Povod našoj posjeti bilo je ukazivanje susjeda na činjenicu da toj gospođi netko mora pomoći. Prvo, riječ je o osobi takvog zdravstvenog i imovnog stanja da je nužno da joj se pruži pomoć budući da nije primjereno da osoba takvog statusa živi bez ičijeg nadzora ili suvislije pomoći. Drugo je pak pitanje to što ona u situaciji u kojoj se nalazi nije u moći izboriti ni ono što joj pripada budući da joj je, nekim »čudom« sve završilo u rukama odvjetnika, pa tako ne može doći ni do sedam tisuća kuna koje joj je država prošle godine, na njeno osobno ime, vratila. Taj je novac prisvojio odvjetnik koji »brine« o njenim poslovima jer joj je iz toga, kako joj je obrazložio, naplatio svoje usluge. 

    Iako u poodmakloj dobi, gospođa Bruna Dinter Škrobonja svjesna je da je pala kao žrtva nečije lakomosti, da se nije snašla kad je trebalo i kako je trebalo i da je za odvjetnike u jednom trenutku bila, kako nam je sama rekla, »debela riba« kojom su se oni u njezinom nesnalaženju – pogostili. No, sada moli za bilo kakav oblik pomoći. S jedne strane ljudske i humane, a s druge strane stručne.

      U Centru za socijalni rad u Opatiji, gdje smo potražili odgovor na pitanje što se tu može učiniti i čini li se nešto, objašnjeno nam je da se slijedom zahtjeva gospođe ili nekog tko će to učiniti u njeno ime, uvijek može dobiti jednokratna socijalna, odnosno novčana pomoć iz sredstava Grada Opatije, a koji ima proračunska sredstva namijenjena u tu svrhu. Do sada se na taj način nekoliko puta i interveniralo, posebno kada je u pitanju plaćanje struje, kažu nam u Centru, a u nekoliko navrata su otišli i u posjet gospođi Dinter Škrobonja te donijeli prigodne poklon pakete. No, za neko radikalnije rješavanje problema ne postoje preduvjeti jer gospođa ima mjesečni prihod od 1.700 kuna, službeno je prijavljena na riječkoj adresi, a kako kažu u Centru, »u njezine dubioze s odvjetnicima mi nemamo zakonsko pravo ulaziti«.