Prije isteka roka od deset godina kuće smiju prodati samo oni kojima su obnovljene na istom mjestu. Za ostale su modus, istina rizičan, našli odvjetnici – kuća u stvarnosti promijeni vlasnika, a ugovor »na čekanju« postane pravovaljan nakon deset godina
GOSPIĆ Informacija po kojoj će Državna odvjetništva sudovima slati nacrte tužbe protiv građana kojima je obnovljena kuća, a u njoj ne žive, kod mnogih je vlasnika takvih objekata izazvala strah i negodovanje. Posvuda po Lici postalo je uobičajeno vidjeti novu kuću s jasno istaknutom obavijesti o prodaji. U većini slučajeva informacije o prodaji mogu se dobiti na broj telefona koji počinje sa »00381« jer vlasnik živi u Srbiji.
Sve po zakonu?
U Jasikovačkoj ulici u Gospiću na potezu od tri kilometra nalazi se 55 obnovljenih kuća. Pravi vlasnici žive u njih pet, 17 ih je uredno zakračunato i vlasnici najčešće žive u inozemstvu, dok su kuće u 33 slučaja dobile nove vlasnike.
Od struke, odnosno odvjetnika, doznajemo kako se spomenuti zakon i njegov članak 65. ne odnosi na kuće koje su obnovljene na istome mjestu gdje su postojale do agresije na Hrvatsku. U dokumentima obnove, u rubrici »teretovnica« ne stoji da je APN, odnosno Republika Hrvatska vlasnik objekta u narednih deset godina. Takva prodaja ide glatko i po zakonu, baš kao što je najveći dio gospićkih obnovljenih kuća ušao upravo u tu kategoriju.
Matematika i ekonomija vrlo su egzaktne. S mirovinom malo većom od 2.000 kuna u Hrvatskoj je teško preživjeti od prvog do prvog, dok je ta ista svota izražena u eurima u Srbiji podloga za solidan standard. Slično je i s prodajom kuća. Za 40-50 tisuća eura, za koliko izbjeglice u prosjeku prodaju svoje nove, mahom manje kuće s nešto okućnice, u Srbiji se može kupiti solidna kuća i imanje. Cijeli je problem pomalo i etički intoniran, a njegovo bi rješavanje prema slovu Zakona o obnovi i članku 65. za manji dio starih-novih vlasnika obnovljenih kuća doista moglo imati neugodne posljedice. Slično bi se moglo dogoditi i najmoprimcima stanova iz kategorije povratnika-nositelja stanarskih prava, jer ih je više od polovice uredno primilo stanove i otputovalo u druge gradove i države.
Rješenje problema o zabrani prodaje u roku od deset godina od dana primopredaje obnovljenog objekta navodno su pronašli neki domišljati odvjetnici. To ne znači da su prekršili zakonsku regulativu, već samo pronašli (rizičan) modus da bi, osim države, svi bili zadovoljni. Jedan od novih vlasnika jedne takve kuće, uz obvezni naglasak da želi ostati anoniman, ispričao nam je ovu priču.
– Sklopio sam kupoprodajni ugovor posebne vrste, kao »na čekanju« Postat će pravovaljan nakon deset godina. Sve je uredno i po zakonu: kuću sam platio, a sve je riješio moj odvjetnik, reče nam mladi čovjek, koji je kupljenu kuću već proširio kako bi se u njoj smjestio s povećom obitelji. Svakako je upitno koliko ima pravnog temelja u ovoj transakciji, kao i pitanje hoće li novi vlasnik kuće koja se nije smjela prodati uskoro ostati bez kuće i novca.
Pravo i pravda
Na nakanu aktualne Vlade da tuži povratnike koji ne žive u kućama izgrađenim na novim lokacijama, a ne na temeljima prijašnjih, reagirao je i Radomir Kukobat, direktor Fonda za izbjeglice Vlade Vojvodine. Ovu je problematiku odmah proglasio »čisto političkim pitanjem«.
– Dakako da po hrvatskim zakonima nije u redu ne živjeti u kući koju je država obnovila ili izgradila. S druge strane gledano svi su ti ljudi do rata imali kuće, one su bile njihovo vlasništvo, bez obzira gdje su obnovljene. Zašto im onda ne dopustiti da sa svojim vlasništvom raspolažu kao i drugi građani u Hrvatskoj ili posvuda u svijetu? S te strane treba razumjeti povratnike. Treba razumjeti i državu jer je te kuće obnovila, a u nekima nitko ne živi, ili su ih pravi vlasnici prodali i novac odnijeli u drugu državu kako bi kupili nekretnine.
Stav Vlade Vojvodine i Fonda na čijem sam čelu jest da se u Hrvatsku vrati što više izbjeglica, pogotovo zato što im je Hrvatska sagradila te kuće. Ponekad su razlozi nevraćanja prognanika čisto obiteljski, češće ekonomski, pa je i u ovom slučaju teško izravnati pravo i pravdu, ističe Radomir Kukobat.
