Zbog polaganja vlasničkih prava, obitelj Slavić već tri godine blokira obnovu puta izrovanog kod postavljanja kanalizacije, zbog čega je njime teško proći čak i pješice. S druge strane, i obitelji Fudurić i Gudović zatvorile su prilaz povijesnim putevima koji su vodili prema terenima iza njihovih kuća
MIHELIĆI Razlokani »bijeli put« koji spaja nekolicinu kuća s glavnom prometnicom kroz matuljsko naselje Mihelići, koja prolazi od »Rivijera Dekora« do pružnog prijelaza u Rukavcu, već je godinama predmet susjedskih sporova u kojima su jednu stranu zauzeli članovi obitelji Fudurić i Gudović te nekolicina susjeda, a drugu stranu obitelj Vojislava Slavića u čijem je vlasništvu komadić terena kojim prolazi sporni put. Zbog polaganja vlasničkih prava, Slavići već nekoliko godina blokiraju obnovu puta »izrovanog« radovima na postavljanju kanalizacijske infrastrukture i stalnim kišama koje ispiru nasipani šljunak pa se na putu stvaraju procjepi duboki i do četrdesetak centimetara. Zbog toga putem je teško proći i pješice, a prilaz automobilom za Fuduriće i Gudoviće postaje »nemoguća misija«.
Planinarenje do kuće
– Dobili smo lokacijske dozvole za naše kuće još sedamdesetih godina, i to na temelju ove ceste koja je oduvijek bila seoski put. Uzalud smo čekali da nam to Općina asfaltira iako su postojala takva obećanja, pa smo se sami skupili i betonirali cesticu kako bismo mogli njome prolaziti. Tako je funkcioniralo godinama. No, 3. ožujka 2011. godine počela je izgradnja kanalizacije nakon koje nam je ostao razbijen i neupotrebljiv put koji zbog protivljenja susjeda ne možemo »pokrpati«, kazala je Biserka Fudurić, istaknuvši da je teško bolesna, te da joj u slučaju hitnoće u pomoć ne bi mogla stići ni kola hitne pomoći, niti vatrogasna vozila.
Dodala je da su očekivali da će nakon završetka izgradnje kanalizacijskog odvojka u njihovoj ulici konačno dobiti i asfalt, ali da umjesto toga već tri godine nemaju pristupa kućama. Nakon završetka radova na kanalizaciji, ističu kako je investitor – tadašnja jedinstvena tvrtka Komunalac Opatija – pokušao pristupiti asfaltiranju terena, no susjed Slavić uvjetovao je dozvolu za takav postupak izgradnjom rubnjaka koji bi smanjili širinu kolnika na nešto više od tri metra, što, ističe Zorica Gudović, nije dovoljno za manevriranje iznimno strmom i zahtjevnom uzbrdicom.
Obje strane uključene u ovaj spor oko puta, koje se u ničemu drugome ne slažu, velik dio odgovornosti prebacuju na Komunalac, odnosno njegovog sljednika, tvrtku Liburnijske vode, koja sada upravlja kanalizacijom i vodoopskrbom na liburnijskom području.
– Građevinska dozvola za ovaj projekt je legalna i pravovaljana. Prilikom izdavanja lokacijske dozvole, potvrde glavnog projekta i izdavanja građevinske dozvole projekt je prošao kroz niz službi, ne samo onih nadležnih za izdavanje dozvola, već i tvrtki poput HEP-a ili Hrvatskog telekoma, i sasvim je sigurno da bi se bilo kakve pogreške primjetile. Što se tiče kanalizacije u Mihelićima, zbog rizika da bi se radovima mogli oštetiti neki veći objekti, morali smo promijeniti tehnički projekt i izgradnja spoja tog kolektora na postojeću mrežu izgradit će se u sljedećem investicijskom ciklusu. Realno je da će se to dogoditi u razdoblju od 2016. do 2018. godine kada je predviđen veliki projekt izgradnje sanitarne kanalizacije u Matuljima financiran sredstvima iz fondova EU. Projekt smo prijavili, prošli smo dva kruga kontrole i očekujemo potpisivanje ugovora u rujnu, objasnio je Miodrag Šarac, voditelj radne jedinice Razvoja i investicija u Liburnijskim vodama. Naglasio je da put nije asfaltiran jer se susjedi nisu mogli dogovoriti.
