60. godišnjica osnivanja

Bolnica koja vraća osmijeh i unapređuje život na otoku Rabu

Ivor Balen

Snimio Sergej DRECHSLER

Snimio Sergej DRECHSLER

Ugled što ga uživa rapska psihijatrija i njezin preobražaj u posljednjih deset godina bile su središnje teme svečanosti ove ustanove koja  je, s druge strane, sa oko 250 zaposlenih  i najveći poslodavac na Rabu



RAB Pod motom Sapere Aude, usudi se znati, odnosno »budi hrabar sam riješiti problem, bez tuđe pomoći«, jučer je obilježeno 60 godina Psihijatrijske bolnice Rab. Kako su komentirali neki od gostiju – program je bio kratak i jasan, informativan i efektan, taman kako treba.


Vodila ga je ravnateljica Vesna Šendula Jengić koja je, prema mišljenju mnogih, jedna od najzaslužnijih osoba što je bolnica danas uzor i izgleda sjajno, za razliku od nekih, ne tako davnih vremena. Taj ugled kojeg uživa rapska psihijatrija i preobražaj njezinih zgrada i okoliša bile su centralne teme svečanosti održane u konferencijskoj sali Upravne zgrade.


– Liječimo li bolesnike ili ih analiziramo? Kako na njih utječe posvemašnja zapuštenost objekata? Kako je strašno onima, koji se liječe, ugledati ruševine i biti u dvorištu bez svjetla? – neka su od pitanja koja su si djelatnici bolnice postavljali zadnjih desetljeća, a koja su prezentirana na video zidu uz prigodnu glazbu.




Uslijedili su i odgovori:


– Danas razmišljamo da smo uspjeli, barem u mjeri potrebnoj za ovaj kutak svijeta. Što sutra? Vratimo im osmijeh jer ovaj svijet pripada i njima, poruke su s kojima je stotinjak uzvanika otišlo sa svečanosti.


Važna radna mjesta


Glavni među njima bio je župan Zlatko Komadina, budući da je Primorsko-goranska županija osnivač bolnice i glavni investitor. Komadina se prisjetio kako je prije deset godina, na proslavi 50. rođendana, investicijski ciklus bio na početku.


– Danas smo pri kraju. Deset godina je trebalo, ali od kada smo dobili poziciju osnivača i namjenska sredstva za zdravstvo, naša zadaća bila je da osiguramo kvalitetu zdravstvene zaštite na svim razinama. Menadžment je ovdje kvalitetno odradio posao. Početkom 2000-ih godina stanje u bolnici bilo je nedostojno čovjeka, a ove i iduće godine ulaganja će biti dovršena uređenjem zadnja dva paviljona, rekao je Komadina, naglasivši da je na otoku svako radno mjesto važno i velika je odgovornost radna mjesta sačuvati.


Ustanova koju Rabljani zovu jednostavno »bolnica Kampor« nezaobilazan je dio života na otoku. Najveći je poslodavac na Rabu kada su u pitanju stalno zaposleni (»Imperial« ih ima više tek sa sezoncima) – njih oko 250. Brojne su rapske obitelji koje ovise o plaći zaposlenika bolnice, oko tisuću otočana teško bi mogli živjeti ovdje da nema bolnice Kampor.


Putokaz Rabljanima


– Na trenutak se svi zajedno prisjetimo svih dobrih ljudi koji nisu više s nama, a dio sebe su ugradili u ovu ustanovu. Iz osobnog iskustva mogu se prisjetiti svojih dolazaka ovdje, koji su bili nelagodni. Uz silna ulaganja danas je to nešto sasvim drugo, a uz podršku osnivača, vi djelatnici ste doprinijeli da se čovjek na svakom koraku osjeća ugodno. Svima nama na otoku bolnica je putokaz na koji način treba upravljati resursima i u kojem smjeru treba ići, rekao je gradonačelnik Raba Nikola Grgurić, nametnuvši za razmišljanje temu razvoja zdravstvenog turizma na otoku, dio čega može biti i psihijatrija.Predsjednik Upravnog vijeća Marin Lazarić naglasio je da su svi članovi Upravnog vijeća s Raba te da je bolnica vrijedan resurs otoka, moderna ustanova i nastavna baza pet fakulteta, poznata i u inozemstvu.

