Recesijski Božić

Darovi skromniji, jedino se na stolu neće štedjeti

Marina Kirigin

Pokloni ispod bora uglavnom će se kupovati za djecu, oni kreativniji će ih sami izraditi, a blagdanski ugođaj najviše će se osjetiti za stolom. Tu se neće štedjeti, no ima i onih koji si nažalost ni to ne mogu priuštiti

OPATIJA » Božićno-novogodišnja dekoracija u opatijskim izlozima i ugostiteljskim objektima koja se započela postavljati već polovicom studenoga, najavljuje veseli mjesec darivanja. Mjesec u kojem htjeli-ne htjeli trošimo više, pokatkad i izvan svojih pravih i realnih mogućnosti. Blještavilo boja, božićnih ukrasa u izlozima mame na kupovinu, no većina prolaznika možda mogu zaviriti u neke pretjerano skupe trgovine u kojima cijene cipela, hlača i majica premašuju dvije tisuće kuna, ali ne u njima i kupovati. Mjesec prosinac za većinu će Opatijaca, ali i žitelja Liburnije biti prije svega skroman. To su potvrdili i anketirani građani s kojima smo razgovarali ispred opatijske tržnice. Pokloni ispod bora tako će se uglavnom kupovati za djecu, oni kreativniji prisjetili su se da ih sami izrade, a božićno-novogodišnji ugođaj ipak će se najviše osjetiti na stolovima. Tu većina neće štedjeti, jer jednom su u godini božićno-novogodišnji blagdani, no ima i onih koji si nažalost ne mogu priuštiti ni bogatu trpezu.   

Bez skupih darova


– Ove godine prosinački dani bit će mi nešto opušteniji jer sam se zaposlila uoči ljeta. S obzirom da imam dvoje male djece, koja naravno očekuju poklon ispod bora, jasno je da poklona mora biti. Neće biti strašno veliki, čisto mali znak pažnje. I svojim ukućanima i bližnjima, kao i svake godine do sada, poklonit ću neku sitnicu, ništa pretjerano. Putovanja u vrijeme blagdana i praznika neće biti. Aranžmani su u to vrijeme jako skupi, pa ako se uopće odlučimo otputovati, ostavit ćemo ih za kraj siječnja. Na trpezi se u prosincu neće šparati. Svekrva po tom pitanju uvijek sve dobro isplanira i organizira, tako da će na stolu biti finih kolačića. Taj dio uvijek prepuštamo njoj, a mi malo financijski pomognemo. Znači u ovom slučaju na hrani nećemo šparati – govori Darija Polegubić iz Lovrana koja radi kao trgovac, a koja dodaje kako se naravno uoči samog mjeseca darivanja povremeno »zatvori kućna kasa«, a dječji zahtjevi preusmjere na Svetog Nikolu i Djeda Božićnjaka.  

  U obitelji Josipa Paškota poklon ispod bora dobit će samo kći, a i na blagdanskom stolu bit će skromnije.


   – Ovaj prosinac neće bit najboji. Prihodi su takovi kakovi su, a žena je va penzije, pa nemaš baš velikega izbora. Teško da će bit poklona pod borom, morda samo za hćer – to se mora, a ovo drugo teško. Lane san imel prihode od oko 5.000 kuna, a sada 3.500 kun, pa će sigurno biti skromnije i ono ča je na stole. Morda žena ima kakovu škrabicu sa strane pa bude dobro. Loto? A ne, to ne igran, pa ni ne moren dobit. To je isto jena ovisnost. Vavek misliš da ćeš, a ovako kad ne igraš znaš da nećeš dobit – govori opatijski vozač.   

Bez skijanja godinama


Uobičajene, radne i ne preveć raskošne prosinačke dane imat će i Egidio Zović, recepcionar iz Opatije.


   – S obzirom na situaciju bit će prilično skromno. Bit će možda malo bogatija trpeza nego za drugih mjeseci u godini, a prosinac ću, bar mislim, provesti radno u hotelu. Poklona pod borom bit će za moje prijatelje. Mislim da će sve proći uobičajeno, sigurno ne preraskošno. Skijanja ionako nema već godinama – govori Zović.




   Slavica Rudenjak kaže kako je u vrijeme prosinca važno pokloniti pažnju, a ne poklone. Navodi kako više od svega vrijedi druženje, obitelj na okupu, a sve materijalno stavlja se u drugi plan. Zato već godinama ova Opatijka poklone s puno srca za svoje bližnje izrađuje sama.


   – Preporučila bih i drugima da se predaju kreativnosti, ne samo zato što će ušparati, već zato što takvi pokloni uvijek vrijede više. Moji ukućani takvim se poklonima izuzetno vesele, posebno unuci kojih imam četvero. Hrane na stolu bit će približno kao i u zadnjih pet-šest godina. Prosječno, ali hvala Bogu, mislim da neće ništa faliti. Otprilike sve će biti isto kao i dosad, ali skromno. Ono što je meni neprocjenjivo je to što znam da ćemo i ove godine biti svi na okupu. Da će nas 15-ak članova obitelji biti »ugurano« u dvadesetak kvadrata. Voljela bih da to nekad netko snimi jer to je ono neprocjenjivo što se ne može kupiti novcem – rekla je domaćica Slavica Rudenjak.