Ništa od posla navodno teškog 984 milijuna eura

Logistički centar Miklavija: Povijesni projekt u Matuljima propao zbog zemljišta

Ladislav Tomičić

Neosporno je da je strateški partner očekivao da mu Matulji na papiru daju prava na zemljište, kako bi se mogao upustiti u investiranje. No, neosporna su i upozorenja uglednih međunarodnih institucija koja preporučuju oprez u poslovanju sa Sparta Matrixom



Intermodalni logistički centar Miklavija smješten je u Općini Matulji, oko 17 km zapadno od grada Rijeke, neposredno uz auto-cestu Rijeka-Rupa (granični prijelaz na hrvatsko-slovenskoj granici), državnu cestu na istom pravcu te uz željezničku prugu Rijeka-Ljubljana. Razvoj logističkog centra planiran je na površini od 160 hektara, s mogućnošću daljnjeg širenja, ovisno o potrebama.«


   Ovim riječima na stranici Hrvatske gospodarske komore opisuje se najveći projekt u povijesti Općine Matulji, procijenjen na 984 milijuna eura. Spomenuti logistički centar, stoji u opisu projekta, »logistički centar pruža mogućnost razvoja raznovrsnih projekata poduzetničkih programa (logistički i distributivni centri, proizvodni pogoni, poslovanje, servisi, transport…) širokom krugu ulagača, a posebno onih s područja južne Njemačke, Austrije, Švicarske, Italije, Češke, Slovačke, Mađarske, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, koji gravitiraju riječkoj luci i koriste se riječkim prometnim pravcem«.


Prepoznajući veliku vrijednost ovog projekta, čija realizacija bi donijela veliki broj radnih mjesta te pozitivno utjecala na prosperitet Matulja, ali i čitave Rijeke, kao nositelj projekta dao se navesti i Grad Rijeka. U tom poduzeću Miklavija LC, koje je trebalo realizirati projekt intermodalnog logističkog centra, 55 posto vlasništva ima strani investitor – američka tvrtka Sparta Matrix, 30 posto vlasništva pripada Općini Matulji, 12 posto tvrtki AMA iz Zagreba, a tri posto Rijeka prometu. Rekosmo, poduzeće Miklavija LC je trebalo realizirati za Matulje i riječku regiju povijesni projekt, ali do njegove realizacije pod okriljem ove tvrtke po svemu sudeći neće doći.


Liste upozorenja




Tvrtka Miklavija LC gurnuta je u stečaj, a priča će imati i svoj sudski epilog. Tvrtka Sparta Matrix navodno je tužila Općinu Matulji za iznos od 9,5 milijuna kuna, zbog izgubljene dobiti.


Općina Matulji, tvrdi njezin načelnik Mario Ćiković, tužbu nije zaprimila, ali iz nekoliko izvora potvrđeno nam je da je tužba uistinu podnesena te da američkog investitora zastupa riječko odvjetničko društvo Kovačević, Koren i partneri. U odvjetničkom društvu potvrdili su nam tek da rade s tvrtkom Sparta Matrix, ali do odvjetnika Igora Korena, koji je za ovaj predmet zadužen, na žalost nismo uspjeli doći, budući da će biti dostupan tek u ponedjeljak. U ovoj priči sa, čini se, nesretnim krajem, postoji još jedan vrlo važan moment, koji mediji nisu uočili, a koji bitno utječe na odnose privatnog investitora s Općinom Matulji i partnerima. U Općini Matulji, kao i u partnerskoj tvrtki AMA iz Zagreba, sumnjaju da bi vlasnik tvrtke Sparta Matrix, Philip Wainwright mogao biti – prevarant.