– Rab je otok s najvećim brojem liječnika i medicinskoga kadra po stanovniku. Bolnica djeluje u sinergiji s lokalnim stanovništvom i gospodarstvom, a važna je i za lokalnu samoupravu s obzirom na preko 240 zaposlenika, preko 50 milijuna kuna ukupnih prihoda i preko 50 milijuna kuna ulaganja u zadnjih desetak godina. Ona je humani i socijalni potencijal koji unapređuje život na otoku, rekao je Lazarić.



Priča o Psihijatrijskoj bolnici Rab počinje u Drugom svjetskom ratu kada je u Kamporu bio zloglasni talijanski logor. Nakon kapitulacije Italije 1943. godine, u dijelu logora ostalo je 12 započetih kamenih zgrada koje su bile napuštene sve do 1949. godine. Kada je to područje 1952. posjetio tadašnji ravnatelj Duševne bolnice u Vrapču, predložio je da se zgrade adaptiraju za bolnicu. Prijedlog je prihvaćen i 1. rujna 1955. godine osnovana je Bolnica za duševne bolesnike na Rabu. Bilo je to formalno osnivanje, budući da su još 1. lipnja iste godine parobrodom stigli prvi bolesnici.Današnja Upravna zgrada bila je prvi i tada jedini uređeni paviljon, od njih dvanaest. Nakon Domovinskog rata, u vrijeme kojega je ovdje bilo smješteno oko 200 najtežih bolesnika s ratnim posljedicama, započelo je zaostajanje bolnice. Godine 2001. došla je nova uprava, PGŽ je postao osnivač te su započela ulaganja u infrastrukturu. Prije pet godina, 2010., započela je adaptacija posljednje dvije zgrade, netaknute od 1943. Danas bolnica ima 480 kreveta i jedna je od najuglednijih ustanova te vrste u Hrvatskoj i šire. Kako je istaknuto, bez obzira na specifičnu lokaciju, rapska psihijatrija nikad nije bila ni u kakvom programu sanacije, čak obrnuto, uvijek je imala solventno poslovanje.


Obilježavanje 60. rođendana zaključeno je okruglim stolom na temu e-mentalno zdravlje i društvo. Govorili su zamjenik ravnateljice HZZO-a Ozren Pezo, Predrag Pale s Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo i zamjenik ravnateljice Psihijatrijske bolnice Rab Gordan Bošković. Moderatorica je bila Elvira Marinković Škomrlj.Najviše se pričalo o tome gdje ide civilizacija, mogu li tehnologije zamijeniti toplinu i kontakt liječnika, hoće li nas zamijeniti nova, računalska vrsta i hoće li i ona imati emocije i probleme kakve i mi imamo. Kako je istaknuto, odgovore je možda i bolje ne znati…


Prigodne zahvalnice


Među gostima su bili i ravnateljica HZZO-a Tatjana Prenđa Trupec, zamjenik ministra zdravlja Marijan Cesarik, rektor Sveučiliša u Rijeci prof. dr. Pero Lučin, zamjenica župana Marina Medarić, zamjenik predsjednika Skupštine PGŽ-a Željko Plazonić, predsjednik Vijeća Grada Raba Željko Peran…Podijeljene su i prigodne zahvalnice, koje su dobili dr. Zvonko Bahun (posthumno), jedan od utemeljitelja bolnice i bivši ravnatelj, profesor emeritus Borben Uglešić, inženjer agronomije Željko Peran koji je pomagao u uređenju okoliša, Fran Španjol i Dragica Cerovski, rapska Hitna pomoć, Dom zdravlja PGŽ-a – Ispostava Rab, Policijska postaja Rab i Dobrovoljno vatrogasno društvo Rab.

Kako je istaknula Šendula Jengić, kroz bolnicu je sve ove godine prošlo oko 30.000 pacijenata. Dirljivo je bilo obraćanje jednog od njih, predstavljenog kao Damir iz Klagenfurta.


– Pun sam emocija. Prije više od 35 godina bio sam ovdje pacijent, a danas živim u Klagenfurtu kao umjetnik. Slikam za djecu oboljelu od raka i djecu invalide, ispričao je Damir, koji je bolnici donirao tri svoje slike i najavio veliku izložbu u Klagenfurtu s ciljem prikupljanja sredstava za bolnicu.