Čeka odluku

Zvonimir Mršić za Novi list: ‘Odlazim iz Podravke ako ne ostanem predsjednik Uprave’

Branko Podgornik

Foto D. Kovačević

Foto D. Kovačević

Od Nadzornog odbora očekujem da će, pri odluci o tome tko će voditi kompaniju, voditi računa o interesu Podravke. Moj tim u Podravci je vrijednost mirovinske štednje građana povećao za oko 100 milijuna eura



Kako se mijenjaju vlade, tako se s njima mijenaju i direktori poduzeća koja su pod nadzorom države. Takav je običaj u Hrvatskoj davno uspostavljen.


Mnogi se stoga pitaju hoće li na čelu Podravke ostati Zvonimir Mršić, sadašnji predsjednik uprave Podravke kojem istječe mandat, kad se sljedećeg tjedna na skupštini dioničara sastanu vlasnici te komanije, među kojima je država najutjecajnija. Međutim, Mršić nije običan direktor. Iako mu okolnosti nisu išle na ruku, u posljednjih pet godina uspio je izvući Podravku iz unutarnje i vanjske krize. Pod njegovom upravom sanirane su posljedice afere Spice.


Istodobno, dok su poduzeća u Hrvatskoj i Europi bila pritisnuta ekonomskom recesijom i gubitkom kupaca, Podravka je oživjela i napravila iskorak. Nekoć je bila usmjerena ponajprije na kupce u Hrvatskoj, a sada se pretvorila u međunarodnu kompaniju koja dvije trećine prihoda zarađuje izvozom. Neovisno o tome hoće li Mršić ostati ili otići, njegovih pet godina na čelu Podravke svakako je dobar povod za razgovor o razvoju te kompanije i o izazovima koji je čekaju.




Kakvi su vaši planovi?


– Moj je tim prošle godine predložio novi petogodišnji plan Podravke. Naš je cilj da se prihodi Podravke do 2021. godine povećaju na devet milijardi kuna, dvostruko više od današnjih. Dio tog povećanja ostvarit će se organskim rastom kompanije, što znači većom prodajom onoga što sami proizvodimo. Drugi dio rasta doći će iz novih preuzimanja, jer je potencijal organskog rasta ograničen.


Prije nekoliko dana Podravka je otvorila tvornicu za proizvodnju prehrambenih artikala u Tanzaniji. Zašto gledate prema drugim kontinentima i zašto smanjujete očekivanja od tržišta u susjednim državama, proizašlima iz Jugoslavije, koje poslovni krugovi nazivaju regijom Adria?


– Naše analize pokazuju da je tržište Adria regije područje najvećeg rizika, političkog i ekonomskog. Očekujemo blagi gospodarski rast, ali i smanjivanje broja stanovnika, jer će mladi ljudi iz regije nastaviti odlaziti prema Zapadu. Politička kriza u susjednom području nije riješena i predviđamo da će u kratkom vremenu još više eskalirati. Treće, doći će do promjene strukture trgovine. Zbog svega toga ne očekujemo značajne mogućnosti rasta na tom tržištu. Stoga smo se prije tri godine odlučili na drugi korak – snažnije iskoračiti u svijet. Da bismo još više internacionalizirali poslovanje, osnovali smo tri »huba«, tri naša poslovna središta u svijetu. Jednog smo otvorili u Dubaiju za Srednji istok i sjevernu Afriku. Drugi je u Pekingu za istočnu Aziju, a treći je u Tanzaniji za srednju i istočnu Afriku.


Kako to da ste se odlučili na gradnju tvornice u Africi, a ne u Hrvatskoj ili negdje bliže?


– Jedan od razloga je u tome što je cijena rada u Europi previsoka da bi se iz Europe moglo izvoziti u Afriku. Drugi je razlog to što je asortiman proizvoda za Afriku specifičan, posve drukčiji od asortimana kojeg Podravka proizvodi za europska i druga tržišta. Istražili smo tržište tog dijela Afrike, njihov ukus i okuse koje tamo možemo prodavati. Razvili smo novu paletu proizvoda pod brendom Vegeta, sličnih onome što u Hrvatskoj prodajemo i pod brendovima Twist i Fant. U tvornici u Bagamoyu, udaljenom oko 60 kilometara od Dar-es-Salaama, u području koje je vlada Tanzanije odredila za investicijsku zonu, osim Vegete proizvodit ćemo i neke druge proizvode, koji su hrvatskim potrošačima poznati. Vegeta će se na tom tržištu prodavati u drukčijem i manjem pakovanju, u skladu s kupovnom moći i potrebama potrošača u tom dijelu Afrike.


