Nedostatak sirovine gasi tvrtke

Lički drvoprerađivači očajni: Nestašica drva gasi pilane i dijeli otkaze

Milan Kranjčević

Kvote koje su pilanari ugovorili s Hrvatskim šumama su »ispucane«, ili samo što nisu, a nove sirovine niotkuda. Preostaje samo skupa licitacija



OTOČAC  Kakvo je stanje u drvnoj prerađivačkoj industriji u Ličko-senjskoj županiji? Dok neki elektronski i tiskani mediji naveliko pišu o problemima malih pilanara diljem Hrvatske, bolje rečeno malih prerađivača drveta, o njihovoj jadnoj poziciji na tržištu, o prijetnji gašenja cijelih pogona i otpuštanja radnika, a sve zbog nedostatka sirovine, odnosno zbog otežane mogućnosti, odnosno nemogućnosti, njene nabave, čini se kao da u ovoj branši u Ličko-senjskoj županiji nema takvih problema. A ima! I te kako ima. 


   Kako smo doznali od Mile Tomaića, predsjednika Klastera drvoprerađivača Ličko-senjske županije, iste, ako ne i veće brige tište i drvne prerađivače ove županije. Odobrene kvote koje su ugovorili s Hrvatskim šumama su »ispucane«, ili samo što nisu, a nove sirovine niotkuda. Zapravo ima mogućnosti, a ta je da prerađivači idu na licitaciju za dodatne količine, da ponude najbolju cijenu, da preko ovlaštenih sjekača posijeku ugovorenu količinu i izvuku je do lagera, što sve enormno poskupljuje samu sirovinu. 


  


Licitacija




U povoljnijoj situaciji su veliki izvoznici, »trgovci drvetom«, koji na velike količine ostvaruju značajne benefite premda rade samo s daskom, kao i mali pilanari. Navodno takvi mogu Hrvatskim šumama ponuditi višu cijenu, a licitacija je licitacija, tko ponudi više – njegovi trupci, obrazlaže problem Tomaić. 


   Ovoj logici Hrvatskih šuma teško da se može prigovoriti s njihova aspekta poslovanja. Ali, problem je svakako širi i ima negativni sinergični učinak. On se ogleda u tome da su pilanari ove županije u nepovoljnom položaju, a time i manje konkurentni iz nekoliko razloga na koje ne mogu nikako utjecati, pa prema tome ni smanjiti troškove. Jedan od njih su nepovoljni klimatski uvjeti.



Članovi Klastera drvoprerađivača Ličko-senjske županije pitaju se je li normalno da kamioni i kamioni sa sirovinom prolaze mimo njihovih pogona tko zna kamo, mahom u okolicu Zagreba jer se tamo podiglo ili podiže niz velikih pilana? Znači li državi išta što se drvoprerađivači u ovoj županiji mahom nalaze na PPDS-u (području od posebne državne skrbi)? Jer područje PPDS-a nije samo ratom postradalo područje, ono je istovremeno i gospodarski izuzetno nerazvijeno područje, ono je istovremeno i demografski najkatastrofalnije područje hrvatske države. Gubitak svakoga radnoga mjesta ima multiplicirajući negativni efekt s nesagledivim posljedicama besperspektivnosti i daljnjega iseljavanja.



Općepoznata je činjenica da se zbog visoka snijega sječa u šumi obustavlja na najmanje dva do tri mjeseca, a to je već četvrtina godine. Ako se tome pridoda i sada nastali problem oko opskrbe sirovinom, taj period će se protegnuti na četiri do pet mjeseci, što svako poslovanje čini krajnje upitnim jer teško je u pola godine rada nadoknaditi cijelu godinu. Tu o konkurentnosti ne treba niti govoriti, radi se o drvetu, a ne o dragocjenim kovinama ili mineralima.


Ako se uzme samo usporedba sa slavonskim (nizinskim) šumama, gdje se sječe gotovo tijekom cijele godine, sasvim je razvidno u kojoj situaciji se nalaze drvni prerađivači u tim područjima (kojima isto ne cvjetaju ruže), a u kojoj oni u gorskoj Hrvatskoj. Posljedice ovakvih uvjeta poslovanja se već osjećaju. Tvrtka Pergament d.o.o. iz Bilopolja kod Korenice već je otpustila oko 30 radnika. 



Pergament d.o.o. iz Bilopolja otpustio je 30 radnika. Kula-promet d.o.o. iz Krasna otpustio je devet radnika, a u pripremi je otpuštanje još toliko radnika. Drvopromet Samaržija d.o.o. iz Krasna umjesto u dvije radi u jednoj smjeni.



  Bit će kasno


Ako se ovaj trend nastavi, a sva je prilika da će se nastaviti, otpuštanje radnika će postati kontinuirani proces. Tvrtka Kula-promet d.o.o. iz Krasna je zasad otpustila devet radnika, a u pripremi je otpuštanje još toliko u skoro vrijeme. Tvrtka Drvopromet Samaržija d.o.o. iz Krasna svelo je rad na jednu smjenu, a radila je u dvije smjene. Ovo su samo najdrastičniji primjeri »racionalizacije poslovanja« u novonastalim uvjetima.


   Hoće li tko čuti vapaje drvoprerađivača? Ili će uslijediti ocjena da je tržište nemilosrdno i da na njemu ostaju samo najjači? Vrijeme će to uskoro pokazati, nažalost. A tada će već biti kasno.