Čudni kriteriji

Životna drama Samera Ahmada: Mormonu iz Sirije i protivniku ISIL-a Hrvatska uskratila zaštitu

Tihomir Ponoš

Samer Ahmad kaže da se želi uklopiti u društvo i okolinu i da želi biti produktivan / snimio D Lovrović

Samer Ahmad kaže da se želi uklopiti u društvo i okolinu i da želi biti produktivan / snimio D Lovrović

Od izbjegličke krize 2015. i niza terorističkih napada, Europom se širi strah da su zajedno s izbjeglicama iz Sirije u Europu stigli i islamistički teroristi, prije svega pripadnici Islamske države. No, u Ahmadovu slučaju vjera ne bi smjela poticati sumnju u to da je riječ o potencijalnom teroristu. Ahmad je pripadnik crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, odnosno mormona



Sirijski državljanin Samer Ahmad nije dobio supsidijarnu zaštitu u Hrvatskoj jer je SOA zaključila da postoji »zapreka«. Supsidijarna zaštita uskraćuje se ako je tražitelj počinio ili poticao na zločin protiv mira, ratni zločin, zločin protiv čovječnosti, teško kazneno djelo, djelo koje je u suprotnosti s ciljevima UN-a ili ako, a što je iako nenapisano u Ahmadovu slučaju vjerojatno presudilo, »predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske«.


Na temelju tvrdnje SOA-e da postoje »zapreke« Ahmad nije dobio supsidijarnu zaštitu, iako je MUP zaključio da bi Ahmad povratkom u Siriju bio izložen ozbiljnoj nepravdi (koja uključuje i opasnost od smkanuća i mučenja) te da postoje uvjeti za odobrenje supsidijarne zaštite.



Supsidijarna zaštita je status koji se priznaje na temelju odluke nadležnog tijela, a priznat će se tražitelju zaštite koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju na to da će se, vrati li se u svoju zemlju, suočiti sa stvarnim rizikom onoga što zakon naziva »trpljenja ozbiljne nepravde«. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, nadalje mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem te, što u slučaju Sirije u kojoj već sedmu godinu traje građanski rat nije nevažno, »ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba«.





Student na FF-u


Od izbjegličke krize 2015. godine i niza terorističkih napada, Europom se širi strah da su zajedno s izbjeglicama iz Sirije u Europu stigli i islamistički teroristi, prije svega pripadnici Islamske države. No, u Ahmadovu slučaju vjera ne bi smjela poticati sumnju u to da je riječ o potencijalnom teroristu. Ahmad je pripadnik Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, jednostavnije rečeno – mormon.


U Hrvatskoj živi od kolovoza prošle godine, kada je deportiran iz Austrije. Siriju je napustio u rujnu 2014. godine. Pristao je razgovarati o svom slučaju za novine javno, pod punim imenom i prezimenom, pristao je i fotografirati se, a s njim smo se našli u kafiću blizu njemu dobro poznate zagrebačke lokacije, Filozofskog fakulteta. Na tom je fakultetu završio prvi semestar hrvatskog jezika kao drugog stranog jezika, odslušao 225 sati, položio ispite, i sada pohađa ljetni semestar. Osim hrvatskog jezika, u sklopu tečaja uči i o hrvatskoj politici i povijesti hrvatske umjetnosti. Nakon jednog semestra Ahmad vrlo solidno govori i razumije hrvatski i nije mu jasno zašto mu hrvatske vlasti nisu odobrile zaštitu.


Ahmad je napustio Siriju zato što se protivi i diktaturi predsjednika Bašara al-Asada i islamistima, na prvome mjestu Islamskoj državi, a treće mogućnosti u njegovoj domovini, kako nam pojašnjava, nema. Ahmad je rođen 1970. godine i živio je u Jablehu, u mediteranskoj provinciji Latakiji. Sam grad nije bio pogođen ratom kao Homs, Dera, Alepo ili Damask, ali i Asadova vojska i islamističke milicije stanovnike su prisilno novačile u svoje postrojbe.


Problema sa sirijskim vlastima Ahmad je imao i prije više od deset godina. Početkom stoljeća otišao je u Bukurešt gdje je studirao hotelski menadžment. Na jednoj izložbi u Bukureštu 2003. godine sinu je kazao da su Sirijci budale jer su izvjesili i sliku predsjednika Asada. Osim toga, u vrijeme američkog napada na Irak, nije se htio priključiti sirijskim skupinama podrške Asadu u inozemstvu koje je organizirao režim. Ubrzo su mu ukinute stipendije, a nije mu ni produžen boravak, a on je pokrenuo sudski spor protiv rumunjskog ministarstva obrazovanja jer mu je prekinuto školovanje. Spor je 2008. godine bio pri kraju, kazuje Ahmad, i tada je deportiran u Siriju.


