Snimio Sergej DRECHSLER
Ugled što ga uživa rapska psihijatrija i njezin preobražaj u posljednjih deset godina bile su središnje teme svečanosti ove ustanove koja je, s druge strane, sa oko 250 zaposlenih i najveći poslodavac na Rabu
RAB Pod motom Sapere Aude, usudi se znati, odnosno »budi hrabar sam riješiti problem, bez tuđe pomoći«, jučer je obilježeno 60 godina Psihijatrijske bolnice Rab. Kako su komentirali neki od gostiju – program je bio kratak i jasan, informativan i efektan, taman kako treba.
Vodila ga je ravnateljica Vesna Šendula Jengić koja je, prema mišljenju mnogih, jedna od najzaslužnijih osoba što je bolnica danas uzor i izgleda sjajno, za razliku od nekih, ne tako davnih vremena. Taj ugled kojeg uživa rapska psihijatrija i preobražaj njezinih zgrada i okoliša bile su centralne teme svečanosti održane u konferencijskoj sali Upravne zgrade.
– Liječimo li bolesnike ili ih analiziramo? Kako na njih utječe posvemašnja zapuštenost objekata? Kako je strašno onima, koji se liječe, ugledati ruševine i biti u dvorištu bez svjetla? – neka su od pitanja koja su si djelatnici bolnice postavljali zadnjih desetljeća, a koja su prezentirana na video zidu uz prigodnu glazbu.
Uslijedili su i odgovori:
– Danas razmišljamo da smo uspjeli, barem u mjeri potrebnoj za ovaj kutak svijeta. Što sutra? Vratimo im osmijeh jer ovaj svijet pripada i njima, poruke su s kojima je stotinjak uzvanika otišlo sa svečanosti.
Važna radna mjesta
Glavni među njima bio je župan Zlatko Komadina, budući da je Primorsko-goranska županija osnivač bolnice i glavni investitor. Komadina se prisjetio kako je prije deset godina, na proslavi 50. rođendana, investicijski ciklus bio na početku.
– Danas smo pri kraju. Deset godina je trebalo, ali od kada smo dobili poziciju osnivača i namjenska sredstva za zdravstvo, naša zadaća bila je da osiguramo kvalitetu zdravstvene zaštite na svim razinama. Menadžment je ovdje kvalitetno odradio posao. Početkom 2000-ih godina stanje u bolnici bilo je nedostojno čovjeka, a ove i iduće godine ulaganja će biti dovršena uređenjem zadnja dva paviljona, rekao je Komadina, naglasivši da je na otoku svako radno mjesto važno i velika je odgovornost radna mjesta sačuvati.
Ustanova koju Rabljani zovu jednostavno »bolnica Kampor« nezaobilazan je dio života na otoku. Najveći je poslodavac na Rabu kada su u pitanju stalno zaposleni (»Imperial« ih ima više tek sa sezoncima) – njih oko 250. Brojne su rapske obitelji koje ovise o plaći zaposlenika bolnice, oko tisuću otočana teško bi mogli živjeti ovdje da nema bolnice Kampor.
Putokaz Rabljanima
– Rab je otok s najvećim brojem liječnika i medicinskoga kadra po stanovniku. Bolnica djeluje u sinergiji s lokalnim stanovništvom i gospodarstvom, a važna je i za lokalnu samoupravu s obzirom na preko 240 zaposlenika, preko 50 milijuna kuna ukupnih prihoda i preko 50 milijuna kuna ulaganja u zadnjih desetak godina. Ona je humani i socijalni potencijal koji unapređuje život na otoku, rekao je Lazarić.
Prigodne zahvalnice
Kako je istaknula Šendula Jengić, kroz bolnicu je sve ove godine prošlo oko 30.000 pacijenata. Dirljivo je bilo obraćanje jednog od njih, predstavljenog kao Damir iz Klagenfurta.
– Pun sam emocija. Prije više od 35 godina bio sam ovdje pacijent, a danas živim u Klagenfurtu kao umjetnik. Slikam za djecu oboljelu od raka i djecu invalide, ispričao je Damir, koji je bolnici donirao tri svoje slike i najavio veliku izložbu u Klagenfurtu s ciljem prikupljanja sredstava za bolnicu.