Dilema je postoje li u Ustavu pretpostavke za donošenje novog zakona o zemljišnim zajednicama, je li nekome uopće nanesena nepravda kada su ukinute 1947. te koliko je uopće ljudi koji polažu neko pravo na zajednice. Problem će biti i utvrditi iznose ako država bude vraćala imovinu vlasnicima, kaže Tomislav Mrle
RIJEKA » U drugom pokušaju osnovana je Udruga zemljišnih zajednica Primorsko-goranske županije i slijedi uobičajena procedura njezinog upisa u registar udruga RH. Važnost osnivanja ove udruge leži, naime, u želji njezinih osnivača, uglavnom Gorana, da se podigne svijest javnosti o smislenosti i opravdanosti povrata imovine kroz obnovu instituta zemljišnih zajednica koje su komunističke vlasti ukinule 1947. Zemljišta koja su građani desetljećima okrupnjavali u tim zajednicama, bivša vlast jednostavno je stavila izvan zakona i pretvorila u općenarodnu imovinu.
Na osnivačkoj skupštini pravnik Tomislav Mrle izabran je za predsjednika skupštine udruge. Tom prilikom Mrle nam pojašnjava to da su zemljišne zajednice bile svojevrsna dionička društva koja su služila za opće dobro nekog kraja.
Sa slučajem zemljišne zajednice suočavale su se brojne postkomunističke zemlje. Tomislav Mrle ilustrira da je susjedna Slovenija ovaj problem počela rješavati 1994., a Slovačka 1991. godine, što je rezultiralo donošenjem legislative o povratu zemljišnih zajednica u tim zemljama. Međutim, hrvatski slučaj je u mnogome specifičan s pravnog aspekta. To se posebno odnosi na područje nekadašnje Vojne krajine.
– Prve zemljišne zajednice osnovane su još 1894. godine. Kada su ukinute, na području Hrvatske bilo ih je 1.235, od toga najviše u Gorskom kotaru i oko Zagreba. Zemljišne zajednice bile su pravne osobe, a njima se upravljalo odborom i skupštinom. Uspostavom RH ovlaštenici tih davnih zajednica pokrenuli su inicijativu za njihovim povratom. To jest, traži se od države da se ovlaštenicima vrate šume i polja kako bi oni s njima gospodarili kao nekoć, pojašnjava Mrle, inače zaposlenik Grada Delnica, jedne od malobrojnih samouprava koje kontinuirano, još od 2002., podržavaju ovu ideju.
Istražiti Ustav
Točnije, početak inicijative o povratu zemljišnih zajednica veže se uz regiju Turopolje. No, od početka 90-ih sve do danas po tom pitanju nadležne institucije nisu se bavile. Mrle to dočarava činjenicom da i većina političara u Hrvatskoj jako malo zna o zemljišnim zajednicama. No, u travnju ove godine politička klasa počela je pokazivati zanimanje za ovu problematiku. Tada je Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav imenovao radnu skupinu koja sada pokušava utvrditi što su uopće to zemljišne zajednice. Također, važan zadatak ovog tijela bit će određivanje zakonske procedure prema kojoj bi se omogućio povrat zemljišnih zajednica.
Mrle napominje da će to biti dug i neizvjestan put, s obzirom na to da pravna struka ima brojne nedoumice i drukčija tumačenja ovog problema. Glavna bi dilema bila – postoje li uopće u Ustavu pretpostavke za donošenje novog zakona o zemljišnim zajednicama. Pokojni prof. Petar Simonetti smatrao je da ima, dok se s takvim tvrdnjama ne slaže prof. Ivan Koprić. Osim toga, pojedini pravni stručnjaci dvoje i o tome je li nekome uopće nanesena nepravda kada su ukinute zajednice. Veliki problem bit će utvrditi iznos za koji će biti oštećen proračun, ako država bude vraćala imovinu vlasnicima.
Opće dobro
Božidar Pleše, jedan od ključnih ljudi u osnivanju ove udruge i šumar po struci, barata podatkom da, od 100 tisuća hektara šume delničke Uprave šuma, čak četvrtina pripada nekadašnjim zemljišnim zajednicama. Mrle napominje da bi vraćanje zemljišnih zajednica moglo opasno ugroziti državne financije.
– Puno je još tu dilema. Prof. Koprić, npr. dobro postavlja pitanje: koliko uopće u Hrvatskoj ima ovlaštenika – ljudi koji polažu neko pravo na zemljišne zajednice. To će biti mukotrpan posao kopanja po zemljišnim knjigama. Ovdje se radi o izrazito kompleksnom pravnom, moralnom, socijalnom, ali i financijskom problemu, upozorava Mrle, ali kaže da ohrabruje činjenica da je hrvatska politika službeno počela raspravljati o ovoj materiji. Pritom navodi da se povrat zajednica mora odvijati isključivo prema načelu općeg dobra. Drugim riječima, ne bi se provodila uobičajena procedura denacionalizacije imovine.
– Zemljišne zajednice osnivane su kao opća dobrobit; novac od prodaje drvnog asortimana iz šume išao je prije svega lokalnoj zajednici. Tako bi trebalo biti i u budućnosti. No, to je samo moje mišljenje, kaže Tomislav Mrle.
