji je još 1974. godine otvorio »slavljenik« Josip Mahulja.
