Što da vam kažem, stavite se u moju situaciju, cijeli život, 43 godine nisam imao struju, a sada smo je dobili trajno, rekao je Vladimir Rukavina nakon što im je donacijom Grada Otočca i tvrtke OPM Koncept osigurana minielektrane na sunčevu energiju
Lijepim blagdanskim poklonom Grad Otočac i zagrebačka tvrtka OPM Koncept donijeli su posebnu radost u dom obitelji Slavice i Vladimira Rukavine u zaseoku Plase nedaleko Švice. Za božićne blagdane dobili su – svjetlo. Da, dobro ste pročitali, u Plasama nema struje ni vode, niskonaponske mreže niti vodovoda, a činilo se da uopće nema niti adekvatnog rješenja za taj dugogodišnji problem peteročlane obitelji Rukavina, koja se snalazila na najrazličitije domišljate načine.
Život na naftu
Prvo konkretno i učinkovito rješenje njihova problema Rukavinama je ponudila tvrtka iz Zagreba, pa je upriličeno i simbolično puštanje u rad minielektrane na sunčevu energiju, odnosno otočnog solarnog sustava u kući obitelji Rukavina. Grad Otočac podmirio je troškove opremanja i prijevoza solarnog sustava do Plasa u iznosu od 8.325 kuna, a tvrtka OPM Koncept osigurala besplatno montiranje.
Za paradoks ne treba književnost, pun ih je život. Ličani Rukavine u 21. stoljeću nemaju električnu energiju, koju je izumio, a voli se reći i izmislio cijelo 21. stoljeće, Ličanin Nikola Tesla, rođen u 40-ak kilometara udaljenom Smiljanu. Rukavine nemaju struje u kraju koji je prvi u Lici dobio električnu energiju. Hidroelektrana u Švici, udaljenoj od Plasa samo 7 kilometara, proradila je godine 1935., a kako je imala preveliki kapacitet za malo rasvjetnih tijela na švičkoj Skeli s mlinicama, već 1936. napravljen je prvi dalekovod u Lici. Bio je to dalekovod Švica-Otočac, od drvenih stupova i željezne žice u dužini od 5,5 kilometara.
Rukavine dobili besplatnu električnu energiju, no time je zapravo riješen samo mali dio životnih problema s kojima se stoički nose. Slavica Rukavina tako se nosi i s brojnim pitanjima znatiželjnika, poput onih kako ste živjeli ili kako živite bez ovoga ili onoga. Kratko odgovara: to je stvar navike. Najstariji sin završio je automehaničarsku školu i nije zaposlen, njegova mlađa sestra pohađa 1. razred srednje škole, a najmlađi sin još ide u 7. razred područne škole u Švici.
– Dok nije bilo autobusa, po cijele dane sam djecu razvozila iz škole i u školu. Sada autobus dolazi do Ponora, pa ponekad mogu doći s njime, a opet im treba puno pješice do kuće. Navečer smo palili agregat da bi djeca napisala zadaću uz svjetlo, pogledali televiziju, napunili mobitele. Mjesečno smo za ta dva ili tri sata rasvjete plaćali naftu za agregat 500 kuna, ispripovijedala nam je Slavica Rukavina.
Pomoć školarcima
Kad se šumskim putem dođe do kraja, barem do kraja prohodnog dijela ceste, tu žive Rukavine. To je toliko pitoreskni kraj da se čovjek zaljubi na prvi pogled, čak i u zimsko doba kad nema bujnog zelenila, a ni snijega. Iznad se nadvija masiv Senjskog bila, uokolo proplanci i šumarci, vrtače i brdašca. Okvir je to za seosko imanje s obiteljskom kućom, kuvarijom kao iz bajke, gospodarskim zgradama, velikim i miroljubivim psima tornjacima. Lokacija se zove Plase, a katastarski se vodi kao početak Hrvatskog Polja i kućni je broj 1, iako s tim mjestom uopće nema cestovne povezanosti. Do Plasa se stiže iz pravca Švice kroz selo Ponore, a onda ima još dva kilometra do imanja obitelji Rukavina. Radi se o bijeloj cesti, koja je, neobično, asfaltirana nekih 100 metara usred ničega. Na pola puta do Rukavina. Pitali smo kako to, a odgovor je glasio da za vrijeme kiša na tome dijelu budu velike vododerine, pa cesta preko noći naprosto nestane. Da ne bi i dalje bujice odnosile put i tako zaustavljale život obitelji Rukavina koja tada nije mogla niti do susjednih Ponora, izdvojilo se toliko da se asfaltira najkritičniji dio.
– Drago mi je da smo uspjeli za božićne i novogodišnje blagdane razveseliti obitelj Rukavina i osigurati električnu energiju putem solarnih kolektora. Ovdje nema niskonaponske mreže, za čiji bi nastavak do osamljene kuće obitelji Rukavina trebalo oko milijun i 300 tisuća kuna. S obzirom da je tako nešto za sada nemoguće, otočni solarni sustav je kvalitetno rješenje, ali samo privremeno. Nadamo se da će kvalitetna rasvjeta, televizija i računalo pomoći u daljnjem obrazovanju najmlađih članova obitelji. Ovaj smo program prihvatili u sklopu naših razgovora o postavljanju solarnih kolektora na 5 objekata u vlasništvu Grada. To je dio naših nastojanja kojima provodimo sporazum da ćemo osigurati energetski održiv napredak, smanjiti potrošnju energenata, a samim time i emisiju CO2, rekao je otočki gradonačelnik Mario Barković. Dodao je i da Grad zbog financijske situacije trenutačno ne može subvencionirati građanske inicijative uvođenja solarnog sustava, no može omogućiti određene olakšice, primjerice, u plaćanju poreza na nekretnine.
– Sretni smo što je naša tvrtka mogla osvijetliti božićni bor u domu obitelji Rukavina. Kad nas je gospođa Slavica kontaktirala, nismo mogli vjerovati da u 21. stoljeću netko nema struju, rekao je regionalni voditelj tvrtke OPM Koncept Igor Boni. Pojasnio je da se radi o otočnom solarnom sustavu, koji inače država ne sufinancira, te su na pročelje kuće montirali solarne panele snage 480 wata, koji će dnevnu sunčevu energiju pohranjivati u baterije. Sustav će zadovoljiti sve životne potrebe obitelji Rukavina, a u budućnosti se može i dalje nadograđivati baterijama.
