Nezaposleni branitelji ne mogu se pomiriti s činjenicom da će u zamjenu za vojnu opskrbninu ubuduće dobivati socijalnu pomoć
CRIKVENICA » Mi smo hrvatski branitelji, a ne socijalni slučajevi, odlučno i gnjevno konstatiraju petorica bivših branitelja s područja Crikvenice, Novog Vinodolskog i Vinodolske općine koji se ne mogu pomiriti s činjenicom da će kao nezaposleni branitelji u zamjenu za vojnu opskrbninu ubuduće dobivati socijalnu pomoć.
Umjesto 1.100 kuna, nezaposleni branitelji stariji od 50 godina dobivat će 800 kuna mjesečno, no tih tri stotine kuna minusa u skromnom kućnom budžetu boli ih manje od, kako kažu, maćehinskog odnosa prema državi koja ovim činom pokazuje koliko drži do ljudi koji su se borili za slobodnu domovinu.
Promjena preko noći
Zar smo preko noći od hrvatskih branitelja postali socijalni slučajevi, pitaju se Mato Bojanović, Marijan Domijan, Vlado Manestar, Stjepan Lovriša i Miljenko Klobučar. Neki od njih čitav su rat proveli na bojištu, tek se jedan borio za Hrvatsku manje od godinu dana. Ratni put pisali su u 111. brigadi, 133. brigadi, 143. brigadi, 155. crikveničkoj brigadi Hrvatske vojske i HOS-u.
Sudbine su slične. Branitelji su radili u novljanskom DIP-u i crikveničkom »Jadranu«. Vjerovali su da će nakon Domovinskog rata živjeti bolje i ostati na svojim radnim mjestima. No, DIP je ponudio ključ u bravu, a »Jadran« je tonuo.
Nismo mi jedini. Rekli su nam da je u isti koš s nama bačeno šezdesetak branitelja s područja Crikvenice, Novog Vinodolskog i Vinodolske općine. Od Nove godine očito više nismo branitelji, a mi smo stvarali Hrvatsku, kažu naši sugovornici.
Jednog dana smo dobili obavijest na kojoj piše da se javimo nadležnom centru za socijalnu skrb, kažu branitelji. Zakonski je sve pokriveno, svjesni su branitelji. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji pravo na opskrbninu prestaje postojati 31. prosinca 2013. godine. Stupa na snagu Zakon o socijalnoj skrbi kojim nezaposleni branitelji stariji od 50 godina dobivaju pravo na zajamčenu naknadu.
Smeta im još nešto. Ističu da moraju obijati urede da bi dokazali da mogu primati socijalnu pomoć. Pokazuju nam što sve trebaju dostaviti da bi ostvarili pravo na pomoć. Presliku osobne, rodni list, potvrdu o primanjima, potvrdu o vlasništvu nad autom, uvjerenje iz katastra, potvrdu porezne o visini dohotka, izvadak iz zemljišne knjige, potvrdu o redovitoj prijavi službi za zapošljavanje. U slučaju primanja ili davanja alimentacije, prilažu posljednju sudsku presudu, pismeni sporazum za uzdržavanje.
Moli za potvrde
– Koliko nam vremena treba da sve to izvadimo, kako da idemo na sve te adrese, čime, nemamo auta jer da ga imamo ne bismo mogli ostvarivati pravo na pomoć. Tko će sve to plaćati, pita se jedan od branitelja kojeg kopka još nešto.
– Čitajte što trebam potpisati: »Izjavljujem da sam upoznat da će se izvršiti zabilježba tražbine na mojim nekretninama ili na nekretninama u vlasništvu članova mog kućanstva, ukoliko mi centar za socijalnu skrb odobri pravo na zajamčenu minimalnu naknadu«. Što ovo znači, pitaju se branitelji.
Od centra za socijalnu skrb dobili su potvrdu kojom se oslobađaju plaćanja upravne pristojbe, a na jednom mjestu su morali platiti 25 kuna. Moramo dokazati da nemamo ni plovilo, jadaju se branitelji, navodeći kako moraju šetati od vrata do vrata. Primjerice, u lučkoj kapetaniji su doznali da socijalna služba mora poslati dopis i da ih se u tom slučaju oslobađa plaćanja pristojbi od 75 kuna za potvrdu.
– To znači, opet se vraćaj i moli za potvrde. Zar smo se za to borili? I dok mi obijamo vrata, oni koji su krali ovu državu, smiju se na sudskim procesima, ljuto reagiraju branitelji
