Teresa Scanlan, najmlađa Miss Amerike, ovih dana boravi na Iloviku, otkud potječu njeni baka i djed

Missica s Ilovika: Kandidirat ću se za predsjednicu SAD-a

Ana Braškić

Biti Miss Amerike je posao s punim radnim vremenom. Ponekad sam se osjećala usamljeno i bila sam prepuštena sama sebi, kaže Teresa i ne krije ambicije da se jednog dana bavi politikom



Kad je prije dvije godine osvojila titulu Miss Amerike, za tada 17-godišnju Teresu Scanlan, ujedno i najmlađu pobjednicu tog natjecanja ljepote, čula je i cijela Hrvatska i to zahvaljujući njenom porijeklu. Njeni baka i djed, Nives i Franko Jelich rodom su s Ilovika, otoka u lošinjskom arhipelagu na kojem zimi živi šezdesetak stanovnika.


Tamo će nakon punih osam godina do polovice srpnja boraviti i Teresa kojoj društvo uz baku čine i njene dvije sestre, 17-godišnja Christine i 21-godišnja Sarah. Upravo su one i najbolje prijateljice simpatične i lijepe 19-godišnje djevojke iz američke savezne države Nebraske.


S Teresom koja voli nutellu, palačinke i maslac od kikirikija proveli smo cijelo jedno poslijepodne u kući njenih predaka na Iloviku. Rado se fotografira sa svakim tko to poželi, no priznaje da jedva čeka da odradi sve susrete s medijima i fešte priređene njoj u čast pa da se može odmoriti. Iako je krunu predala novoj Miss Amerike, ona i dalje predstavlja tu instituciju pa pazi da uvijek bude pažljivo našminkana i odjevena kako i dolikuje jednoj missici.   

Četvrta od sedam


Teresa je odrasla u velikoj obitelji, četvrta je od ukupno sedmero djece Marka i Jannie Scanlan. Najstariji brat Jared ima 34, dok najmlađi Joshua ima 12 godina. Kako nam je priznala, i sama bi voljela imati puno djece. 




– Kako sam točno na sredini, imala sam priliku promatrati starije kako odrastaju i brinuti se za mlađe. Volim djecu i volim svoju obitelj i želim svoju djecu jednog dana naučiti da cijene ono što su moji preci učinili za mene. Nakon što mi je završio mandat Miss Amerike, shvatila sam da su me upravo roditelji te nona i nono naučili da budem ono što jesam. Nadam se da ću jednog dana i svoju djecu dovesti na Ilovik i naučiti ih odakle vuku korijene, priča Teresa koja je tijekom nekoliko dana boravka na Iloviku naučila tek nekoliko riječi na hrvatskom pa sada zna reći: Kako si? Kako se zoveš? Dobar dan! Koliko košta?.


Upravo joj je ovo posljednje bitno jer kako nam priča vitalna nona Nives, otkako je postala Miss Amerike, Teresa si nije kupila ništa, već je svu odjeću i kozmetiku dobivala na dar. Upravo zato jako se veselila shopingu koji je dan prije našeg susreta obavila u Malom Lošinju.   


Život Miss Amerike nije nimalo lak. Cijela godina je organizirana i većinu vremena provodi održavajući predavanja i radeći za različite institucije. Svaka miss Amerike, pa tako je i Teresa, mjesečno proputuje 30-ak tisuća kilometara i mijenja lokaciju svaka dva dana. 


