Prostor trećeg kata Muzeja u Brodu na Kupi, s odsječenim glavama divljih životinja, kojim se širi neugodno težak miris, sigurno ne odgovara toj misiji niti je na i najmanjem tragu poslanja prirodoslovnih ustanova da ljudima produbljuju svijest o pripadnosti prirodi. Na žalost, čovjek se ovdje pokazuje kao njezin najsuroviji neprijatelj. Gospodar života i smrti, ohola vrsta koja ubija iz sladostrašća.

  Treba li nam zbilja odlaziti u muzeje da bismo gledali koga je sve Damir Vrhovnik – bivši direktor »Viktora Lenca« i politički moćnik – ustrijelio? Da odmah razjasnimo, pitanje nije postavljeno da bi zvučalo efektno, nego zbog toga što je kompletan postav koncipiran s namjerom da pokaže upravo to. Osim prepariranih primjeraka egzotičnih vrsta, jedan cijeli zid ispunjavaju fotografije s poprišta događaja koje nisu ništa drugo doli osobna promocija bogatog lovca u trofejnom pohodu na životinje. Na njima se Vrhovnik zadovoljno i nadmoćno smiješi s oružjem u rukama pored svojih žrtava.

  Žirafe, slonovi, nosorozi, krokodili, lavovi, leopardi, medvjedi, bivoli, dikobrazi, antilope, zebre, gazele…. svi su oni bili na meti njegova nišana, da bi dospjevši pod skute Županije završili pod okriljem jedne javne, prirodoslovne ustanove! Neki od njih pripadaju rijetkim i ugroženim vrstama, ponegdje i zaštićenim.

Naći rješenje

Brojnost takvih eksponata u kombinaciji s fotografijama navedenog sadržaja pod krovom Prirodoslovnog muzeja, usto veoma cijenjenog u međunarodnim krugovima, upravo je neukusna, a za mnoge i uznemirujuća. Roditelji koji u muzej dovode djecu, a sve više ih stiže i u organiziranim školskim grupama, nastoje se držati podalje od zbirke trofeja, jer su reakcije potresne. Kad su vidjela nogu slona pretvorenu u stalak za kišobrane, djeca su plakala!

  – Ne samo za dijete nego i za mene susret s tom zbirkom bio je šokantan. Nisam znala objasniti sinu što žirafe i nosorozi traže u Gorskom kotaru, a još manje odgovoriti na pitanje zašto je čovjek na slikama sretan – kazala nam je Andrea Dobrić, majka jedanaestogodišnjeg dječaka iz Rijeke.

  A što kažu u Prirodoslovnom muzeju?

  – Zbirka međunarodnih lovačkih trofeja do daljnjeg ostaje u Kaštelu, ali smo upravo u procesu dogovora s osnivačem, Primorsko-goranskom županijom, da se pronađe najbolje rješenje za sve strane – kaže ravnateljica dr. sc. Željka Modrić Surina. Kolekcija gospodina Vrhovnika sigurno ima veliku vrijednost u području lovstva, jer je dobila brojne nagrade i priznanja, a i vrlo je dobro dokumentirana. Pristajala bi lovačkom muzeju ili sličnoj ustanovi, ali za naš je Muzej neprikladna.

  Mi smo regionalni prirodoslovni muzej i naša je prva zadaća prikupljanje, proučavanje, stručna i znanstvena obrada prirodne baštine Primorsko-goranske županije, a sva edukativna djelatnosti usmjerena je na podizanje svijesti o njezinoj važnosti i zaštiti prirode. Zbirka gospodina Vrhovnika u to se ne uklapa ni porijeklom ni tipologijom građe, jer je riječ o lovačkim trofejima s područja Afrike i drugih kontinenata koji nisu prikupljeni, a ni preparirani po uzusima prirodoslovne znanosti – kaže ravnateljica koju smo za slučaj da netko ne uviđa razliku između lovačkih trofeja i muzejskih preparata zamolili da i to pojasni.

  – Prirodoslovci primjerke biljnih i životinjskih vrsta prikupljaju isključivo iz stručnih i znanstvenih razloga, da bi se omogućila istraživanja i dokumentirala baština, a ne zbog komercijalnih razloga i kolekcionarstva. I u samom načinu prepariranja je velika razlika, jer se preparirana životinja u muzejima prikazuje u prirodnom položaju, naglasila je.

  Drugim riječima, životinjama se ne odsjecaju glave, ne pretvaraju se u tepihe s razjapljenim čeljustima ili u stalke za kišobrane. Prostor u kojem se sada nalaze takvi eksponati na zasebnoj je etaži, ali se zbog činjenice da je smješten u Muzeju ipak percipira kao sastavni dio njegova postava, a stvara i probleme praktične prirode.

Brojni planovi

– Trenutačno je situacija takva da jedino u hodniku ispred trofejne zbirke imamo prostor za održavanje edukativnih radionica i predavanja. Cijelu treću etažu inače bismo rado uredili kao zonu opuštanja, sređivanja dojmova, dnevni boravak za posjetitelje s izdvojenim dijelom za najmlađe. U budućnosti je zamišljamo kao višenamjensku dvoranu, što je prema originalnim arhitektonskim nacrtima i trebala biti. Tu bismo održavali predavanja, radionice, ali i koncerte, predstave, gostujuće izložbe i slične programe, jer osim prirodoslovnog želimo postati i centar kulturnog života Gorskog kotara, kaže Željka Modrić Surina, najavljujući izmjene i u ostalim segmentima postava, do sada uglavnom orijentiranog na čovjekovo iskorištavanje prirodnih bogatstava.

  – Budući stalni postav Prirodoslovnog muzeja trebao bi odražavati prirodne vrijednosti Gorskog kotara da ljudi upoznaju svoju baštinu i vide čime se sve mogu ponositi. U jednom dijelu on će sigurno sadržavati i elemente suživota čovjeka i prirode, ali s naglaskom na tradicionalne elemente lovstva, šumarstva i ribolova goranskog kraja, u koje međunarodno trofejno lovstvo ne spada. Osim toga, naša publika nije publika koja cijeni tu vrstu građe i obrnuto: publika koja je cijeni nije ona koja će se odazivati na naše programe.

  Još i prije nego je Prirodoslovni muzej preuzeo Kaštel Zrinskih sa Stalnim postavom šumarstva, lovstva i ribolova na Vrhovnikovu je zbirku reagirao županijski vijećnik Aljoša Babić koji je uz objavu fotografija na svom facebook profilu napisao:

  »Ne ulazim u nečije životne preferencije pa tako niti u pitanje sklonosti prema odstrelu životinja. No, smatram stvarno neumjesnim da se jedna ovakva privatna zbirka, a radi se o SDP-ovu tajkunu Damiru Vrhovniku nalazi u muzeju u Brodu na Kupi kojim upravlja Primorsko-goranska županija te ću kao vijećnik u županiji učiniti sve da se ona iz njega makne«.