Replika je postavljena u centralnoj prostoriji na drugom katu muzeja, u kojoj će ubuduće stajati i originalni kip Apoksiomena
Replika je prvo stajala u predvorju Ministarstva kulture u Zagrebu, kamo će biti i vraćena nakon što se obave probe rasvjete i kada se krajem godine vrati original. Brončana kopija izrađena je u Ljevaonici umjetnina ALU-a, otisak je uzet direktno s kipa, a čak su i bradavice na prsima i usnice, kao kod originala, od bakra
MALI LOŠINJ Original je otputovao u London, a replika je stigla na Lošinj. Riječ je o Apoksiomenu, brončanom kipu mladog atletičara koji potječe iz 2. ili 1. stoljeća prije Krista, i koji je jedan od simbola otoka otkako je pronađen u lošinjskom akvatoriju u travnju 1999. godine.
Brončani kip postao je jedan od ključnih brendova za privlačenje turista koji će ga od prosinca ove godine moći vidjeti u njegovu domu – muzeju Apoksiomena koji je u izgradnji u prostoru bivše palače Kvarner u samom centru grada. Do tada, Apoksiomen će napraviti đir po svijetu – do 5. srpnja bit će izložen londonskoj publici, potom odlazi u John Paul Getty Museum u Los Angeles.
Silikonski otisak
Replika je izrađena u Ljevaonici umjetnina ALU-a u Zagrebu. Izrađena je od bronce. Otisak je uzet direktno s izvornog kipa Apoksiomena u Hrvatskom restauratorskom zavodu i to je vrlo vjerna kopija, u istome materijalu od kojeg je izrađen i sam izvornik.
Iako je bio izraden i 3D scan kipa, otisak je ipak uziman silikonom, pri čemu je izvorni kip bio površinski zaštićen, kako zaštitnim slojem, tako i tankom folijom na dijelovima koji su porozniji.
Bradavice na prsima i usnice su kao i kod originalnog kipa izradene od bakra. Pored opsežne fotodokumentacije, arheološkog crteža cijelog kipa, endoskopskih snimki, gamagrafskih i rentgenskih snimki te 3D scana, ipak je odlučeno da se napravi i brončana replika uz primjenu tradicionalne tehnologije kako bi se i na taj način dokumentiralo kip. Izradu brončane replike naručio je Hrvatski restauratorski zavod 2003. godine, a sredstva je osiguralo Ministarstvo kulture, poručuje Iskra Karniš Vidovič.
U tijeku je izrada elemenata stalnog postava od strane Hrvatskog restauratorskog zavoda, pisanje tekstova, izrada slikovnih priloga za panoe i touch screen terminale, snimanje dokumetnarnog i crtanog filma i drugo, koji bi trebali biti gotovi do kraja lipnja 2015., govori nam dogradonačelnica Ana Kučić. – Istovremeno je Ministarstvo kulture pokrenulo postupak osnivanja ustanove te je Gradu i Gradskom vijeću dostavljen prijedlog Uredbe o osnivanju Muzeja Apoksiomena kao javne ustanove po kojoj RH i Grad Mali Lošinj zajednički, u jednakim omjerima, osnivaju Muzej Apoksiomena kao javnu ustanovu za obavljanje muzejske djelatnosti, na što je Gradsko vijeće na posljednjoj sjednici izdalo suglasnost, zaključuje Ana Kučić.
Miris morskih dubina
Cijela priča oko Apoksiomena u njegovu budućem Muzeju počinje na prvom katu. Predviđeno je da grupa od dvadesetak posjetitelja najprije prođe sobu eksponata, odnosno prateću izložbu – koja će po mirisu podsjećati na dubine mora gdje je kip pronađen, uz hladan i metalan okus.
U ovoj prostoriji sve će biti izloženo putem izložbenih panoa i interaktivnih svijetlećih stolova, pa i fotografije koštica i ostalih ostataka koji su se nalazili unutar kipa.
Sljedeća je soba projekcija, gdje će posjetitelji moći pogledati video o tome kako je teklo izvlačenje i restauracija kipa. Ova soba imat će izlaz na postojeću terasu i oblikom podsjeća na mali amfiteatar u kojem će posjetitelji gledati film o Apoksiomenu.
Na drugom katu je soba u kojoj se nalazi kip atleta u koju posjetitelji dolaze tek nakon što su naučili sve o kipu. No, dok se penju stepenicama na viši kat, kroz okrugli prozor moguće je prvi put pogledati Apoksiomena i to odozdo.
Centralno mjesto muzeja je prostorija u kojoj će biti izložen kip Apoksiomena i u kojoj se trenutno nalazi replika. Bit će to kompletno bijela prostorija, a iza ploha zida kip će obasjavati lampe. Također, iz okolnih prostorija također je moguće vidjeti atleta kroz male otvore.
Na zadnjem katu predviđena je suvenirnica i kafić.