Foto D. Kovačević


Foto D. Kovačević



Natprosječan rast stanovništva Afrike 


Zašto tvornica u Africi, ako je kupovna moć potrošača na tom tržištu slaba?



Podravka je najveći pojedinačni kupac poljoprivrednih proizvoda uzgojenih u Hrvatskoj, ali dio sirovina za prehrambenu industriju ipak mora uvoziti. Postoji li mogućnost da poveća otkup proizvoda naših poljoprivrednika?


– Sve što možemo kupujemo u Hrvatskoj, pri čemu surađujemo s više od 2.200 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Prošle smo godine iz Virovitičko-podravske županije otkupili 6.000 tona paprike za ajvar. Pripremamo i ajvar za globalno tržište, a nove smo proizvode dvije godine testirali u Švedskoj. U svakoj od sljedeće tri-četiri godine trebat će nam još 6.000 tona paprike za ajvar. Nažalost, mi to nemamo gdje kupiti, iako veliki dio Slavonije može proizvoditi samo papriku za Podravku. Hrvatska poljoprivreda u ovom trenutku ne može zadovoljiti naše potrebe. Već godinama ne možemo kod kuće otkupiti dovoljno rajčice, iako u Istri za nju dajemo višu cijenu od one koju postiže talijanski poljoprivrednik. Želimo proširiti sirovinsku bazu u Hrvatskoj, pa nudimo suradnju Ministarstvu poljoprivrede i institutima kako bismo ojačali konkurentnost naših proizvođača. Podravka može biti lokomotiva razvoja, ona je najbolje što Hrvatska ima, samo treba iskoristiti mogućnosti.



– Moje je mišljenje drukčije. Pitanje je zašto smo u Afriku otišli tek sada. Prema predviđanjima investicijskih kuća, Svjetske banke i prema našim analizama, srednja i istočna Afrika imat će u sljedećih pet godina dvoznamenkasti gospodarski rast uz natprosječan rast stanovništva, koje je u prosjeku mlađe od 30 godina. Situacija na tom tržištu obrnuta je u usporedbi s Europom, u kojoj je stanovništvo sve starije i mijenja navike, a na području regije Adria broj stanovnika čak se smanjuje, zbog slabog nataliteta i iseljavanja.


Uostalom, naš je cilj da Podravka bude najveća multinacionalna kompanija sa sjedištem u Hrvatskoj. Da bi taj cilj ostvarili, moramo se širiti po svijetu. U ovom trenutku Podravka ima poslovne operacije u 24 zemlje, a izvozi u više od 60 zemalja.


Mnogi se poduzetnici u Hrvatskoj sve više žale na manjak radnika i stručnjaka, jer kvalificirani i visokoobrazovani ljudi masovno odlaze u inozemstvo. Imate li i vi taj problem?


– Zasad nemamo taj problem, ali vidimo da se iz godine u godinu smanjuje odziv na naše natječaje za zapošljavanje. Kad smo prije četiri godine krenuli s natječajem »Shape your future«, prijavilo se 900 ljudi, vrlo kvalitetnih. Kad smo isti natječaj raspisali prošle godine, bilo je 300 prijava. No, mi ne tražimo stručnjake samo za Hrvatsku, već i one koji žele karijeru u svijetu. U svim podružnicama u inozemstvu rade Podravkini ljudi iz Hrvatske. Oni izravno upravljaju vanjskim tržištima, odnosima s kupcima i potrošačima. Stvorili smo poseban program za pripravnike, a u posljednje četiri godine zaposlili smo 130 visokoobrazovanih mladih stručnjaka.