 – Biti Miss Amerike za mene je bilo jedno sjajno iskustvo, posebno jer sam imala samo 17 godina kada su me odabrali. Prvo sam pobijedila na natjecanju za Miss Nebraske zahvaljujući čemu sam otišla na natjecanje za Miss Amerike. Kada se to dogodilo, stanovnici moga grada bili su jako ponosni na mene. Bila je prava ludnica, baš kao i sada ovdje. Još je veća fešta bila kada sam ponijela titulu Miss Amerike. Nakon što sam pobijedila na izboru za Miss Amerike, doma sam bila samo tjedan dana za Uskrs i dva tjedna za Božić. Sve ostalo vrijeme provela sam putujući, a cijelo vrijeme uz mene je bila samo moja menadžerica. Biti Miss Amerike je posao s punim radnim vremenom i nosi puno odgovornosti. Ponekad sam se osjećala usamljeno i bila sam prepuštena sama sebi, nije lako jer me nitko iz obitelji nije mogao pratiti. Tijekom jedne godine proputovala sam 37 saveznih država, priča Teresa i nadodaje kako je upoznala jako puno ljudi, a cijeli njen posao sastoji se od puno motivacijskih govora, posjeta školama, javnih predavanja i promocija organizacija za koje radi. 


A njih je uistinu mnogo. Kao Miss Amerike za 2011. godinu Teresa je promovirala izbor na kojem je pobijedila i školarine koje djevojke dobiju kada sudjeluju na istom, bila je angažirana na nacionalnom programu Children’s Miracle Network Hospitals, i na svom osobnom programu pomaganja djeci i mladima s poremećajima u prehrani, na što ju je motivirala prijateljica koja se borila s bulimijom.


Radila je i s američkom vojskom, a dio vremena provela je i kao glasnogovornica Udruge za bolesti srca, Društva oboljelih od raka, Nacionalnog udruženja anoreksičara te mnogih drugih organizacija.   Tijekom razgovora s Teresinim djedom potpisnica ovih redaka uvjerila se u tvrdnju kako je svijet uistinu mali. Naime Franko Jelich radio je s mojim pradjedom i u mladosti se družio s mojom nonom. Teresini baka i djed s Ilovika su otišli 50-ih godina 20. stoljeća. Prvo je Teresin djed Frank otišao u izbjeglički kamp u Muggiu, gdje mu se dvije godine kasnije pridružila i Nives. Tamo su se vjenčali nakon čega su 1957. otputovali u SAD. Prvo su 18 godina živjeli u New Yorku, zatim 30 u Kanzasu i posljednjih sedam žive u Nebraski. Na Ilovik dolaze svake godine i na njemu borave nekoliko mjeseci. Najčešće do listopada. Tako će biti i ove godine, a prije povratka u Ameriku Nives Jelich pratit će kao vodič grupu američkih turista u Međugorje, što radi posljednjih nekoliko godina.


Prije nego je predala krunu novoj Miss Amerike, Lauri Kaeppeler, Teresa je odlučila nagraditi i ostale 52 djevojke koje nisu osvojile titulu. Tako je iz vlastite krune izvadila sve bisere i dala izraditi lančiće koje je potom darovala djevojkama.  


Koliko njena pobjeda znači Ilovčanima, ili »šanpjerinima«, govori i podatak da su je dočekali cvijećem, a njoj u čast priređena je i zabava na koju su bili pozvani svi oni koji trenutačno borave na otoku. Mještani s kojima smo razgovarali hvale Teresu kao pristupačnu i lijepu i nimalo umišljenu djevojku, vrlo zrelu za svoje godine.  


Tijekom svojeg mandata, ali i nakon njegova završetka Teresa je posjetila Španjolsku, Englesku, Njemačku i Kanadu, a prije nekoliko mjeseci boravila i na Haitiju gdje je otišla u sirotište u kojem boravi pedesetak djece, a koje vodi don Giordano Belanić, svećenik porijeklom s Ilovika. Don Giordano, odmah nakon potresa na Haitiju, u suradnji s tamošnjom Crkvom i tamo počeo pomagati i preuzeo brigu za sirotište s pedesetak djece koja su ostala bez roditelja ili su im obiteljski uvjeti bili veoma teški. Teresa je tamo boravila tek tjedan dana i pomagala koliko je mogla. Nakon povratka odlučila je vlastiti automobil, kupljen novcem koji je dobila nakon pobjede na izboru, prodati i sva sredstva uplatiti za djecu Haitija. Ponovo ih namjerava posjetiti za Božić, kada joj završe obveze na koledžu.