   Naime, na Internetu je moguće pronaći niz navoda koji tvrde da se tvrtka Sparta Matrix bavi, blago rečeno, sumnjivim radnjama. Najozbiljnija upozorenja u tom pravcu ona su koje je na svojim stranicama postavila Securities and Futures Commission (SFC) iz Hong Konga. U pitanju je neovisno tijelo koje regulira sigurnost tržišta u Hong Kongu. Na njihovoj »listi upozorenja« (Alert List) tvrtka Sparta Matrix nalazi se od 2004. godine.


Lista upozorenja, napominju iz SFC-a, odnosi se na tvrtke koje su se našle pod paskom SFC-a jer su nelicencirane u Hong Kongu, pri čemu se za njih vjeruje da vrbuju tamošnje investitore ili tvrde da su povezani s Hong Kongom. Informacije koje sadrži Lista upozorenja, navodi SFC, nude se kao rano upozorenje investitorima da obrate ozbiljniju pažnju kad se upuštaju u posao s tamo navedenim tvrtkama. Tvrtka Sparta Matrix, točnije Sparta Matrix, nalazi se na još jednoj listi upozorenja, koju objavljuje švedska institucija Finansinspektionen (www.fi.se). U njihovom pojašnjenju o kakvoj se listi radi stoji i ovo: Finansinspektionen upozorava na kompanije za koje se sumnja da švedskim investitorima nude financijske usluge i proizvode bez obavezne autorizacije Švedske ili Europske unije.


Boiler Room


U svjetlu ovih lista upozorenja puno ozbiljnije se doimaju upozorenja na internet forumima koji okupljaju ljude koji se bave trgovinom dionicama. Na nizu ovih foruma ostavljeni su upisi u kojima se tvrtka Sparta Matrix optužuje za takozvanu Boiler Room prodaju dionica. U pitanju je nezakonita prodaja dionica koja se, ukratko, sastoji u sljedećem: određena tvrtka uloži novac u veliki projekt, potom ga bjesomučno reklamira »pumpajući« cijenu svojih dionica, koje potom prodaju, da bi na koncu kupce ostavili na cjedilu. Rekosmo, na internetu je moguće naći niz optužbi na račun Sparta Matrixa, koje ciljaju da se ova tvrtka bavi ovakvim poslom. Suočen s ovim optužbama, vlasnik tvrtke i investitor u Miklaviju Philip Wainwright, točnije njegova tvrtka Sparta Matrix, na njih je odgovorio ovako: »U ime odbora direktora, Philip Wainwright želi informirati sve investitore i ljude koji rade s našom organizacijom i za našu organizaciju da su sve pritužbe na prevare na Internetu postavljene od strane konkurentskih nam kompanija, s ciljem da se naruši ugled naše kompanije. Naša kompanija stoga je odlučila podnijeti pritužbe protiv svih tih poduzeća i udružiti snage s nekim web kompanijama koje će Sparta Matrix učiniti moćnijim na Internetu.«


   Naš list ove optužbe otkrio je proučavajući razloge propasti projekta Miklavija, koji se, važno je napomenuti, ne mogu staviti (isključivo) na teret tvrtki Sparta Matrix. Naprotiv, stečajna upraviteljica tvrtke Miklavija LC Vesna Stančić kaže da je »dokumentacija sklonija Miklaviji, nego Općini Matulji«, ali o tome nešto kasnije. Najprije nam valja kontaktirati Antuna Martinovića, vlasnika tvrtke AMA, koja ima udio od 12 posto u tvrtki Miklavija LC. Martinović nije sklon američkom investitoru, ali njegove riječi valja uzeti sa zadrškom, budući da ovaj poduzetnik već ima spremljenu shemu prema kojoj bi u posao izgradnje terminala ušao s novim (inozemnim) partnerom.