Idući tjedan održava se skupština dioničara Podravke. Država je najutjecajniji suvlasnik Podravke. Kakve odluke od njih očekujete?


– Dioničari i dionici Podravke sljedeći tjedan moraju odlučiti kojim će smjerom Podravka nastaviti i kamo Hrvatska želi ići. Hrvatska je veličinom usporediva s Danskom. Ako Hrvatska želi biti poput Danske, koja je sjedište brojnih multinacionalnih kompanija, onda je Podravka primjer i lokomotiva za takav put. Ako je cilj imati lokalnu, regionalnu kompaniju, to je također legitiman izbor. Međutim, to je puno manja ambicija od one koju nudi moj tim i koju Podravka sada ima.


Mislite li da je Podravka definitivno prerasla nacionalne i regionalne okvire i da se više ne može vraćati na staro?


– Skromne ambicije nisu za Hrvatsku dobre. Mi smo premalo tržište i naše su tvrtke jako upućene na izlazak u svijet. Ako želimo opstati na tržištu, osigurati prosperitet građanima i gospodarstvu, Hrvatska i njezine tvrtke moraju težiti tome da budemo isti ili bolji od drugih. Budućnosti nema bez dovoljno ljudi, obrazovanih i kvalificiranih. Ako želimo zadržati visokoobrazovane mlade ljude u zemlji, moramo im ponuditi upravo to što im Podravka kao multinacionalna kompanija sada nudi, karijeru u Hrvatskoj i svijetu. Pitanje je želi li Hrvatska poduprijeti tim koji je to postigao, ili želi nešto drugo. Dioničari imaju apsolutno pravo odrediti budući smjer kompanije, a njihova će odluka dijelom utjecati i na budući smjer Hrvatske. Podravka može poslužiti kao primjer kako u Hrvatskoj možemo biti uspješni.


Dioničari ovaj put imaju izbor 


Očekujete li da će vlasnici Podravke promijeniti vodstvo kompanije, pa i vas?


– Dioničari odlučuju o tome tko će biti u Nadzornom odboru koji nakon toga odlučuje o upravi kompanije. Kao dioničar, predsjednik uprave, kao građanin i kao član jednog od mirovinskih fondova koji je dioničar Podravke, očekujem od dioničara da donesu odluku isključivo u interesu kompanije. Nakon toga, od Nadzornog odbora očekujem da će, pri odluci o tome tko će voditi kompaniju, voditi računa o interesu Podravke. Za razliku od prethodnih slučajeva, dioničari ovaj put imaju izbor. Sadašnji tim na čelu Podravke je isporučio dobar rezultat kakav je malo tko očekivao. Ima jasan i ambiciozan plan za sljedećih pet godina, a to je najveća hrvatska multinacionalna kompanija, koja će služiti i kao poluga za izvoz hrvatskih poljoprivrednih proizvoda. Podravka je napravila najveći pomak u efikasnosti poslovanja i sada je ono najbolje što Hrvatska ima, nešto čime se većina naših ljudi može ponositi. Vratili smo Podravki njezin sjaj. Ja se borim za potporu onom smjeru za Podravku za koji vjerujem da je najbolji za sve nas. Međutim, ničim ne osporavam pravo dioničara da donose odluke i da kompaniji odrede smjer kakav žele. Dopuštam mogućnost da netko ima i boljih ideja.


Što ćete vi osobno, ako više ne budete na čelu Podravkine uprave?


– U ovom trenutku sto posto pripadam upravi Podravke i nisam radio nikakve izlazne strategije. Očekujem da ću nastaviti voditi kompaniju, čekamo sljedeći četvrtak. Ako Nadzorni odbor donese neku drugu odluku, potražit ću profesionalne izazove izvan kompanije.


Znači li to da se ne vraćate u politiku?



Kako komentirate tvrdnje da Podravka proteklih godina nije bila dovoljno inovativna?


– U sektoru robe široke potrošnje Podravka je najinovativnija kompanija ne samo u Hrvatskoj, nego i regiji. Promijenili smo poslovni model, način komuniciranja te započeli digitalnu transformaciju. Od 12 do 15 posto godišnjih prihoda ostvarujemo iz proizvoda koje smo u tekućoj godini izbacili na tržište. Lani smo ponudili cijeli niz novih proizvoda, primjerice juhe bogatih okusa.


