Nekad slavni željeznički kolodvor danas je zapušten i beživotan

I vrijeme je stalo: Matuljski Štacijon zastao na sporednom kolosijeku

Davor Žic

Ova je priča pokazatelj dugogodišnje nebrige za možda i najznamenitiji željeznički kolodvor u Hrvatskoj, nekadašnju glavnu vezu s europskim metropolama - na svečanosti u povodu 140 godina od otvaranja prvih pruga na ovom području iz HŽ-a su najavili uređenje željezničke postaje Opatija – Matulji, no riječi su ostale tek »mrtvo slovo na papiru«



Čak je i vrijeme stalo na matuljskom Štacijonu – veliki sat na peronu zaustavio se nepoznatog dana u 11 sati i 20 minuta, no gotovo da i nema nikoga tko bi to primijetio. Zaključanu čekaonicu može se doživjeti tek kroz prašnjava stakla, a susjedna njena prostorija služi kao skladište građevnog materijala. Niti WC nije u boljem stanju, barem onaj dio koji se može vidjeti izvana, jer i ova je prostorijica na samom kraju velike i lijepe kolodvorske zgrade – pod ključem. No, čini se da malo kome uopće i treba – konstantno smanjenje broja putničkih linija dovelo je do toga da se na matuljskoj željezničkoj stanici rijetko kada može nekoga sresti, a jedini znakovi života su svjetlo u prometnom uredu i poneki slučajni prolaznik… 


Na loše stanje ovog objekta podsjetili su i članovi matuljskog IDS-a na nedavnoj tiskovnoj konferenciji, istaknuvši da se radi o objektu starom 170 godina i značajnom lokalitetu u turističkoj priči ovog područja. 


– Turistička priča duga 170 godina započela je na matuljskom Štacijonu koji je danas u katastrofalnom stanju i predstavlja turističku sramotu, posebno u godini kada naša rivijera obilježava ovaj značajan jubilej. Riječ je o važnom povijesnom i turističkom objektu koji je posljednju obnovu zabilježio 2008. godine, kada mu je uređena fasada. Tada je uređenje unutarnjih prostorija ostavljeno za iduće godine, no do danas nije ništa učinjeno. Turisti dolaze u razgledavanje Štacijona, Carske sobe, a nailaze na sramotu, kazao je matuljski općinski vijećnik Rudolf Slavić, pozvavši lokalnu zajednicu, turističke tvrtke, a prije svih Hrvatske željeznice da se uključe u obnovu toga prostora i vrate mu stari sjaj.    

Mramorni pod i noge uglednika


Doista, fasada obojena zagasito crveno, kamene obloge post avljene na prizemnoj etaži te bršljan koji se omotao oko čitave zgrade dajući joj auru dostojanstvene starosti, jedini izgledaju dostojno povijesnog, kulturnog i turističkog značaja objekta koji je u funkciji već stoljeće i pol i čijim su mramornim podovima nekada gazile kraljevske noge. Sve ostalo pokazatelj je dugogodišnje nebrige za možda i najznamenitiji željeznički kolodovor u Hrvatskoj, nekadašnju glavnu vezu s europskim metropolama – pred novom fasadom stoje žute klupe s kojih se ljušti boja, okoliš koji je zbog svojeg » zelenog okruženja« pun potencijala stoji zapušten, a zelenilo često uvenulo, a nešto dalje zgrade skladišta oronule su i »unakažene« nasprejanim žrvrljotinama, pored pružnog kraka obraslog u šikaru koji ne vodi nigdje. Doista, čini se da je željeznička stanica Opatija-Matulji zastala na sporednom kolosijeku… 


A nekad je njena uloga bila poprilično drugačija, jer je bila jedna od značajnijih stanica ne samo u Hrvatskoj nego i na čitavom području bivše Monarhije, u čiju ju je razgranatu prometnu mrežu uvelo Društvo Južnih željeznica, koje je najzaslužnije i za turistički procvat susjedne Opatije i njeno pozicioniranje kao najvažnije turističke destinacije europskog plemstva te gospodarske i umjetničke elite. Nakon izgradnje željezničke pruge od Beča do Trsta, 1873. godine izgrađen je i odvojak Pivka – Rijeka, a tada je sagrađena i matuljska željeznička postaja, koja, doduše, od najranijih dana djeluje pod opatijskim imenom.    

Kraljevska čekaonica




Lani je na matuljskom kolodvoru obilježeno 140 godina od otvaranja prvih pruga na ovom području, a »dvostrukoj« je obljetnici dodatan značaj dala i činjenica da ono nije bilo samo povezano s Bečom preko Pivke već i sa zapadnim dijelovima Hrvatske te dalje s Budimpeštom, jer je pruga od Karlovca do Rijeke otvorena krajem te iste, 1873. godine. Prilikom svečanosti, tadašnji predsjednik uprave tvrtke HŽ-a Infrastruktura Darko Peričić najavio je uređenje željezničkog kolodvora Opatija-Matulji te podsjetio da se ovdje nalazi i Kraljevska čekaonica koju su koristili članovi austrougarske carske obitelji i mnoge druge poznate osobe kao što je bila balerina Isadora Duncan. Kao i ostatak kolodvorske zgrade, bisera secesijske arhitekture, i ova je čekaonica danas uglavnom nedostupna javnosti, no mogla bi biti jedan od aduta matuljske turističke priče. Koji posjetitelj Opatije, posebce iz austrijskih krajeva, ne bi poželio pogledati mjesto na kojem su nekad primani kraljevi, plemići i slavni umjetnici, koji su isprva raskošnim kočijama, a kasnije i tramvajima prevoženi prema Opatiji i Lovranu? 



No, iskoristivost u turističke svrhe nije jedini potencijal matuljskog Štacijona, odnosno čitavog ovog prometnog pravca. Kako je istaknuo Mario Ćiković, načelnik Općine Matulji, nekad je ovuda prolazila velika količina tereta, koja se preusmjerila prema nekim drugim pravcima, a i putnički promet u velikom je opadanju, što dovodi i do »kresanja« linija… No, buđenjem gospodarske aktivnosti, a posebice dugonajavljivanim i sve bližim ostvarenjem projekta Zagrebačke obale u Rijeci te radne zone Miklavija mogli bi Matulji ponovno postati važno prometno čvorište željezničke infrastrukture.



– Naravno da bi i danas Štacijon mogao biti turistički značajan, tim prije što je i nekada bio iznimno značajan za turizam čitavog ovog kraja. Sve naše goste svakako zanima što se nekad tamo događalo, a toliko spominjana Kraljevska soba mogla bi biti pravi turistički mamac, ne samo zato što još uvijek na Štacijonu postoje brojni predmeti iz onog vremena koji su iskoristivi nego i zato što su se tamo događale brojne ljubavne priče zanimljive javnosti.



Prostor bi se mogao iskoristiti i za edukativne aktivnosti, da se djeca iz vrtića i škola upoznaju s važnim dijelom svoje povijesti, ali i za održavanje različitih manifestacija i događanja. Međutim, u ovakvom stanju to je nemoguće, i sada je bolje i ne spominjati ga, da ljudi za njega niti ne znaju, nego ga ovakvog pokazivati, kazala je direktorica Turističke zajednice Marijana Kalčić Grlaš te izrazila nadu da će vlasnik prostora, Hrvatske željeznice, shvatiti njegovu važnost i vrijednost te uložiti sredstva u obećanu obnovu i uređenje.