   – Projekt Miklavija postavila je tvrtka Miklavija LC, kojoj sam bio na čelu, a kao strateškog partnera tad smo imali tvrtku MW Zander. Sparta Matrix dolazi 2009. godine, kad je Zander izišao iz projekta zbog promjene u vlasništvu tvrtke i posljedičnih promjena u Zanderovoj poslovnoj politici. Sparta se obavezala uplatiti 400 tisuća eura Zanderu i uložiti 1,5 milijuna eura u tvrtku Miklavija LC. Zandera su isplatili odmah, a Miklaviji LC slali su po dvadeset do trideset tisuća eura mjesečno. Novac su slali od 2009. do 2012. godine. Sveukupno su poslali oko dva milijuna eura, kaže za naš list Martinović. Za to vrijeme američki poduzetnik s direktorom tvrtke, tvrdi ovaj, gotovo uopće nije komunicirao.


Sva komunikacija, tvrdi Martinović, išla je preko prokuratora Damira Buratovića. Prije dvije godine investitore Philip Wainwright javio se direktoru i poručio mu da sazove Skupštinu, jer ga namjerava smijeniti. Na Martinovićevo mjesto naumio je staviti direktora Amerikanca. To je i učinio, ali direktor koji je trebao nastaviti voditi tvrtku, kaže Martinović, u Hrvatskoj se nije pojavljivao, odnosno on ga, kaže nije vidio.


   – Od veljače 2013. godine tvrtka Miklavija LC našla se u blokadi po zahtjevu Credo banke. Vlasniku je to odmah javljeno, ali nikakvih reakcija nije bilo, kaže Martinović. Zahtjev za stečajem tvrtke podnio je sam Martinović, i to, tvrdi, u dogovoru s Općinom Matulji. Izostanak reakcije na blokadu tvrtke udjeličare je ponukao da se raspitaju o Sparta Matrixu. Putem Interneta došli su do istih informacija do kojih je došao naš list.


Ponuđena dokapitalizacija


Ti podaci očito su (dodatno) narušili njihovo povjerenje u američkog investitora, što nam potvrđuje i načelnik Općine Matulji Mario Ćiković.


   – Nisam bio baš previše uključen u ovaj projekt, jer nisam bio član Skupštine Miklavije LC. Vijeće je postavilo drugog člana, a Uprava kod mene nije dolazila. Oni su postavili novog direktora iz Amerike koji nikad nije bio kod nas, što je čudno budući da mi imamo 30 posto vlasništva u tvrtki. Problematična točka bila je zemljište, ali po nikakvim dokumentima koji su meni dostupni oni nisu mogli dobiti to zemljište. Na Vijeću nije donesena odluka da će ta firma dobiti zemljište. Nećemo valjda zemljište dati stranoj tvrtki? Mi smo vlasnici zemljišta jedan kroz jedan. Krajem prošle godine, kad je stečaj već bio pokrenut, upisali smo se kao vlasnici, kaže Ćiković. Načelnik općine Matulji o zemljištu govori jer je ono za strateškog partnera bilo najveća prepreka daljnjem izvođenju projekta. Kad je stečaj već bio pitanje dana, vlasnik tvrtke Sparta Matrix pojavio se na Općinskom vijeću i ponudio dokapitalizaciju tvrtke u iznosu od 60 milijuna kuna. Općina na to nije pristala.


   – Nismo pristali, jer su nam izvješće i plan što će napraviti u iduće dvije godine ponudili na komadu papira A4 formata, što je djelovalo potpuno neozbiljno, kaže Ćiković. Kad smo načelnika Općine pitali o optužbama na račun Sparta Matrixa odgovorio je: »U posljednjih par mjeseci vidio sam da postoje upozorenja na moguću prevaru.«