Ovih dana izašli smo na tržište sa Supisolom, novim proizvodom kojeg smo pripremali tri godine. Bazni je to sastojak koji u hrani može zamijeniti sol, ali tako da se zadrži okus soli. Na tržištu već ima sastojaka koji zamjenjuju sol, ali oni ne daju hrani tako sočan okus kao Supisol. Podnijeli smo patentnu prijavu i očekujemo i nadamo se da možemo dobiti patent čime bi bili jedina hrvatska prehrambena kompanija koja je nakon mnogo godina registrirala patentirani proizvod u velikom broju zemlja svijeta. Sektor istraživanja i razvoja u proteklih je pet godina pokrenuo niz istraživačko-razvojnih projekata, razvio sustav otvorenih inovacija te ostvario suradnju s brojnim domaćim i inozemnim stručnjacima i institucijama.



– U ovom trenutku nemam nikakvih kalkulacija o tome što bih mogao raditi ako ne ostanem na čelu Uprave Podravke. Znam da u tom slučaju vjerojatno neću ostati u kompaniji.


Poznato je da niste bili u najboljim odnosima s bivšim predsjednikom SDP-a i premijerom Zoranom Milanovićem, jer ste u unutarstranačkoj izbornoj kampanji imali drukčiji izbor. Kad vam je Milanovićeva vlada otvorila vrata za vođenje Podravke, mnogi su smatrali da su vas zapravo elegantno pospremili iz politike. Je li vam danas žao što ste se udaljili od politike?


– Pitanje je zapravo je li mi žao što sam se udaljio od Podravke, u kojoj sam i počeo raditi. U stanovitom političkom trenutku osjetio sam potrebu i poriv, na lokalnom razini, za političkim angažmanom. Bio sam desetak godina gradonačelnik Koprivnice. Mislim da sam dao značajan pečat boljoj kvaliteti života u gradu i da sam ostavio nešto pozitivno i u hrvatskoj politici. Bio sam na privremenom radu u politici i prije pet godina vratio sam se u Podravku, u kojoj sam stasao i izgradio se kao poslovna osoba. U više sam navrata razgovarao s prijašnjim članovima nadzornih odbora o mogućnosti mojeg povratka u Podravku, a ta se mogućnost otvorila tek 2012., kad je Nadzorni odbor dao povjerenje mojem timu. Kad sam postao predsjednik uprave Podravke, znao sam da moj mandat traje pet godina i da za to vrijeme moram ostvariti rezultat da bih zadobio povjerenje Nadzornog odbora za novi mandat.


Je li točno da su vam utjecajni članovi SDP-a nakon odlaska Milanovića s dužnosti predlagali da se uključite u natjecanje za novog predsjednika stranke, a da ste vi tu ponudu odbili?


– (Osmjeh…) Tvrdim da je Podravka danas ono najbolje što Hrvatska ima. Činjenica jest da danas na burzi vrijedi dvostruko više nego u trenutku kad sam preuzeo mandat. Vrijednost kompanije iznosi gotovo tri milijarde kuna. Vrijednost portfelja u vlasništvu države povećali smo za 300 milijuna kuna – u korist svih građana. Dioničari Podravke su i mirovinski fondovi u drugom stupu, u kojima zaposleni štede za mirovinu. Moj tim u Podravci je vrijednost mirovinske štednje građana povećao za oko 100 milijuna eura. Ostvarujemo dobit od koje značajan dio odlazi u državni proračun. Radnici u Podravki imaju jedan od najboljih sindikalnih kolektivnih ugovora, a njihova je plaća 20 posto veća nego radnicima u prehrambenom sektoru Hrvatske. Ukupno 15 posto radnika je u ljeto 2015. upisalo dionice Podravke, na kojima su do danas zaradili više od 30 posto. Podravka je jedina u Hrvatskoj uspješno provela radničko dioničarstvo. Kao dioničko društvo Podravka posluje već 25 godina, a posljednjih 5 godina najbolje su Podravkine godine.