Švercerske »usluge«


U Siriji je tretiran kao politički protivnik, proveo je u dva navrata ukupno godinu dana u zatvoru, a sve do 2014. godine bio je pod nadzorom i bez putovnice, a onda je u rujnu 2014. odlučio napustiti domovinu.


– Rat je trajao već više od tri godine. Tada sam mogao dobiti putovnicu i to za 800 eura. Vlasti su tada svima izdavale putovnice jer joj treba novac. Moju su putovnicu hrvatske vlasti provjeravale. Mislili su da je falsifikat, ali nije. To je legalan dokument, kazao je Ahmad. Iz Sirije je otputovao u Libanon gdje je već bila njegova supruga s dvije mlađe kćeri i tamo je proveo oko godinu dana. Dvoje starije djece, sin i kćer, studiraju na mormonskom Sveučilištu Brigham Young u SAD-u uz pomoć njihove crkve.


U Europu se zaputio u rujnu 2015. godine s ciljem da dobije azil, te da se potom spoji sa svojom obitelji. Od prijatelja je prikupio oko šest tisuća eura za put. Zrakoplovom je putovao do Turske i tamo se zadržao dva dana. Zatim je brodom prebačen u Grčku, a dalje je putovao autobusom i pješice do Austrije. Putovanje od Grčke do Austrije trajalo je jedan dan, švercerima ljudi platio je 5.000 dolara.


– Nisam putovao u kamionima s desecima drugih izbjeglica ili naguran u kombiju. Ni do Grčke nisam doplovio na prepunom gumenjaku. Šverceri su razvili široki spektar »usluga« za izbjeglice – od putovanja opasnih po život, do putovanja na razini pet zvjezdica – kazao nam je Ahmad.


U Austriji je bio do kolovoza prošle godine. I tamo je bio marljiv učenik. Na Joanneumu u Grazu je pohađao tečaj njemačkog jezika, a u ljeto prošle godine je deportiran u Hrvatsku nakon što su austrijske vlasti utvrdile da je hrvatska policija ta koja je prva uzela otiske njegovih prstiju prilikom ulaska u zemlju.


– Na mom izbjegličkom putu nikada mi nitko nije uzeo otiske prstiju. Putovnicu su mi kontrolirali u Turskoj. Od Grčke do Austrije sam putovao a da me nitko nije kontrolirao niti išta pitao, nisam ni znao kada sam i gdje prelazio iz jedne u drugu državu. Kada sam došao u Graz, zaključio sam da je tamo dobro i da dalje ne želim ići. Podnio sam zahtjev za međunarodnom zaštitom koji austrijske vlasti još nisu riješile, i završio u Hrvatskoj – rekao nam je Ahmad.



Samer Ahmad kaže da se želi uklopiti u društvo i okolinu i da želi biti produktivan.


– Za razliku od mnogih drugih Sirijaca, ja sam ponio sve moje dokumente, sve diplome sa sobom. Školovan sam, završio sam ekonomiju, školovao sam se u vojnoj mornaričkoj školi u Siriji, obrazovao sam se u Rumunjskoj, a posljednje što sam radio u domovini je unutarnje uređenje. Osim arapskog, govorim engleski, rumunjski, talijanski, u Austriji sam učio njemački, a sada učim hrvatski. I moja supruga je obrazovana, ona je završila građevinarstvo, opisuje nam svoj obrazovni status Ahmad.



Treba javno govoriti


Čim je došao u Hrvatsku, podnio je zahtjev za međunarodnu zaštitu koji je nakon šest mjeseci na temelju zapreke na koju se poziva SOA odbijen.


– Ako sam opasnost za Hrvatsku, zašto nisam u zatvoru – pita se Ahmad koji sasvim slobodno živi nedaleko od Filozofskog fakulteta, a troškove stanovanja, kao i učenja jezika, plaća njegova crkva. Hrvatska je druga država, nakon Austrije, u kojoj bi htio ostati.


– Osjećam se sigurno u Hrvatskoj. Znam da su neke izbjeglice imale problema u Hrvatskoj, a znam i da nisu sve izbjeglice dobri ljudi. Trebam samo sigurno mjesto na kojem ću ostati. To je sve što trebam – kazao nam je Ahmad. Upitan je li zabrinut zato što je odlučio javno govoriti o tome što mu se dogodilo u Hrvatskoj, odgovara da jest, »ali moramo govoriti o onome što nam se događa«.