Za potrebe ovog teksta kontaktirali smo i stečajnu upraviteljicu Vesnu Stančić, koja, kako smo napisali, kaže da je stečajna dokumentacija »sklonija Sparti Matrix, nego Općini Matulji«.   – Čula sam za optužbe protiv Sparte Matrix na Internetu, a vlasnika te tvrtke ne poznajem. Međutim, imam njegovo pismo namjere iz kojeg se može iščitati da želi platiti sve tražbe i da želi dalje razvijati projekt. Navodno ima vrlo dobre veze u svijetu. Matulji su u projekt išli zajednički sa Spartom Matrix, a na temelju projekta općina je od države i dobila zemljište. S druge strane, priča se da je vlasnik Sparte Matrix prevarant. Ovdje sve moramo uzeti s rezervom. Kako bilo, Općina Matulji 2011. godine dobila je rješenje da može dati zemljište, a tvrtka Miklavja čekala je do 2013. Ne zauzimam u ovom slučaju nikakav stav, ali dokumentacija je sklonija Miklaviji, nego Općini Matulji, kaže stečajna upraviteljica.


   – Ako je u pitanju dobra tvrtka i ukoliko ovo što piše po internetu nije istina, kad budemo zemljište dali u javni natječaj oni ga mogu kupiti, odnosno – ovisno o natječaju – uzeti u koncesiju. Oni su trebali nastupati marketinški i pronaći zainteresirane kompanije kojima bi to zemljište u neposrednoj blizini kontejnerskog terminala trebalo. Čini mi se da oni tu funkciju nisu ispunili, kaže Ćiković. Na pitanje je li upoznao Philipa Wainwrighta, Ćiković daje vrlo zanimljiv odgovor: »Mislim da nisam. Kad sam vidio njegovu fotografiju shvatio sam da ni u to nisam siguran. Jednom je došao kod mene na pet minuta, ali mu se žurilo. Ne znam je li to bio taj čovjek ili ne, a kad je on bio na Vijeću ja sam bio bolestan te nisam prisustvovao sjednici.« Ovaj odgovor načelnika Općine Matulji ukazuje koliko nepovjerenje je stvoreno između investitora i predstavnika lokalne samouprave. O tome govore i ove Ćikovićeve riječi: »Oni su pričali da je to milijardu eura vrijedan projekt, ali na papiru nisu imali ništa. Tu nema ništa opipljivo. Kad su ušli kao partneri sve prostorne planove su htjeli promijeniti. Mi smo donijeli odluke 2010. godine, ali oni do 2013. nisu donijeli niti jedan gotov prijedlog što bi se u radnu zonu postavilo.


Bilo je govora da će na svjetskom tržištu naći investitore kojima je to područje interesantno, ali ni od toga nije bilo ništa.« Na koncu jednostavno Ćiković zaključuje: »Dijelim mišljenje da se oni u posao uopće ne bi upustili. Kad je tvrtka Miklavija LC dospjela u stečaj, ispalo je da je najveće potraživanje upravo otpada na Spartu Matrix. U stečajnom spisu stoji da Sparta Matrix potražuje 754 tisuće kuna, dok njezin vlasnik Philip Wainwright potražuje 5,8 milijuna kuna. Gotovo polovicu novca koju je uložio, dakle, Wainwright je prikazivao kao pozajmicu tvrtki Miklavija LC.


   Za kraj ove zamršene priče valja nam dodati još nekoliko činjenica. Neosporno je, dakle, da je suradnja između Općine Matulji i strateškog partnera pukla zbog zemljišta. Strateški partner očekivao je da Matulji na papiru daju prava na zemljište, na temelju kojih bi se strateški partner mogao upustiti u ozbiljnije investiranje.


   Neosporno je i da je tvrtka Sparta Matrix projekt reklamirala vrlo upitno, na pojedinim mjestima kao javno-privatno partnerstvo s državom. Neosporna su i upozorenja uglednih međunarodnih institucija koja preporučuju oprez u poslovanju sa Sparta Matrixom. Neosporno je i da je povjerenje među partnerima u potpunosti narušeno, kao i to da će u postojećim okolnostima, s postojećim partnerima, povijesni projekt za Općinu Matulji teško biti realiziran. Na koncu ostaje samo jedno pitanje: tko je koga u ovoj igri na koncu prevario, odnosno pokušao prevariti?