– Put je vraćen u izvorno stanje, jer je to oduvijek bio bijeli put koji je bio tamponiran i pošljunčan. Planirali smo i asflatiranje tog puta, ali nam je vlasnik terena zabranio pristup pod prijetnjom sudskog spora i nismo mogli pristupiti radovima dok se ne riješe imovinsko-pravni odnosi. U pokušaju rješavanja ovog problema okupili smo i sve zainteresirane strane kako bismo došli do kompromisa, a gospodin Slavić odobrio je izgradnju asfaltiranog puta u širini od 3,10 metara. Međutim, drugi susjedi to su odbili, nakon čega je i Slavić povukao suglasnost. Mi ne možemo rješavati međususjedske odnose, i bez rješenja imovinsko-pravnog spora ne možemo obaviti asfaltiranje ceste, zaključio je Šarac.
– Protekle tri godine parkiram kod susjeda i s malom djecom i vrećama sa špežom svaki dan planinarim do svoje kuće, i po snijegu i po kiši. Najgore od svega je što na kraju nismo dobili niti kanalizaciju iako su naš odvojak izgradili. Naime, nisu izgradili glavni vod pa se nemamo na što spojiti. Tako nemamo ni puta ni kanalizacije, objasnila je Gudović, dodavši da se njihovim obiteljima uredno naplaćuje komunalni doprinos i sva davanja. Bračnim parovima Biserki i Ivi Fudurić te Andreju i Zorici Gudović podršku su iskazali i susjedi Vladimir Vengust i Stjepan Prađeno, koji su istaknuli da su i njihove kuće, smještene ispod glavne ceste na koju se spaja odvojak za Fuduriće i Gudoviće, ugrožene – u dvorište Prađena svakodnevno sipi kišica sitnog kamenja koje se »slijeva« s razlokanog puta, zbog čega je morao podignuti i ogradu i tendu kako bi zaustavio kamenčiće koji su mu padali po imanju, dok je Vengust naglasio da je sam financirao asfaltiranje odvojka ceste koja vodi uz njegovu kuću, ali da mu probleme sada stvara pijesak koji se s bijelog puta spušta sve do njegova prilaza te smanjuje sigurnost prometa.
Solomonsko rješenje
S druge strane, Vojislav Slavić koji ne dozvoljava asfaltiranje puta koji jednim dijelom prolazi zemljištem u vlasništvu njegova sina – iako je vlasništvo stekao već dugo nakon što je put bio izgrađen – ističe da su i njegovi susjedi, odnosno Fudurići i Gudovići, zatvorili prilaz povijesnim putevima koji su vodili prema terenima iza njihovih kuća. Susjedski spor još uvijek čeka sudski pravorijek, a Slavić priznaje da je sud presudio kako niti jedna strana nije u potpunosti u pravu.
– Sud je rekao da se moraju otvoriti i jedan i drugi put. Dakle, kad oni oslobode puteve prema našim terenima iza njihovih kuća, tada ću i ja dozvoliti da se obnovi ovaj put, kazao je Slavić, naglasivši da je pravi vlasnik terena zapravo njegov sin Edvard. On je pak kazao da nema što poručiti o ovom slučaju, već da je njegov interes vezan uz projekt izgradnje kanalizacije.
– Već sam dao novinarima dokumentaciju koja pokazuje da je čitav taj projekt izveden nelegalno. Nezakonitosti su se dogodile kod izdavanja lokacijskih i građevinskih dozvola, jer tekstualni dio projektne dokumentacije ne odgovara onom grafičkom, velike su pritom razlike. Tako da je i kredit koji je dobiven od strane Svjetske banke, i čitav projekt izgradnje kanalizacije – nelegalan, zaključio je Edvard Slavić.
