Vlado Prpić Prpa o susretu s divljim psima

Čopor čagljeva na tisuću metara nadmorske visine na Velebitu

Mladen Kukina

Radi se zasigurno o velikom čoporu, više od dvadesetak čagljeva, kojih do sada nije bilo na Velebitu. Kako se njihovo zavijanje čuje na daleko, čovjeku se »koža ježi« 



BAŠKE OŠTARIJE » Velebitski starosjedilac Vlado Prpić Prpa mnogima je dobro poznat. Živi na planini, a u svom se životu susreo s mnogim životinjama, pa bi njegova brojna iskustva stala u korice knjige koju bi želio pročitati svatko tko ima barem malo avanturističkog duha u sebi. I najnovija iskustva Prpića vezana su uz životinje i to uz priču o čaglju i čoporima te životinje. Kako nam je odmah na početku rekao, na Velebitu se svaki dan dogodi nešto novo. Evo, upravo ovo ljeto ja sam svjedok pojavi čagljeva kojih do sada u našim krajevima nije bilo. 


  U Hrvatskoj, posebno u Dalmaciji, u priobalju pa čak do Istre obitava podvrsta evropsko-maloazijskog čaglja (canis moreoticus) kao autohtona podvrsta zlatnog čaglja. No, čagalj u čoporima i to na Velebitu nije bio slučaj, a zna se da napada blago kad je samo ili najviše u paru. 


  Vlado Prpić kaže da je stvarno rijetkost sresti čaglja na tisuću metara nadmorske visine. Prije 7-8 godina bili smo svjedoci pojedinačnih lutanja čagljeva i na našim livadama, ali čopora nikad nije bilo. Sada ih se može čuti u jutarnjim satima kako laju, zavijaju ili reže. Teško je to definirati, najprije sam pomislio da se radi o vukovima, međutim, ubrzo sam shvatio da se radi o čagljevima. I sigurno ih je dvadesetak ili čak više. Čudno je da se ovdje pojavljuju u čoporu kada ima malo stoke. U Primorju ima više blaga i češće se tamo pojavljuju. Ovi ovdje se čuju, teško ih je vidjeti jer je to oprezna i lukava životinja. Neće blizu čovjeka, vidio sam ih na tristotinjak metara ili malo dalje. Pokušao sam se približiti s autom, snimiti eventualno, međutim, nije bilo šanse za takvo što, navodi Prpić. 




  Radi se zasigurno o velikom čoporu jer se glasanje životinja čuje na daleko, pa vam se »koža ježi« od zavijanja što govori da ih je mnogo. Čaglja se, nastavlja Prpić, prije može susresti na otoku, nego na Velebitu. Zna se da ih je na Pagu bilo dosta, jer je bilo dosta ovaca, one se ne čuvaju izravno pa su čagljevi došli na svoje. Bilo je velikih šteta, čagalj vam zakolje dvije tri ovce, pa onda na razdaljini od tisuću metara opet dvije tri, i tako u nedogled. Na Pagu su se organizirale hajke lovaca kako bi se riješili čagljeva. U Lici je, međutim, uvijek vuk pravio štetu i bio je strah i trepet, raspričao se Vlado Prpić Prpa.