Naši poljoprivrednici sporo preuzimaju sve tehnološke iskorake

Za neiskorištene šanse u proizvodnji eko-hrane u Lici krivi i ratari: Nije svaki krumpir lički

Marin Smolčić

Uzalud seminari, literatura i besplatni savjeti. Ljudi su naučili jedan način proizvodnje i od toga ne odstupaju, kaže upravitelj Poljoprivredno-turističke zadruge »Eko-Likos« Dragan Šarić



GOSPIĆ  Razminiranje Like jedan je od prioriteta lokalne i državne vlasti, kako zbog sigurnosti građana, tako i zbog stvaranja preduvjeta za povratak izbjeglica. Proces obnove u visokom je postotku realiziran, dok je s povratkom nešto teže jer su mlađe generacije egzistenciju našle negdje drugdje. Tako se uglavnom vraća starija populacija kojoj, osim sigurnosti, razminiranje ne znači previše u ekonomskom smislu. 


   Donatori iz europskih država koji financijski pomažu razminiranje često ističu kako je tlo u Lici među najkvalitetnijima za eko-poljoprivredu. Uz nekadašnju crtu razgraničenja zemlja nije agronomski tretirana već dulje od 20 godina pa je sastav tla idealan za ekološku proizvodnju. Tako tvrdi i dipl. ing. Dragan Šarić, upravitelj Poljoprivredno-turističke zadruge »Eko-Likos«. Među problemima koje vidi u oživljavanju ovog vida poljodjelstva Šarić vidi u brojnim greškama koje lički ratari neprestano čine. 


   – Ličko tlo ne sadrži toliko otpadnih i toksičnih tvari kao što je slučaj u drugim sredinama i to je prednost koju treba iskoristiti, kaže Šarić. Zemlja je odležana i uglavnom odlična za eko-poljoprivredu. No, želimo li je takvom i očuvati moramo pribjegavati ekološkom tretmanu prihrane i zaštitnih sredstava. Ako umjetnim gnojivima počnete tretirati ekološko tlo, ono će ubrzo izgubiti svoja svojstva. Naši su poljoprivrednici sporo preuzimali sve tehnološke iskorake. Tako su jedva prihvatili umjetna gnojiva, a danas su skeptični prema ekološki prihvatljivim gnojivima, iako su ona višestruko jeftinija od umjetnih, a da se o eko-aspektu niti ne govori.




   – Uzaludno se priređuju seminari, nudi literatura ili daju besplatni savjeti. Ljudi su naučili jedan način proizvodnje i od toga ne odstupaju. Koliko se god mi trudili i dokazivali da će uz manje potrošenog novca imati odlične rezultate u uzgoju krumpira, a k tome zdraviji plod, rijetki to prihvaćaju. 



Teorije po kojoj je lički krumpir u samom vrhu kvalitete opravdava i struka, a ne samo gurmani. Zbog sastava tla i velikih dnevnih temperaturnih oscilacija lički krumpir noću više apsorbira suhe tvari koje su presudne za njegovu kvalitetu. Tako npr. krumpir iz nizinskih dijelova Hrvatske, ovisno o sorti, ima oko 17-18 posto suhe tvari, dok se taj postotak ličkog krumpira penje preko na više od 23 posto.




 U vrijeme kada u dućanima nije bilo sjemenskog krumpira, za sjeme se koristio sitniji krumpir. Nakon dvije godine sjeme se moralo mijenjati. »Sime je oslabilo«, govorili su Ličani. Tada se oveći krumpir ostavljao na vlažnom mjestu da bi izrasla duga stabljika-klica. Takva se stabljika potom zakapala u leju. Iz klice su se razvijali mali gomolji, mladi sjemenski krumpir koji je svojim odlikama bio odlično sjeme za daljnju reprodukciju.



   Našeg sugovornika i njegove istomišljenike pomalo ljuti isticanje etikete »lički krumpir« na novim, uvoznim sortama krumpira koji se prihranjuju umjetnim gnojivima. 


   – U Lici se najdulje zadržala stara sorta krumpira kojeg je moj did zvao »ruljavac«. Bio je nešto sitniji od današnji sorti, a i prinos je bio manji. Danas ga uzgajaju samo rijetki poljoprivrednici, a od nestanka ga štiti Agronomski institut iz Zagreba. Volio bih da se ta stara sorta vrati jer je ukusnija od modernih sorti i više mu odgovara sastav tla u Lici i naša nadmorska visina. Uz kvalitetna eko-gnojiva i odležanu zemlju bio bi to pravi hit na tržištu koje traži istinski eko-proizvod, uvjeren je Dragan Šarić.