  Žedna znanja


Kao Miss Amerike nije išla na natjecanje za Miss svijeta jer se pobjednice tog izbora ne natječu na drugim izborima u svijetu. Riječ je o izboru starom devedeset godina i riječ je o najstarijem izboru u SAD-u. Nakon njega su nastali Miss USA, Miss Universe USA i Miss Earth. Ovo natjecanje djevojke gleda kao kompletne osobe, a ne samo izgled.


– Pobjednice drugih natjecanja za Miss grade karijeru modela, dok pobjednica izbora za Miss Amerike dobiva školarinu i radi za neprofitne organizacije. Za razliku od pobjednica drugih natjecanja ljepote, mi ne smijemo pozirati u kupaćem kostimu.


Budući da su joj djed i baka iz Hrvatske, zanimalo nas je koliko zna o zemlji iz koje joj dolaze preci. 


 – Upoznata sam s Hrvatskom, ali bih voljela naučiti još više. Nešto malo sam putovala, bila sam u Zagrebu i Dubrovniku, a posjetila sam i Međugorje. No najviše sam saznala od moje bake i djeda. Jako me zanima povijest obitelji i ovog kraja, ali i povijest Europe općenito. Uvijek želim saznati više, priča Teresa i priznaje kako je sretna što napokon može nastaviti školovanje. 


– Na jesen odlazim na koledž u Virginiju, nakon čega želim studirati pravo. Voljela bih jednog dana biti odvjetnica, a potom i sutkinja, kaže Teresa koja ne krije ambicije da se jednog dana bavi politikom, a voljela bi se kandidirati za predsjednicu SAD-a. 


 – Stalno govorim mojoj noni i nonu da požive dovoljno dugo da budu uz mene kada se budem kandidirala za predsjednicu SAD-a 2028. godine.   

Svira, glumi, pleše


Djevojka s političkim ambicijama voli glazbu, pa je i na talent showu održanom na natjecanju za Miss Amerike svirala klavir. Nakon toga javio joj se Calvin Jones, autor skladbe »White Water Chopped Sticks« koju je izvela na natjecanju i njihova je suradnja rezultirala ove godine objavljenim albumom dueta »Dueling Pianos«.


– Glazbom se bavim od malena. Sport mi nikad nije išao pa sam se okrenula umjetnosti. Sa sestrama sam uvijek pjevala, od 7 godine sviram klavir, odnedavno i gitaru, glumim i plešem. Glazbom se namjeravam baviti i na koledžu, ali to nikad neće biti moja karijera, samo moja strast. 


 Na Iloviku do kojeg je putovala puna dva dana, Teresa radi isto što i drugi mladi koji dođu na otok preko ljeta. 


 – Puno plivam, sunčam se, odlazim s nonom u ribolov. Bili smo u kupnji u Malom Lošinju, a planiramo obići i druge otoke te mjesta na Lošinju. Moram prisustvovati zabavama koje se priređuju meni u čast, priča Teresa, a nona Nives nadodaje kako je želi naučiti načinu života kojim žive Ilovčani. 


 – Sviđa mi se stil života na otoku. Sličan je onom u Nebraski. Sviđa mi se malo mjesto i mir koje ono pruža. Volim velike gradove, ali djecu želim odgajati u malom mjestu, priznaje Teresa koja se zajedno sa svojom braćom i sestrama školovala kod kuće, a podučavala ih je majka Jannie. 


 Teresa nam je otkrila kako na Ilovik namjerava doći i sljedeće godine, jednu od sestara nagovara da upiše semestar na nekom zagrebačkom fakultetu kako bi još bolje naučila hrvatski jezik i kulturu.