Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 2° 2
Sutra: 2° 2° 2
16. prosinca 2018.
Mirjana Kolarević

Život njegovateljica u Italiji: "Svaki put se nadam da mi je to zadnji odlazak kao badante"

Foto Glas Istre
Foto Glas Istre
Autor:
Objavljeno: 11. studeni 2018. u 14:02 2018-11-11T14:02:32+01:00

Turizam ili neki trgovački lanac, sve je što mi se nudilo. Za 500 eura, rad u smjenama, subotama, nedjeljama i na blagdane. To je robovanje, neljudski i nehumano. Treba li bolji razlog da se ode?

Žena koja sjedi pred nama odiše spokojem, nekom blagošću i nenametljivom ljepotom. Zove se Mirjana Kolarević, na pragu je pedesetih godina koje ne pokazuje i odudara od zamišljenog stereotipa naših žena koje rade preko, u Italiji, gdje čuvaju nemoćne starce. Zovu ih badante.

Kakva su njezina iskustva "della badante" pristala nam je ispričati s namjerom da kroz ovu ispovijest čitatelj proživi djelić života jedne badante i da svaka žena dobro promisli je li joj to jedini izbor.

Izabrala manje zlo

- Moje kolegice ne vole da se o tome priča u javnosti. Iz više razloga. Osim što žele prikriti svoj identitet i zaštitu svoje privatnosti, žele zaštititi i one posrednike kao i agencije preko kojih dobivaju poslove, kao i familije kod kojih su radile. I to je sasvim razumljivo, jer bi ih to moglo stajati novog angažmana. Zato su mnoge otvorile svoje blogove i o vlastitim iskustvima progovaraju u grupi tješeći jedna drugu, dajući si podršku i pomažući u potrazi za radom u novoj obitelji, konstatira Mirjana.

- Po struci sam tekstilni tehničar. Rodom sam iz Siska i došla sam 2004. godine radeći kao sezonka u Istraturistu. Kada sam ostala bez posla pitala sam se što sad? Imala sam 45 godina. Bez većih mogućnosti odabira posla u Umagu. Turizam ili neki trgovački lanac, sve je što mi se nudilo. Za 500 eura, rad u smjenama, subotama, nedjeljama i na blagdane. To je robovanje, neljudski i nehumano. Treba li bolji razlog da se ode? Krenula sam preko jedne agencije s Kvarnera. Uplatila 250 eura jednokratno i u kratkom vremenu dobila posao. I tako već četiri godine.

Četiri dana duboka sna

Do sada po raznim obiteljima u različitim gradovima sjeverne Italije nisam doživjela većih neugodnosti. Naprotiv, rekla bih da su moja iskustva uglavnom dosta pozitivna. U prvoj su me obitelji prihvatili kao člana obitelji. Bila sam im prva badante, a oni meni prva obitelj u kojoj sam radila i uzajamno smo se prilagođavali tim novim ulogama. Spavala sam s nonom od 96 godina u istoj sobi jer je bila teški srčani bolesnik. Noću je hroptala i ne bi mogla zaspati. Ukazala sam familiji na to i vrlo brzo je hospitalizirana. Familija nije zatražila da se vratim, već sam skupa s njima naizmjence dežurala po osam sati dnevno u bolnici uz nonu kako bih odradila svoju smjenu i zaradila prvu plaću, prisjeća se Mirjana.

Nakon povratka kući spava četiri dana dubokim snom.

- Pamtim i nonića u Veneziji, vrlo uljudnog gospodina. Iznimno je cijenio svaku svoju badante, uvažavao njihov posao te ih poštivao kao žene. Pravi džentlmen. U našem radu predviđen je dnevni odmor po dva sata. Nisam koristila te sate već mi je dopuštao da uzmem slobodnu subotu i šetam Venezijom. Upoznala sam je uzduž i poprijeko, priča Mirjana zanosno.

Velike provizije agenciji

- Kao najveći problem u Veneziji pokazalo se plaćanje usluga preko jedne talijanske agencije smještene u centru grada, koja bi nama njegovateljicama uzimala proviziju od 280 eura svakih šest mjeseci, a obiteljima, za pronalaženje badante, proviziju od 350 eura mjesečno, s naše plaće. Dobivala sam 40 eura na sat, odnosno ukupno 960 eura. Mizerija! No ono što me zgrozilo bilo je angažiranje žena iz područja bivše Jugoslavije za sitne pare od nekih 30-ak eura na sat i to bez prijave.

Ne daj Bože da im se nešto dogodi ili se razbole. A sve su to mlade žene koje su kod kuće ostavile malu djecu i ne viđaju ih mjesecima. Rade duge smjene i po nekoliko mjeseci bez pauze jer im je dom daleko i ne isplati im se putovati svaki mjesec kući, s empatijom priča Mirjana objašnjavajući koliko je teško biti izoliran 24 sata sa starim, polupokretnim ili dementnim osobama koje vrte stalno isti film.

- Počinješ luditi, kazuje Mirjana i priznaje da joj nakon povratka kući ponekad treba i četiri dana da se naspava dubokim snom. Ne komunicira tih dana s drugim ljudima, kada je radila smjene od mjesec dana.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka